Nismo učili i izučavali istoriju

Pošto smo krili istoriju i nismo je učili i izučavali, u prošlom građanskom ratu nam se ta istorija i ponovila, upozorio Živanović

ČLAN Međunarodne komisije za istinu o Jasenovcu, britanski državljanin, penzionisani profesor anatomije i antropologije na Londonskom univerzitetu Srboljub Živanović, napustio je Jugoslaviju 1965. godine, poslije stravičnih podataka do kojih su on i članovi njegovog tima došli nakon otkopavanja jasenovačkih grobnica. Od tada pa do danas ne prestaje njegova borba za dokazivanje istine o zločinima u jasenovačkim logorima smrti. A u toj borbi često je bio žrtva vremena i istorije. - Ne bih ja to rekao. Prije bih se opredijelio za ono da sam se rodio u pogrešno vrijeme. Ja sam prije svega izbjeglica iz BiH. Tome su, između ostalog, povod bili događaji iz 1941. godine, kada su me muslimanska i hrvatska djeca gađala kamenjem samo zbog mog imena. Eto, to je bio početak... Ali ovo o čemu danas govorimo, to je najveća nesreća i tragedija našeg i mog naroda. To je genocid koji je izvršen nad Srbima u prvom redu, zatim nad Romima koji su užasno nastradali, a onda i nad Jevrejima. Mi znamo da je oko 33 hiljade Jevreja stradalo u Jasenovcu i tu imamo i najbolje podatke. Dobili smo ih iz jevrejskih opština koje imaju tačne brojke i brojne dokumente u vezi sa stradanjem Jevreja. ? A Romi? - Što se tiče Roma, njih je stradalo oko 40 hiljada. To znamo samo po statistici, zato što ih je u BiH i Hrvatskoj, dakle na teritoriji NDH, poslije rata, ostalo svega oko 850 živih. O Romima niko nikada nije vodio računa, smatrajući ih “prokazanom nacijom”. Svi su ih ubijali, a niko ih nije brojao. ? Poslije svega što se dogodilo u ustaškim logorima smrti, mnogima najteže padaju stradanja djece?! - To je i jeste tragedija. Tragedija je što su stradali i starci i nemoćni. Tragedija je što je stradalo najzdravije i najmoćnije stanovništvo, koje je moglo da privređuje, da rađa djecu. Sve je to uništeno listom... Za pojedina mjesta u BiH samo znamo da su nekad postojala. Danas tih mjesta na geografskim kartama nema. Mnogi su i zaboravili da su ta mjesta uopšte i postojala, a kamoli da je u njima živjelo na hiljade duša. ? Hrvati su neposredno prije početka posljednjeg rata tvrdili, na jednom skupu u Vašingtonu, da je u Jasenovcu, “radnom logoru”, stradalo između dvije i 20 hiljada ljudi?! - Samo nečija bolesna mašta može da misli kako je manji zločin ako ubijete sedam ili 70 hiljada umesto 700 hiljada. Zločin je ako ubijete jednu jedinu osobu, a još je veći zločin ako je ta osoba dijete. Hrvatska država je jedina država na svijetu koja je imala koncentracione logore za djecu. Niko drugi to nije imao. Zbog mojih stavova u vezi s tim, odnosno sa genocidnošću hrvatskog naroda i njegovog vaspitanja od strane Katoličke crkve, u prvom redu pripadnika franjevačkog reda, bezbroj puta sam bio izložen šikaniranjima. I zato sam morao da odem u London. Bolje je da sam otišao nego da su me otjerali. ? I poslije Jasenovca nastavljena je “politika Jasenovca”?! - Nisu samo Srbi u pitanju. Pogledajte šta se to danas dešava i sa Istrom. Pogledajte kako se hrvatska nacija odnosi prema Italijanima koji su tamo vijekovima živjeli. Znači, oni žele samo etnički čistu zemlju, na kojoj ne bi bilo nikog drugog osim njih samih. ? Uz genocid su ovim prostorima “harala” i politička preseljenja?! - Taj suptilni genocid, koji se vršio ne samo nožem, maljem, klanjem, ubijanjem, vješanjem, strijeljanjem..., vršen je i prije i poslije Drugog svjetskog rata, pošto su političari masovno preseljavali stanovništvo... Ma kako to tumačili, ipak se tu radilo o slabljenju srpske nacije. ? Mnogi, čak i među naučnicima, ne znaju za pokolj Srba u Drakuliću kod Banje Luke. Priznali su to i njemački istoričari za vrijeme posjete ovom stratištu, za koje, do tada, nikad nisu ni čuli?! - U svijetu imate ljude koji se bave tim problemima