Partizanske privilegije nedostižne za borce VRS

BANjALUKA - Zahtjev Tužilaštva BiH da generalu Milomiru Savčiću bude zabranjeno obavljanje dužnosti predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske nakon što je protiv njega potvrđena optužnica za ratne zločine izazvao je salvu reagovanja u Srpskoj, ali i otvorio ozbiljno pitanje stanja u BORS-u i među boračkom populacijom.

Opšta je ocjena cjelokupne javnosti da četvrt vijeka nakon završetka Odbrambeno-otadžbinskog rata pripadnici boračke populacije nemaju status kakav zaslužuju. Bivši predsjednici BORS-a jednoglasni su da su privilegije koje su u bivšoj zajedničkoj državi imali učesnici Narodnooslobodilačke borbe i pripadnici partizanskog pokreta nedostižne i pusti san za demobilisane borce Vojske Republike Srpske. Najbolju ocjenu zašto je to tako daje Savo Cvjetinović, koji je na čelu BORS-a bio od 2002. do 2006. godine i koji kaže da je pod pritiskom međunarodne zajednice odmah u prvim poslijeratnim godinama donesen akt kojim su dezerteri amnestirani od odgovornosti za neučešće u ratu.

- Pod plaštom ljudskih prava i sloboda dezerterima je omogućeno da izbjegnu odgovornost. To je bio veliki udar za boračku populaciju, jer je borcima koji su četiri godine krvarili za odbranu RS po glavama počelo da se vrti da su bolje prošli oni koji su pobjegli od rata i otišli na zapad ili negdje drugo, dok je 30.000 boraca dalo svoje živote da bi oni imali gdje da se vrate. Zahvaljujući tome vrlo brzo su na visoke pozicije u strukturi vlasti došli dezerteri, a oni ne mogu imati, i pokazali su da nemaju, senzibilitet prema borcima, jer ne znaju šta je biti u rovu ili kako je kada meci fijuču oko glave - kaže Cvjetinović.

Nema podrške

Upravo to je, nastavlja on, najviše doprinijelo da borci nemaju status kakav zaslužuju i kakav su imali učesnici NOB-a.

- Mi ne smijemo zaboraviti da su poslije Drugog svjetskog rata na najviše funkcije u zemlji došli isključivo borci, a kod nas se desilo ovo što sam vam rekao. Već u prvim poslijeratnim godinama počele su da se pojavljuju brojne organizacije koje su štitile prava boračke populacije i one su se utrkivale u tome ko će glasnije reći da on to najbolje radi, a u bivšoj Jugoslaviji postojao je samo SUBNOR, u kojem su bili okupljeni predstavnici svih kategorija, dakle i demobilisani borci i ratni vojni invalidi i porodice poginulih - objašnjava Cvjetinović.

Poseban problem, nastavlja on, jeste pitanje optuženih za ratne zločine, koji nemaju apsolutno nikakvu podršku institucija, iako se kroz brojne lažne optužbe, montirane procese i skandalozne presude steže omča oko vrata Republike Srpske.

- Fondacija “Pomoć”, koja funkcioniše u okviru BORS-a, osnovana je kada sam ja bio predsjednik BORS-a. Nažalost, ne možemo se pohvaliti da je ona odgovorila zadatku, jer smo svjedoci da su ljudi koji su optuženi za ratne zločine prepušteni sami sebi. Svakako da odgovornost za to snosi i BORS, zato što nije vršio pritisak na vlasti da se drugačije postave - kaže Cvjetinović.

On ističe da je od rata prošlo četvrt vijeka, ali da još nije prestala, niti završena borba za Republiku Srpsku, koja se sada vodi na drugačijem frontu.

- Ako neko misli da je borba za RS završena, taj se vara. Ta borba nije završena i ona još uvijek traje, zato što naši neprijatelji iz Odbrambeno-otadžbinskog rata ne mogu da se pomire sa postojanjem RS. U skladu s tim, ne smije prestati ni borba za dostojanstven položaj boračke populacije - zaključuje Cvjetinović.

Slično mišljenje ima i njegov prethodnik na čelu BORS-a Borislav Bojić, koji kaže da je ukupna atmosfera u društvu takva da ljudi zaboravljaju značaj Odbrambeno-otadžbinskog rata i ulogu boraca.

- Ne radi se tu o materijalnom statusu i privilegijama te vrste, već o ukupnom odnosu prema boračkoj populaciji i ambijentu u kojem živimo. Ne smatram da je kasno za pravljenje boljeg ukupnog ambijenta, ali to se mora raditi i odozgo prema dole i odozdo prema gore. Ljudi su stradali kada su došli kućama poslije rata i sreli se sa problemom puke egzistencije i u takvim uslovima teško je od njih očekivati da se bore za poboljšanje ukupnog statusa boraca - kaže Bojić.

Bivši predsjednik BORS-a Pantelija Ćurguz, koji se našao na meti tužilaštva Brčko distrikta, koje je polovinom novembra prošle godine protiv njega podiglo optužnicu za ratne zločine, kaže da nikada u ovoj državi nije stvoren ambijent da se uvažavaju vrijednosti koje su proistekle iz Odbrambeno-otadžbinskog rata.

- Nikad! Ni dan-danas! A dvije osnovne vrijednosti koje su proistekle su Republika Srpska i njeni borci. Nema ambijenta da se to poštuje u mjeri u kojoj zaslužuje, zato što imamo okupaciju i politiku koja se dodvorava toj okupaciji. Zbog toga je praktično nepoželjno da se stvara kult tih vrijednosti, a kada bismo to uradili, imali bismo jednu potpuno drugačiju situaciju - kaže Ćurguz.

