Nulta stopa za stare prevare

Sistem PDV-a predstavlja noseći stub sistema javne potrošnje u cijeloj BiH i o njegovim promjenama treba govoriti argumentovano. Pri tome, mora se imati na umu nekoliko činjenica, od kojih je najvažnija da PDV ne trpi česte promjene

Problem sa jedinstvenom stopom poreza na dodatu vrijednost u BiH postoji zbog toga što ne postoje adekvatni socijalni programi za zaštitu socijalno ugroženih. Mnogo bolji put bio bi uspostavljanje takvog programa, nego političko iscrpljivanje u raspravama o svim mogućim promjenama u poreskom sistemu. Ovo je u intervjuu za "Glas Srpske" rekao profesor Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci Rajko Tomaš. ? Vlada Republike Srpske izrazila je spremnost da razgovara sa svim relevantnim faktorima u BiH o smanjenju jedinstvene stope poreza na dodatu vrijednost sa 17 na 15 odsto ili o uvođenju diferencirane stope, koja bi iznosila 5 odsto na prehrambene proizvode i 21 odsto na luksuznu robu. Ključno pitanje je da li PDV trpi česte promjene? - Vlada je samo manifestovala spremnost da razgovara o oba pristupa ukoliko se u BiH postigne dogovor o promjeni sistema PDV-a, a ona ne insistira na promjenama, što je dobro. Mislim da je rasprava o PDV-u suviše ispolitizovana. Nažalost, počelo je licitiranje političkih partija sa raznim varijantama ukidanja, smanjenja i diferenciranja stopa PDV-a, a da, pri tome, niko nije pokazao ozbiljnu stručnu studiju koja dokazuje da je to dobro uraditi. Sistem PDV-a predstavlja noseći stub sistema javne potrošnje u cijeloj BiH i o njegovim promjenama treba govoriti argumentovano. Pri tome, mora se imati na umu nekoliko činjenica. Prvo, PDV ne trpi česte promjene. Njegove promjene mijenjaju relativne odnose cijena i položaj preduzeća i delatnosti na tržištu, sa svim posljedicama po poslovne veze i ugovaranje proizvodnje i isporuka. Drugo, sistem javne potrošnje u čitavoj BiH jako je osjetljiv na promjene sistema PDV, jer se svi buxeti, od opštinskog do državnog, pretežno pune prihodima od istog. Treće, postojeći sistem PDV-a je, vjerovatno, najefikasniji dio zajedničkog ekonomskog sistema u BiH, te bi promjene koje bi smanjile njihovu efikasnost, mogle ugroziti funkcionisanje niza institucija na različitim nivoima vlasti. ^etvrto, socijalna politika najefikasnije se vodi sistemom buxetskih transfera u korist siromašnih, a ne opštim promjenama u poreskom sistemu. PDV može funkcionisati i sa jednom i sa više stopa. Jedinstvena stopa ima niz teorijskih i praktičnih prednosti. Ako se primjenjuje jedinstvena stopa, država mora imati socijalni program kroz koji siromašnima "vraća" PDV koji su platili (delimično, u cjelini ili, čak, više). Ako primjenjujete više stopa, povećava se rizik prevara u sistemu PDV-a, a socijalni program gubi na značaju. Sa jedinstvenom stopom i dobrim socijalnim programom koji "vraća" siromašnima PDV postižu se mnogo bolji ekonomski i socijalni rezultati. Primjena nulte ili niže stope na neke proizvode "vraća" PDV na isti način bogatim i siromašnim. ? Koliko bi ukidanje jedinstvene stope PDV-a omogućilo utaju poreza i povećalo finansijsku nedisciplinu? - Jedinstvena stopa PDV-a preporučuje se u zemljama koje se odlikuju visokim stepenom korupcije, sive ekonomije i kriminala. Nažalost, prema nizu međunarodnih istraživanja, BiH spada u zemlje sa visokim stepenom svega toga. Vrlo je vjerovatno da bi sa uvođenjem diferencirane ili nulte stope došlo do oživljavanja starih metoda prevara iz vremena poreza na promet, te bi se moglo desiti da naglo dođe do porasta uvoza i prometa neoporezovane ili manje oporezovane robe. Na kraju, efekat bi bio da se prihodi od PDV-a smanje, troškovi kontrole PDV-a porastu, prevaranti budu nagrađeni, cijene robe ostanu iste, da se poveća korupcija... Smanjenje prihoda od PDV-a ugrozilo bi likvidnost buxeta i vlasti bi mogle da posegnu za povećanjem