Nebojša Radmanović: Sarajevo etnički najčistiji grad

Goran Maunaga
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Nebojša Radmanović: Sarajevo etnički najčistiji grad

Činjenica je da su sarajevski Srbi maltretirani, ubijani i protjerani. Tačno je da ih danas možete na prste izbrojati i da, i oni koji su tu, čekaju da se isele jer nemaju posla ni uslova za ostanak. Sarajevo je etnički najčistiji grad u BiH, pa i šire.

Rekao je to u intervjuu sa "Glas Srpske" član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Nebojša Radmanović navodeći da je situacija u Sarajevu potpuno drugačija od one kakvom je prikazuju bošnjački političari.

Govoreći o zaoštravanju retorike iz Sarajeva prema Republici Srpskoj i njenim zvaničnicima, Radmanović je istakao da stalni pritisak za centralizacijom još više razdvaja BiH i čine nestabilnim ovaj prostor i region u cjelini.

- Da imamo izvorni Dejton ne bismo imali problema. Ovako smo dobili jedan narod koji misli da je čitava zemlja njihova i koji hoće da dominira i po svojim idejama tumači prošlost, sadašnjost i budućnost što stvara probleme. Ti problemi se ogledaju u stvaranju otpora druga dva naroda i jačaju njihovu želju za samostalnošću - istakao je Radmanović.

* GLAS: Prijedlog zakona o budžetu institucija BiH usvojen je uz mnogo muke i poslije preglasavanja bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića?

RADMANOVIĆ: Ovog puta rad na budžetu bio je specifičan jer smo prethodnih godina imali privremeno finansiranje, dakle nismo imali budžeta. Jedna grupa je pokušala da se na brzinu usvoji budžet za 2011. godinu sa iznosom većim od milijardu maraka bez spoljnog duga, što smo spriječili. Mnogo je u Sarajevu onih koji su željeli da prođe veliki budžet, ali značajan je uspjeh što smo u Predsjedništvu BiH došli do Prijedloga budžeta, bez obzira na njegov sadržaj. Kao i ranijih godina bilo je preglasavanja samo je sada obrnuta situacija, jer sam i u ovom i u bivšem sazivu Predsjedništva uglavnom ja bio preglasan. Sva trojica smo imali primjedaba na Nacrt budžeta koji je predložio Savjet ministara. Razlika između nas je bila u tome što sam predlagao da se budžet još smanji, a ostala dva člana Predsjedništva su predlagali povećanje. Bio sam i protiv toga da se smanjuju plate policajcima i carinicima. Odstupio sam od zahtjeva za smanjenje broja pripadnika Oružanih snaga jer je najvažnije doći do Prijedloga budžeta. Tako se ponašao i Komšić s tim što smo usvojili njegov generalni stav vezan za odnos Ustav-budžet. Sva trojica smo se saglasili da se plate ne smanjuju nikome dok se ne izmijeni jedan član Ustava BiH, što je moguće uraditi vrlo brzo da ne bismo došli u situaciju da Predsjedništvo predlaže protivustavan akt. U pitanju je uslov zbog kojeg je Komšić glasao za budžet. Tako smo došli do Prijedloga budžeta koji nije destruktivan kao što neki pričaju. Većina evropskih i zemalja u recesiji smanjuju budžet u cjelini, pa onda pojedine stavke unutar njega. Budžet BiH nije smanjen, on je sa 905 miliona maraka bez spoljnog duga povećan na 950 miliona KM. Iako se to ovog puta nije dogodilo ostajem pri stavu da moramo ići u smanjenje Oružanih snaga i diplomatsko-konzularne mreže. Mnoge razvijenije zemlje to rade. Kad-tad će Bošnjaci shvatiti da to moramo učiniti jer BiH ne može izdržati da plaća ovoliki broj vojnika.

* GLAS: Poslije usvajanja Prijedloga budžeta već su se pojavile spekulacije da bi Komšić mogao da podrži i kandidaturu ministra inostranih poslova Srbije Vuka Jeremića za predsjedavajućeg Generalne skupštine UN?

