Opstanak Srba u Ključu ravan podvigu

Težak i nedostojan - tako srpski povratnici opisuju život u Ključu, gdje je prije rata bilo na hiljade domaćinstava, dok ih danas nema ni pedesetak.

Uprkos životnim nedaćama, u opustošeno selo prije 23 godine vratili su se Stole i Nena Stojaković, koji su više od šest godina proveli sami bez struje.

- Svi oko nas su imali struje, dok smo mi godinama bili u mraku. Nema koga nismo molili i kumili, što sada radimo i za put u dužini od tri kilometra - priča Nena koja je sama sa Stoletom ostala da živi u Velagićima, kod Ključa.  

U ovom selu vrijeme kao da je, kaže, stalo, a narod je zaboravljen od kantonalnih vlasti.

- Vodu cijelo ljeto nismo imali. Nema kome se nismo žalili. Sa komšijama koji u selo dolaze samo vikendom i praznicima bili smo radi da se udružimo pa da zajedničkim snagama pokušamo nasuti put do sela i da riješimo probleme sa vodom, međutim, oni ni da čuju. Ja sam sama nemoćna da bilo šta uradim, jer moj Stole, koji ima 77 godina, u posljednjih pola godine ne vidi, čovjek treba na operaciju u Beograd  - kaže Nena.

Medvjedi i ljudi

Ističe da je nadležnima u opštini Ključ, gdje je išla prije mjesec dana da traži, između ostalog, put do kuće, rekla da bi bolju zaštitu imala kao medvjed, nego kao čovjek.

- Nama do kuće niko neće ni da pročisti put od snijega. Zadnji put kada je pao tresla sam snijeg sa grana kako bi se moglo proći i plakala - veli Nena.

Na području opštine Ključ danas živi oko 80 Srba povratnika, dok je prije rata, po popisu iz 1991. godine, u toj opštini živjelo više od 17.000 Srba.

Paroh ključki Nemanja Rosić kaže da u Ključu danas živi samo četvoro srpske djece, od čega su dvoje školarci.

- Više se niko ne vraća na svoja ognjišta. Masovniji povratak Srba je bio na početku, međutim, težak život ih je natjerao da ponovo napuste svoja ognjišta. Uglavnom sada dolaze da obiđu imanja, niko se ne zadržava duže od dan ili dva - kazao je Rosić.

Dodao je da u Ključu od srpskog življa uglavnom žive penzioneri, kojih je takođe sve manje.

- Pokušao sam više puta da motivišem Srbe iz Ključa da se vrate na svoje ognjišta, ako ništa bar tokom ljeta i praznika da se okupimo. Išli smo i ka tome da jedni druge prime u svoje domove. Ko god ima želju da provede nekoliko dana u svom rodnom mjestu spremni smo da pronađemo smještaj - rekao je Rosić i podsjetio da veliki broj Ključana živi u Srbiji te u Prijedoru i Banjaluci, gdje su se skućili i imaju posao.

Iako su mala parohija nastoje da za vrijeme praznika organizuju duhovne večeri, koncerte duhovne i klasične muzike, svetosavske nagrade za najbolje studente i učenike opštine Ribnik, bez obzira na granice ključke parohije.

- Bazirali smo se na podizanje svijesti o pravoslavnoj vjeri i porijeklu, o umjetnosti i kulturi, obnovi čitalačkog duha, tako što smo obnovili crkvenu biblioteku i trudimo se da čitamo u toku nedjeljnog posluženja. Trudimo se na obnovi mira i suživota, iako ima i dosta remetilačkih faktora - istakao je Rosić.

Dođu za praznike

On je podsjetio da su ove godine osnovali dva udruženja Udruženje Kopjenica i Udruženje Ključana, jer na taj način mogu doprijeti do što većeg broja Srba sa ovog područja, ali i da pomognu onima koji su se vratili na svoja ognjišta.

- Ove godine imamo jednu povratničku kuću. Jednu smo zajedno obnovili, ali ljudi se još nisu odlučili za povratak - kazao je Rosić, dodajući da je najčešći problem povratnika zdravstveno osiguranje, jer kako bi došli do ljekara u Ribnik ili Banjaluku, potrebno je da pređu kilometre i kilometre.

Na redovnim službama, istakao je on, bude do desetak vjernika, mada je bilo nedjelja kada niko ne dođe.

- Najviše vjernika na službu dođe kada su veliki praznici. Tada su tu i naši ljudi, koji su inače u inostranstvu. Mada nam često na liturgiju znaju doći i ljudi iz Banjaluke i Prijedora - rekao je Rosić.

Prema riječima predsjednika Odbora za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH Đorđa Radanovića, Ključ je apsolutno netolerantno područje za srpski narod.

- Prema Srbima na području Ključa izražena je jedna pasivna agresija. Bošnjaci se i danas svete za nešto što se desilo 1992. godine na tom području, a ne žele da pričaju šta je tu bilo 1941. godine. I dan-danas postoji jedan ozbiljan trend napada na pravoslavna groblja, kao i Srbe, koje neće tući u sred Ključa, ali da će dobiti šamar u zgradi bez razloga, gdje niko ne vidi, to hoće - istakao je  Radanović, dodajući da je Ključ, poslije Cazina i Donjeg Vakufa najopasnije mjesto za život Srba.

U Ključu je, tvrdi Radanović, i dalje neprijateljsko okruženje, a da je tako dovoljno govore neprimjerene poruke upućene svešteniku, koje gotovo svakodnevno iskaču i na društvenim mrežama.

- Veći dio teritorije, kada je u pitanju zemljište u Ključu, pripada Srbima. Na našu adresu su stizali razni zahtjevi Srba iz Ključa, međutim, najviše ih je bilo za pružanje pravne pomoći. Neki od primjera su srpski stanovi i parcele koje su ljudi prisvojili tako što su falsifikovali dokumentaciju. Procesi još traju i ko zna koliko će još - kazao je Radanović.

Svetitelji

Prema riječima paroha ključkog Nemanje Rosića, u Ključu su ponikli, radili i stvarali veliki svetitelji i prosvjetitelji, poput Hadži Mile Popadića, koji je bio ključki prota, književnik, učitelj i prosvjetitelj, hroničar istorijskih događaja s kraja devetnaestog i početka dvadesetog vijeka.

- Tu je ponikao i Lazar Đukić mladobosanac i Gavrilov saborac, kao i Nikola Mačkić, kragujevački profesor pravoslavne vjeronauke, postradao u Kragujevačkoj gimnaziji 21. oktobra 1941. godine - kazao je Rosić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.