direktnih poreza. U tom slučaju, ukupno stanje u ekonomskom sistemu bilo bi lošije nego prije promjene u sistemu PDV-a. To je razlog zbog koga sam u decembru 2007. godine predložio da se vlasti, ako već imaju viška javnih prihoda, trebaju opredijeliti za jedinstvenu nižu stopu PDV-a (14-15%) prije nego za diferenciranu. ? Koje mjere se u ovom trenutku mogu preduzeti da bi se ublažile posljedice najnovijeg talasa poskupljenja u Republici Srpskoj i BiH i da li se ono može suzbiti? - Rast cijena u BiH pokrenut je dobrim dijelom faktorima koji dolaze iz međunarodne razmjene, ali ne treba potcijeniti domaće uzročnike. Da bi se zaustavio pritisak na rast cijena, u ovom momentu trebalo bi istovremeno primijeniti mjere za suzbijanje takozvane "uvozne inflacije" i "inflacije tražnje" . Uticaj globalnog pritiska na rast cijena teško možemo ograničiti jer se odlikujemo visokim stepenom uvozne zavisnosti, niskim nivoom i lošom strukturom domaće proizvodnje, te nismo u poziciji da vodimo sveobuhvatnu monetarnu politiku. Domaći pritisak na rast cijena može se eliminisati kroz smanjenje tražnje i povećanje domaće proizvodnje. Isto tako, država se treba suzdržavati od povećanja cijena vlastitih usluga i davanja saglasnosti na povećanje cijena proizvoda i usluga koji su na režimu saglasnosti. S obzirom na to da su buxeti najveći izvor tražnje, preko redukovanja buxetske potrošnje vlasti mogu vrlo direktno uticati na smanjenje tražnje. Javni prihodi su povećani tokom 2007. godine zahvaljujući i rastu cijena, mada je na drugoj strani stanovništvo siromašilo. Država ima šansu da pokaže odlučnost u smanjivanju potrošnje upravo na zaustavljanju rasta javne potrošnje, a zatim i kroz vođenje politike vezivanja rasta ukupne potrošnje za rast produktivnosti rada. Naravno, u borbi protiv inflacije zabrinjava činjenica da je u Srpskoj u toku prošle godine ostvaren relativno nizak nivo rasta proizvodnje. Bez većeg rasta proizvodnje suzbijanje inflacije će ići vrlo teško. Privredna struktura je loša. Proizvodnja više zavisi od vremenskih okolnosti nego od mjera vlasti. To upozorava na potrebu strateškog oblikovanja promjene privredne strukture i korišćenje Razvojnog programa Republike Srpske u tom cilju. ? Da li zemlja u koju se već godinama uvozi više nego što se proizvodi, u kojoj lična potrošnja raste brže od produktivnosti rada, može imati stabilne cijene? - ^injenica je da se u ovoj zemlji malo proizvodi, da je produktivnost rada niska, potrošnja brže raste od produktivnosti rada... Takvo stanje je dugoročno neodrživo. Ono se mora iskazati u višem nivou cijena. Taj trenutak je došao. Njega je inicirao rast cijena hrane i goriva na svjetskom tržištu, a poslije su počeli da djeluju autonomni faktori rasta cijena sadržani u strukturnim poremećajima naše privrede. Takvo stanje prijeti da kroz proces sveopšte indeksacije počne ubrzano odvijati inflacionu spiralu. U uslovima visoke nezaposlenosti i slabog rasta proizvodnje, rast cijena prijeti da ekonomiju uvede u stagflaciju kao jedno od najtežih stanja. Tada neke klasične mjere ekonomske politike, usmjerene na suzbijanje inflacije i povećanje proizvodnje, djeluju suprotstavljeno, te se održava inflacija na niskom nivou proizvodnje. Ulazak u stagflaciju mogao bi vrlo ozbiljno ugroziti realizaciju Razvojnog programa Srpske. Zbog toga, interes je Republike da se u BiH postigne konsenzus o mjerama koje će uspješno zaustaviti rast cijena. Zbog jedinstvenog tržišta BiH, domet antiinflacionih mjera jednog entiteta je ograničen, te je sasvim prirodno da vlasti različitih nivou usaglašavaju i provode mjere usmjerene na stabilizovanje cijena. ? Koliko je priča o inflaciji potkrepljena ekonomskim činjenicama? - Prosjeci mogu da zavaraju. Treba imati na umu da je pretežni dio godišnjeg rasta cijena u 2007. godini ostvaren u posljednjem kvartalu sa tendencijom da bude