RADMANOVIĆ: Slučaj zajedničkog glasanja Komšića i mene ne treba povezivati sa nekim drugim zajedničkim djelovanjem. Dvije socijaldemokratske partije iz kojih dolazimo i ranije su trebale da budu u boljim odnosima nego sada. Oni se malo popravljaju, ali to nije ni blizu onih kakvi bi trebalo da budu. To se odnosi i na podršku Jeremiću. Komšić je prvi rekao da neće dati podršku i mislim da tu neće biti promjene, iako je pogriješio što je postupio na taj način. To je poremetilo odnose u Predsjedništvu, a mora uticati i na dobrosusjedske odnose. Moj stav je potpuno obrnut, ne samo zbog Jeremića, nego zbog dvije zemlje. Ako hoćemo da gradimo dobrosusjedske odnose onda je i naš interes da neko iz Srbije bude predsjedavajući Generalne skupštine UN.

* GLAS: Kako ocjenjujete nedavne poruke sa tribine Vijeća bošnjačkih intelektualaca da je RS genocidna i paradržavna tvorevina, a da je njen predsjednik Milorad Dodik poput Adolfa Hitlera?

RADMANOVIĆ: Poremećeni odnosi vrijednosti u društvu doveli su do toga da pojedinci sami sebe nazivaju intelektualcima, a to što iznose je nespojivo sa onim što se dešava danas i što je bilo u prošlosti. Oni se drže ratne priče koja im je već dva puta uspjela kada su sakrili svoje djelovanje napadajući druge. To vrijeme je prošlo. Mi znamo kako se ponašala većina Bošnjaka u periodu od 1941. do 1943. godine. Oni misle da ćemo zaboraviti šta se dešavalo od 1942. do 1945. godine, a posebno do pada Italije. Mi znamo ko su čiji unuci na ovom prostoru, objavljena su prezimena onih koji su pripadali fašističkom pokretu i imamo te materijale sačuvane u arhivima. Oni misle da će se to zaboraviti i da će to sakriti napadajući druge. Njihovi stavovi su proistekli iz političke potrebe da se tumači prošlost pa i sadašnjost.

* GLAS: Toj tribini prethodio je nastup Bakira Izetbegović koji je ustvrdio da u Sarajevu nikada nije živjelo 150.000 Srba?

RADMANOVIĆ: Niko ne spori da je bilo žrtava na svim stranama, ali stvaranje fikcije kod Bošnjaka da su samo oni žrtve, potpuno je pogrešno i ne vodi ničemu. Oni misle de će izvući korist od toga. Procjenjivanje tih događaja nije posao političara, ali Izetbegović to radi. Tako je bilo i sa Silajdžićem. Procjena nekih političara je da stalno treba govoriti da su Srbi zločinci i oni od toga ne odustaju. Činjenice su potpuno obrnute od toga što govori Izetbegović. Činjenica je da su Srbi u Sarajevu maltretirani, ubijani i protjerani. Tačno je da ih danas možete na prste izbrojati i da, i oni koji su tu, čekaju da se isele jer nemaju posla ni uslova za ostanak. Sarajevo je etnički najčistiji grad u BiH, pa i šire.

* GLAS: Kuda ovu zemlju može odvesti stalno zaoštravanje retorike iz Sarajeva prema Republici Srpskoj i njenim zvaničnicima?

RADMANOVIĆ: Stalni pritisak za centralizacijom i još neke stvari u vezi sa tom pričom još više razdvajaju BiH i čine nestabilnim ovaj prostor i region u cjelini. Dejtonskim sporazumom formirana su dva entiteta koji bi bez problema trebalo da zajedno funkcionišu na međunarodnom planu. Neki međunarodni predstavnici su, međutim, podržali bošnjačku priču o centralizaciji i to je napravilo ove probleme. Da imamo izvorni Dejton ne bismo imali problema. Ovako smo dobili jedan narod koji misli da je čitava zemlja njihova, koji hoće da dominira i po svojim idejama tumači prošlost, sadašnjost i budućnost, što stvara probleme. Ti problemi se ogledaju u stvaranju otpora druga dva naroda koji kažu da ne može tako. Država bi bolje funkcionisala da nije pritiska iz Sarajeva za većom centralizacijom, budžetom, Oružanim snagama, policijskim agencijama, kojih ima više nego u SAD. To stvara otpor drugih naroda i jača njihovu želju za samostalnošću. Bošnjaci bi trebalo da se kao najbrojniji narod trude da se dogovaraju sa druga dva naroda i ako treba da popuštaju manjima, kao na primjer Hrvatima, a ne da se trude da ih preglasaju. Potpuno sam ubijeđen da je na sceni zamjena njihove teze da mi razgrađujemo BiH. Oni razgrađuju BiH, a mi samo ne damo svoju zagarantovanu samostalnost.

 

Kompletan intervju možete pročitati u štampanom izdanju "Glasa Srpske".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.