i oni znaju mnogo o tome. Vrlo često međusobno i kontaktiramo kako bi se raščistile neke stvari, znajući da ja imam i literature i kontakte sa ljudima koji se time bave u mojoj zemlji. Ako danas pročitate Internet stranice, vidjećete imena bezbroj ljudi koji su prvi put čuli za zločine nad mojim narodom i u mojoj zemlji. Strašno je i meni koji se time bavim da i zamislim šta je sve rađeno. A rađene su užasne stvari. ? U Banjoj Luci će se potkraj maja održati 4. konferencija o Jasenovcu... - Da. Na tom skupu ću, prvi put poslije 1964. godine, kada sam morao da napustim ovu zemlju, saopštiti jedan dio mojih nalaza. Izvještaj komisije antropologa u kojoj sam bio i koja je radila u Jasenovcu i Donjoj Gradini, štampan je tek 1992. godine, i to poslije mnogo muka da se pronađu ti papiri i svi ti spisi. Jednostavno, više su se trudili da unište sve te tragove... Pošto smo krili istoriju i pošto nismo htjeli da je učimo i izučavamo, onda nam se u prošlom građanskom ratu istorija ponovila. ? Prošle godine u Jasenovcu je predstavljena nova muzejska postavka?! - Hrvati su oduvijek pokušavali da umanje svoj zločin. Ali on se nikako ne može umanjiti. Po njima, trebalo je prikazati Jasenovac kao neku vrstu radnog logora, kao neki oblik ili vrstu skupa sitnih zanatsko-industrijskih preduzetnika i njihovih preduzeća u kojima su ljudi prinudno nešto radili, a da im, navodno, niko zlo nije učinio. To je prosto nemoguće. Druga stvar koju su oni pokušali sada da urade jeste to da ne kažu ko leži u tim silnim grobnicama u Jasenovcu i Donjoj Gradini. To su hteli da sakriju govoreći kako je u tim grobnicama bilo tamo nekih Kozarčana, nekih Banijaca, nekih... A neće da kažu, kratko i jasno, da su tu ubijani Srbi, Romi i Jevreji. ? Kontaktirate li sa običnim ljudima? - Da. I to veoma puno i često. Bilo mi je veoma neprijatno kada su mi iz te gomile ljudi prilazili oni stariji i ljubili mi ruku. Valjda zato što sam im poklonio istinu. Tako je svuda. I u Engleskoj se danas mnogo više govori o Jasenovcu. Prosto, ne mogu da vjerujem da se toliko ljudi nakon toliko godina interesuje, i to poslije nove postavke koja je za njih kobna. Koja, zapravo, predstavlja njihovu novu užasnu grešku. ? Zločin je u Drugom svjetskom ratu u Jasenovcu, a u posljednjem ratu i u Srebrenici... - Srebrenica se nikako ne može označiti kao mjesto genocida. Jer, po definiciji, genocid je kada vi namjerno i u cjelini uništavate čitavo stanovništvo kako biste došli do etnički čiste teritorije. U Srebrenici nije bilo toga. Nama je i suviše dobro poznato kakve su zločine činili pripadnici muslimanskih jedinica pod komandom Nasera Orića. Poznato nam je šta su sve radili i pripadnici međunarodnih mirovnih snaga koje su se umiješale sa strane. Oni nisu poštovali dogovore, nisu razoružali jedinice koje su beskrupulozno činile zločine. Onda je, naravno, kasnije, došlo do odbrane i do osvete. Osveta jeste zločin, ali to nije isto kao i reagovati kako ne treba. SVJETSKI FENOMEN ? Očigledno da o Srebrenici imate poseban stav... - Da, ja na Srebrenicu gledam na drugi način. Kao na jedan svjetski fenomen. Jer ja, koji se bavim sudskom medicinom, znam da niko, nikada i nikog nije uspio da ubije, a da, i poslije nekoliko stotina godina, ne ostanu tragovi. Zamislite, osam hiljada ljudi ubijeno je u Srebrenici, a tragova nema. To je nemoguće. Ali, na svu sreću, moje kolege koje obavljaju DNK analize srebreničkih žrtava danas tvrde drugačije. Kažu kako pronalaze posmrtne ostatke jedne te iste osobe u četiri groba. To je nemoguće. Iskopavani su, dakle, grobovi u cijeloj BiH. Premještani su sa jednog, na drugo, pa onda na treće i četvrto mjesto, da bi na kraju bili prebačeni u Srebrenicu. Jer se po svaku cijenu morala napraviti jedna masovna grobnica, ali ne svih i samo onih koji su poginuli u Srebrenici. Razgovarao Slaviša SABLjIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.