Ipak, on smatra da nije kasno da se to počne raditi, pogotovo zato što bi to bila najveća garancija da će Republika Srpska trajati vječno.

- Ako to ne uradimo i ako mladim generacijama ne budemo prenosili istinu o tome za šta smo se borili i ne pomognemo im da izgrade pravi odnos prema tim vrijednostima, onda ćemo značajno urušiti poziciju Srpske - kategoričan je Ćurguz.

Kada je riječ o materijalnom statusu pripadnika boračke populacije, Ćurguz kaže da se ne može reći da vlast nije izdvajala sredstva za te namjene, prije svega za stambeno zbrinjavanje, ali kaže da ima stvari za koje vlast nije pokazala sluh.

- Mi smo u BORS-u svojevremeno počeli posao na reviziji okolnosti stradanja, a onda su “skretničari” u resornom ministarstvu to pretvorili u upravni nadzor i počeli su da zovu istinske invalide na reviziju. Time su napravili katastrofalnu stvar, a pozadina je da su MMF-u, Svetskoj banci i ostalim međunarodnim kreditorima morali da prikažu da su načinili uštede u budžetu - kaže Ćurguz.

“Nisam se ja za ovo borio”

Jako značajna stvar za koju mi je kao čovjeku i borcu krivo što nismo na njoj istrajali, nastavlja on, jeste donošenje zakona o reviziji invalidskih penzija, u čemu ih je, kako kaže, takođe sputalo resorno ministarstvo.

- Kada je riječ o optuženima za ratne zločine, nedopustiv je naš odnos prema tom pitanju. Kada se protiv nekoga podigne optužnica, politika tri dana podigne halabuku i galamu o antisrpskom karakteru pravosudnih institucija i o tome kako niko nije odgovarao za mnogobrojne zločine nad srpskim narodom i na kraju ništa. Ne može se više dopuštati da stvari idu tim tokom i da se na osnovu izjave jednog ili dva svjedoka pokreću procesi i maltretiraju ljudi. Ratni komandanti vrlo dobro razumiju sve što se događa i spremni su svi da nose svoj krst i odgovornost, ali ne smiju da budu usamljeni i prepušteni sami sebi - kategoričan je Ćurguz.

Prema njegovim riječima, vlast mora da se aktivno uključi u to i spriječi retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona BiH, isto kao i korišćenje termina agresija, koji koristi većina pravosudnog establišmenta.

- Mi smo, dakle, bili agresori zato što smo branili svoje kuće i vjekovna ognjišta, a pripadnici Armije RBiH su branili Bosnu, pa im se treba oprostiti ako su počinili i neki zločin. Ma, je li?! Sve se to radi s ciljem odbrane teorije o genocidu i ako to ne prepoznajemo, onda smo zaista u problemu - ogorčen je Ćurguz.

On ističe da je jednostavno neprirodan potpuno drugačiji odnos prema učesnicima Odbrambeno-otadžbinskog rata u odnosu na učesnike NOB-a, jer su i jedni i drugi bili na pravoj strani istorije.

- Nama bi se desile mnogo gore stvari od onoga što se desilo ispod moje Kozare na početku Drugog svjetskog rata da nismo stali u odbranu. Mi treba da hodamo ponosno i visoko podignutih glava zbog onoga što smo uradili u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Nažalost, mi ne znamo, ne želimo da znamo ili se plašimo da priznamo da imamo državu, a sve to, na još veću žalost, doprinosi tome da sve više ljudi govori “nisam se ja za ovo borio” - zaključuje Ćurguz.

Privatizacija

Pantelija Ćurguz kaže da od prvog dana nije bilo sistemskog rješenja da se demobilisanim borcima omogući da mogu dostojanstveno da žive od svog rada i da prehranjuju svoje porodice.

- Mi zaboravljamo da je već u prvim poslijeratnim godinama počela privatizacija društvene i državne imovine i da je rezultat toga činjenica da borci više nisu mogli da se vrate u svoja preduzeća. Nismo kroz privatizaciju vodili računa da iskoristimo prirodne resurse kojima država raspolaže i da se od toga rješavaju problemi boračkih kategorija - kaže Ćurguz.

Borci sa velikim “B”

Radenko Puzić, predsjednik udruženja Prvi bataljon Vojne policije Prvog krajiškog korpusa, čiji pripadnici se jednom godišnje okupljaju na zajedničkom druženju u banjalučkoj kasarni “Kozara”, kaže da je to svake godine prilika da se jedni drugima iskukaju i ništa drugo.

- Borci su odavno svjesni da ih je država napustila, ali ne toliko u materijalnom smislu, već u tome što je njihov status u društvu daleko od onoga kakav treba da imaju. Iako su i privilegije i prinadležnosti koje imamo daleko od onoga što borci zaslužuju, mnogo više boli to što se borac, u simboličkom smislu, ne govori sa velikim “B” - kaže Puzić.

Savčić

Tužilaštvo BiH tražilo je od Suda BiH da generalu Milomiru Savčiću izrekne mjeru zabrane kontakata sa svim pisanim i elektronskim medijima. Sud je u petak trebalo da donese odluku o tom prijedlogu, ali to nije urađeno do trenutka kada je ovaj broj našeg lista otišao u štampu.

To je i razlog zbog koga general Savčić nije mogao da govori za “Glas Srpske” o ovoj temi, jer bi u slučaju da mu bude izrečena zabrana kontakata sa medijima, a njegova izjava izađe u našem listu, sud mogao da mu odredi pritvor zbog kršenja mjera zabrane. Ipak, sudeći po njegovim brojnim ranijim izjavama, on ima isti stav kao i njegovi prethodnici na čelu BORS-a.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.