Njemačka novinarka: Sarajevo bošnjačko-muslimanski grad sa panislamskim prizvukom

SARAJEVO - Istoričarka i profesorka na Ludvig-Maksimilijan univerzitetu u Minhenu, Mari-Janin Calić, u svom najnovijem članku za ZEIT Geschichte, istorijski magazin njemačkog ljevičarsko-liberalnog nedjeljnika „Die Zeit“, osvrnula se na multireligijsku i multietničku tradiciju Sarajeva.

U pregledu istorije, u kojem objašnjava tradiciju prisustva različitih vjerskih zajednica na prostoru današnje BiH, Calić najviše prostora posvećuje međuodnosu vjerskih zajednica, kao i njihovom odnosu prema državi.

Tekst DW-a prenosimo bez intervencija.

„U Jugoslaviji se žene nisu smjele pokrivati“

U tekstu pod naslovom „Jugoslovensko slomljeno srce“, pri čemu se misli na Sarajevo, Calić, koja važi za jedan od najznačajnijih autoriteta u Njemačkoj po pitanju istorije jugoslovenskog prostora, između ostalog ukazuje i na položaj islama u SFRJ.

- U Jugoslaviji je vladala vjerska sloboda, međutim pokrivanje žena – kao i u Turskoj – bilo je zabranjeno. Sve dok se Islamska zajednica ponašala lojalno prema državi, mogla se, kao i sve ostale vjerske zajednice, slobodno razvijati - navodi se u članku.

Istorijski prelom u tom pogledu donio je rat devedesetih, ali autorka napominje da su postojale i proislamske političke tendencije prije izbijanja rata, kao i aktivizam pojedinaca.

- Jedan od njih, advokat Alija Izetbegović, sastavio je 1970. godine tajnu "Islamsku deklaraciju" u kojoj je tražio centralno vođenu panislamsku državu "od Maroka do Indonezije, od Afrike do Srednje Azije". U njoj bi trebalo da vlada "islamski poredak i način života". Sud ga je 1983. godine, zajedno sa saradnicima, osudio na višegodišnju zatvorsku kaznu. Sudske vlasti su zahtjeve za uvođenjem šerijata, pokrivanjem žena i zabranom ‘miješanih brakova’ ocijenile kao napad na načelo bratstva i jedinstva. Osim toga, Izetbegović je održavao kontakte sa iranskim režimom ajatolaha Homeinija.

Uloga SDA

U nastavku teksta Calić objašnjava da je početkom devedesetih, u vrijeme raspada Jugoslavije, Izetbegović osnovao stranku koja je pobijedila na prvim izborima i doprinijela jačanju islama u zemlji.

- Stranka demokratske akcije (SDA) bila je u uskoj vezi sa Islamskom zajednicom. Obje su nastojale da ojačaju bošnjačku naciju putem reiclamizacije. Muslimanski vjerski službenici propovijedali su da se vjernici moraju pridržavati ramazanskog posta, zabrane alkohola, čitanja Kurana i vjerskog odgoja. Tražili su i da se žene pokrivaju, a zabranjivali "miješane brakove". Kada je Islamska zajednica 1990. godine, uz pomoć SDA, obnovila svetište Ajvatovica, bile su prisutne zelene zastave sa arapskim natpisima i potpuno pokrivene žene. Ajvatovica je danas najveće muslimansko svetište u Evropi - piše Calić.

Ona zatim opisuje jačanje uticaja zemalja sa različitim strujama islama na BiH, čiji se rivaliteti prenose i unutar same zemlje.

Raznoliko Sarajevo umire

Na kraju teksta, Calić zaključuje da su se „raznolikost i tolerancija“ Sarajeva izgubili tokom rata, a da je većina stanovnika srpske i hrvatske nacionalnosti napustila grad tokom ili nakon borbi.

- Glavni grad se nakon opsade "nacionalizuje" u bošnjačko-muslimanskom smislu. Proživljeno nasilje učinilo je ljude svjesnijima njihove etničko-vjerske pripadnosti ili im je takav identitet tek nametnulo. Danas se većina stanovnika kreće skoro isključivo u krugu pripadnika sopstvene etničke grupe. Tradicije uređenog suživota i komšiluka izgubile su na značaju. Samo manjina još njeguje staru naviku posjećivanja komšija druge vjere za njihove praznike.

Calić primjećuje da „aktivno deklarisanje pripadnosti islamu i vjerska praksa u javnom životu u međuvremenu igraju značajnu ulogu“ i da je „Islamska deklaracija“ ponovo objavljena „uz pomoć poreskih sredstava“, što „mnogim sekularno nastrojenim Bošnjacima ne odgovara“.

Takvo okruženje privlači investicije iz islamskih zemalja, kojima „buđenje islama služi kao poslovni model“. Navodi i primjer međunarodnog sajma „Halal Expo Sarajevo“.

Sve to autorku vodi ka završnoj opasci:

- Sarajevo je na putu da se pretvori u bošnjačko-muslimanski grad sa panislamskim prizvukom. Njegov nekadašnji multireligijski karakter uskoro će se moći prepoznati samo još u istorijskoj kulturnoj baštini - zaključuje Calić u tekstu za „Die Zeit“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.