nastavljen i u ovoj godini. Krajem 2007. godine cijene na malo u Srpskoj bile su veće u prosjeku za 6,2 odsto u odnosu na isti period prethodne godine. Istovremeno, cijene poljoprivrednih proizvoda su porasle za 26,9 odsto, industrijskih prehrambenih proizvoda za 10,7, a troškovi ishrane za 14,2 odsto. To znači da je kupovna moć 100 maraka namijenjenih za kupovinu hrane smanjena za 14,2 odsto ili da vam sada treba 114,2 maraka da biste kupili istu količinu proizvoda koju ste prošle godine mogli da kupite za 100 maraka. Rast cijena prehrambenih proizvoda ugrožava egzistenciju siromašnih, a pogotovo onih sa fiksnim dohocima. Nažalost, takvih je u Srpskoj i BiH jako mnogo. Za njih je pogubno da čekaju spontano smirivanje cijena. Po pravilu, cijene se ne vraćaju na prethodni nivo i trajno ugrožavaju one koji ne uspiju da povećaju vlastite prihode. Isto tako, rast cijena može da ugrozi i proizvodnju u nizu sektora i da dodatno pojača strukturne poremećaje u privredi. Naravno, postoje i oni koji imaju koristi od rasta cijena. Dakle, postoji niz razloga zbog kojih se pažljivo mora pratiti i analizirati kretanje cijena i zbog kojih država mora preduzimati mjere kojima će tokove cijena držati u granicama koje neće ugroziti funkcionisanje sistema. Ako država pravovremeno preduzme odgovarajuće mjere, cijene se mogu smiriti i ne mora doći do katastrofalnih posljedica. Međutim, bez podataka, analize i procjene karaktera tendencija nemoguće je dati procjene o mogućem razvoju događaja niti predložiti adekvatne mjere ekonomske politike za intervenciju. Mislim da su pomenuti podaci ozbiljno upozorenje za vlasti i ekonomiste da rast cijena nije čisto sezonski poremećaj. ? Posljednjih dana mnogo se govorilo o promjeni kursa konvertibilne marke, zbog čega je većina građana određeni dio novca pretvarala u evro. Da li je moguća devalvacija marke i da li je monetarni sistem pod kontrolom? - Mislim da u ovom momentu nema razloga za uznemirenost građana i njihova težnja da mijenjaju marke za evro može samo pogoršavati opštu poslovnu klimu u BiH. ^injenica je da BiH ima veliki deficit trgovinskog bilansa. Sa aspekta monetarne teorije, u takvim okolnostima, mogli bi se naći razlozi da devalvaciju domaće valute. Međutim, monetarni sistem BiH uopšte ne funkcioniše u toj "monetarnoj ravni" . Mi nemamo klasičnu centralnu banku i ne vodimo klasičnu monetarnu politiku. Naša Centralna banka funkcioniše kao monetarni odbor i štampa konvertibilnu marku isključivo na osnovu 100 odsto pokrića u evrima. Tako se formiraju devizne rezerve koje su garancija stabilnosti konvertibilne marke, naravno, ako su sigurno plasirane. Kurs konvertibilne marke je tehnički stabilan. Njegova stabilnost izvedena je iz modela monetarnog sistema, a ne iz realnih tokova privrede. Oni ne utiču na to. Osim toga, Zakonom je regulisan fiksni kurs konvertibilne marke prema evru i on se jedino može mijenjati promjenom Zakona. U ovom momentu ne postoji politička spremnost da se mijenja Zakon i to je dobro. Eventualna devalvacija marke u ovom momentu dovela bi do haotičnog stanja u privredi BiH sa nepredvidivim posljedicama po cijelo društvo. Međutim, ograničeno vođenje monetarne politike jeste veliki hendikep za privredu BiH. U uslovima visokog deficita u trgovinskom bilansu, konvertibilna marka djeluje kao precijenjena valuta. To djeluje destimulativno na izvoz, a stimulativno na uvoz. S druge strane, u ovom momentu za BiH bi bilo jako važno da koristi sve raspoložive mjere za stimulisanje preduzeća da zauzmu povoljniju poziciju na tržištu CEFTA, uključujući i kurs domaće valute. U BiH će se morati razmišljati o napuštanju sadašnjeg modela monetarnog odbora, ali ovo nije pogodan trenutak za to. ? Da li sadašnji sistem i mehanizmi Valutnog odbora pomažu da se inflacija drži pod kontrolom? - C&

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.