O sudbini djece iz konvoja koji je 1992. godine krenuo iz

Odavanjem adrese djece koju treba da posjeti Mehdi Ademaj otvoren bi bio sudski spor u Italiji, dobila bih zabranu ulaska u zemlje Šengena i ne bih mogla da se angažujem na traženju ostale djece, rekla Jagoda Savić

ISTOČNO SARAJEVO - Mehdi Ademaj, iz Sarajeva, ima mogućnost da nakon 15 godina vidi svoje četvoro djece, koja su u konvoju 1992. godine odvedena u Italiju i bez njegove saglasnosti, usvojena. Za finansijsku pomoć obratio se Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, koje uslovljava pomoć otkrivanjem adrese djece, što je, kako tvrdi voditelj projekta SOS telefona 1209 iz Istočnog Sarajeva Jagoda Savić, direktno kršenje italijanskog zakona. A ovaj zakon predviđa zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci i zabranu ulaska u sve zemlje Šengena za narednih pet godina. Savićeva dodaje da će se za pomoć obratiti na druge adrese, kako bi Ademaj konačno vidio djecu. Ona ističe da bi odavanje adrese Ministarstvu za ljudska prava direktno blokiralo rad na traženju još dvanaestoro djece, od njih 46, koja su u konvoju odvedena u Italiju bez znanja i saglasnosti roditelja i tamo usvojena. Jagoda Savić se žali na Ministarstvo za ljudska prava, protiv kojeg je podnijela tužbu Specijalnom odjeljenju za organizovani kriminal Tužilaštva BiH, kao i na ostale institucije u BiH koje nisu ništa učinile da se rasvijetli sudbina konvoja koji je iz sarajevskog Doma "Ljubica Ivezić" odvezao djecu u Italiju i da prozove zvaničnike koji su upetljani u trgovinu djecom. - Odavanjem adrese djece koju treba da posjeti Mehdi Ademaj otvorio bi se sudski spor u Italiji, dobila bih zabranu ulaska u sve zemlje Šengena za narednih pet godina i ne bih mogla da se angažujem na traženju ostalo dvanaestoro djece o kojima BiH još uvijek nema nikakvih podataka i nisu pronađena. Ovim bi Ministarstvo za ljudska prava BiH direktno blokiralo traženje ostale djece. Ne mogu da budem partner sa ovim ministarstvom, kada od mene traži da odam službenu tajnu i rizikujem šest mjeseci zatvora - rekla je Savićeva i istakla da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nije učinilo ništa da rasvijetli ovo krivično djelo. Ona dodaje da je u aprilu 2005. godine uputila zahtjev Ekspertnoj grupi, koju je formirao Savjet ministara BiH, da u Italiji utvrdi činjenice usvajanja Vedrane Hastor, koja ima tri imena, dva prezimena i dva datuma rođenja, a usvojena je, a da joj se u sudskom spisu ne nalazi rodni list pod imenom Maja Ivezić. Ona dodaje da je ovo najtransparentniji slučaj povrede procedure usvajanja. - Ustanovila sam da naša Ekspertna grupa na razgovoru u Sudu za maloljetnike u Milanu to pitanje nije ni postavila. Ovaj slučaj sadrži dokumenta pomoću kojih se može ustanoviti ko je od naših državnih funkcionera upleten u ovu moguću trgovinu djecom. Samo je bilo potrebno napraviti uvid u samo jedan sudski spis i mi bismo već 2005. godine u aprilu znali ko je upetljan u ovu cijelu ružnu priču - istakla je Savićeva, dodajući da se drugi put "opekla" o Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u novembru 2005. godine, kada je Ministarstvo inostranih poslova Italije uputilo pismo u kojem se ova institucija izjasnila o krivici vlasti BiH za usvajanje djece iz BiH u Italiji. Ona dodaje da je to pismo uputila Ministarstvu za ljudska prava odmah, tačnije nakon nekoliko dana, sa željom da ga uvrsti u izvještaj i predstavi Savjetu ministara BiH, ali to pismo nikada nije ugledalo svjetlo dana. Ekspertna grupa to pismo nije ni spomenula na sjednici Savjeta ministara, kada se o ovoj djeci razgovaralo. - Očigledno da je Ministarstvo za ljudska prava sakrilo zahtjeve različitih sudskih vijeća u Sudu za maloljetnike u Italiji, koja su od 1996. do 2000. godine slala 36 međunarodnih sudskih naloga kojima su trebali da se saslušaju biološki roditelji djece, koja su bila u proceduri usvojenja i da se ustanovi stav stvarnih roditelja da li žele da ih daju na usvojenje ili ne. I pored ponovljenih molbi, nikada nije dobijen odgovor od bh. vlasti. Ovi dokumenti nikada nisu stigli do roditelja usvojene djece i sva su usvojena, jer nikada BiH nije odgovorila na ove naloge - navela je Savićeva. Ona dodaje da se na Savjetu ministara BiH o ovom dokumentu nikada nije razgovaralo i da je podnijela krivičnu prijavu protiv Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, zbog prikrivanja krivičnog djela i počinioca Specijalnom odjeljenju za organizovani kriminal. Savićeva je istakla da to isto ministarstvo, koje je tužila, od nje traži da prekrši italijanski zakon i oda adresu ove djece. Ž. DOMAZET PRIKRIVANjE KRIVACA - Sve što je do sada uradila Ekspertna grupa koju je Savjet ministara BiH formirao 2005. godine sa zadatkom da ustanovi gdje je 46 djece iz Doma "Ljubica Ivezić" i ko je odgovoran za njihov nestanak, vodilo je ka prikrivanju krivaca i trgovaca djecom, jer u njihovoj informaciji stoji samo odlazak djece u Italiju, te ratni period njihovog boravka tamo, ali nijednom riječju nema izvještaja o povredama procedure usvojenja za koju uglavnom krivicu snose vlasti BiH. Trebali su da daju odgovor ko je potpomogao i na koji način da se ta djeca ne vrate i da se usvoje bez saglasnosti roditelja, odnosno ko je sakrio 36 međunarodnih pravnih akata - istakla je Savićeva. Dodala je da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, iako je moglo, nije zatražilo od Italije da mu dostavi dokazni materijal u kojem bi se otkrili krivci koji su potpomogli ovo nelegalno usvajanje. Ekspertna grupa je dobila mandat da to utvrdi, ali to nije učinila. SAMO OBEĆANjA Mehdi Ademaj tvrdi da je od 1 994. godine pokušavao da dođe do djece, da se obraćao različitim institucijama i direktoru Doma "Ljubica Ivezić", a samo su mu obećavali da će nešto učiniti i zasipali su ga lažnim dokumentima. - Kada su trebali da mi omoguće da odem da ih vidim, nisu mi dali. Na mukama sam i niko mi ne izlazi u susret. Socijalni radnik je rekao da mi ne može pomoći. Predavao sam slučaj i na sud, ali nikakvog odgovora nisam dobio. Jedino što želim je da vidim svoju djecu - rekao je Ademaj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.