Naše naravi: Katalog apsurda

Miljana ĐURĐEVIĆ

VJEROVATNO nigdje na drugom mjestu sport i kultura ne predstavljaju neraskidiviji dio politike nego što je to u Brčkom. Čak su godinama i izbori za sportistu grada politički događaj, koji najdirektnije kontroliše Vlada, što je u normalnim društvima nezamislivo. Kada je kultura u pitanju, situacija je još neobičnija. Nijedna institucija kulture nema ni najneophodniji minimum logične nezavisnosti, a o vlastitom žiro računu ili menadžmentu, recimo Galerije ili Biblioteke niko i ne sanja. Da sve pojasnimo: ako neko hoće da organizuje izložbu slika u Gradskoj galeriji, on preko tehničkog lica u Galeriji, koji je vladin službenik(!), mora da pribavi saglasnost nadležnog vladinog odjeljenja, koje opet u ime gradonačelnika daje takvu saglasnost. To znači, ako se, ne daj Bože gradonačelniku ili njegovoj političkoj opciji ne svidi predmetni umjetnik, on može biti i sam Pikaso, ali izložbe nema! Neko je u šali, komentarišući takvu situaciju, rekao da su se u svijetu prije trista godina dešavale revolucije, da bi se izborile slobode te vrste, a u Brčkom je, uz sve međunarodne supervizije i eksperte, stvar vraćena u 16. ili 17. vijek. Prije izvjesnog vremena Vlada je pokušala da u proceduru uvede i neku vrstu zakona o sportu, koji bi u toj oblasti trebalo da uvede malo reda, ali se na tome i ostalo. Zanimljivo je da je i taj prednacrt u sebi imao više jedinstvenih "bisera", kao na primjer da gradonačelnik propisuje dimenzije sportskih terena i slično. U čemu je suština? - Jednostavno u tome da nikome, barem u ovom sazivu vlasti, nije stalo da se u oblast kulture i sporta, gdje se godišnje obrne nekoliko miliona maraka, uvedu jasna pravila o utrošku tog novca i da definiše pravce razvoja bez dnevnopolitičkih interesa. Jednostavno, osjećaj je da su to rezerve koje se aktiviraju prema političkim potrebama. Zato i nije čudno da je u jednom od posljednjih skupštinskih zasjedanja, gdje se raspravljalo o revizorskom izvještaju vladinog odjeljenja, koje drži i resor kulture i sporta, jedan dio poslanika tražio da se uradi posebna revizija o utrošku nekoliko miliona u ovim oblastima, sa naglaskom na reviziju troškova Pozorišnih susreta, koji poreske obveznike koštaju kao da se održavaju na samom Brodveju. Takvi zahtjevi došli su od poslanika iz same vladajuće većine i koliko god oni dobrodošli, ipak više mirišu na nezadovoljstvo u preraspodjeli tog kolača pred izbore ili na lične obračune unutar vladajuće koalicije, nego na iskrene namjere da se u ovu oblast uvede red i zakon. A građanima i dalje ostaje da slušaju o tome kako Gradsko kulturno-umjetničko društvo godišnje u nešto potroši više od dvjesta hiljada maraka, pozorišni susreti pojedu mnogo više, da sportski klubovi i manifestacije dobijaju srazmjerno proporcionalno uticaju politike na njih i tako dalje ... Gradski stadion zjapi kao ruglo grada, u gradskom bazenu se nekoliko stotina kvadrata najjeftinijih pločica polijepi za skoro milion maraka, a u vansezoni neki privatnik u njemu gaji šarane. Jednom riječju, daleko je to i od srednjeg vijeka, a kamoli od normalnog evropskog demokratskog društva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.