Naše naravi: Čemu služi pruga

Vesna JEVTIĆ

ČINjENICA da je željeznički transport najjeftiniji i najsigurniji način transporta ljudi i robe, čini se, mnogima još nije poznata. Kako drugačije objasniti slučaj željezničke pruge od Bijeljine do Rače i dalje do Šida, koja se već mjesecima uopšte ne koristi. Pruga koja postoji duže od jednog vijeka postala je odavno ničija briga. Željeznice RS prugu nisu uknjižile kao svoje vlasništvo, što bi bio logičan epilog nakon raspada bivše nam države, a Željeznice Srbije, kojima je ova trasa ustupljena na korišćenje, baš izgleda i nemaju nekog interesa na ovom području. Ili je interesa bilo, ali samo dok se prodavala zemlja u vlasništvu Željeznice. Pruga je stoga lagano propadala, a u posljednjih petnaestak godina niko u nju nije uložio nijednog dinara, pardon, marke. Nadležnima iz Srbije bilo je mnogo jednostavnije da putnički saobraćaj proglase nerentabilnim i ukinu popularni šinobus Bijeljina - Šid. Desilo se to ima već dvije godine, a iz Republike Srpske nije bilo nikakve reakcije. Uslijedila je krajem prošle godine i odluka Željeznica Srbije o privremenom obustavljanju teretnog saobraćaja na ovoj dionici pruge, obrazložena tehničkom neispravnošću kolosijeka. Stanje je, zaista, uredno snimljeno, jer su se u posljednje vrijeme vozovi na ovoj pruzi kretali brzinom od nevjerovatnih 20 kilometara na čas, što je presporo i za standarde 19. vijeka. Pitanje je samo da li oni koji raspolažu i upravljaju prugama smiju sebi dopustiti da kao djeca koja pokvare igračku konstatuju da više ne valja i da je bace u smeće. Nije tajna da svi građani plaćajući porez izdvajaju namjenski i dio novca za izgradnju i održavanje željeznica. Šta biva sa tim novcem, ako pruge nema kada njima treba. I ono malo privrede što danas radi u Semberiji prinuđeno je da uz povećane troškove transporta kamionima uvozi sirovine ili izvozi gotove proizvode. A nisu daleko vremena kada smo ambiciozno polagali kamen temeljce za gradnju novih pruga koje će nas odvesti u svjetliju budućnost. Jedan bivši premijer RS , inače poznat po tome što je za svog mandata položio mnogo kamenja iz koga ništa nije izniklo, započeo je tako simbolično i gradnju pruge od Bijeljine do Miloševca. Na trasi ove pruge zapadno od Bijeljine danas uglavnom raste pšenica, a građani Semberije izgubili su u međuvremenu i onu jedinu željezničku vezu sa svijetom koja je uspostavljena još u vrijeme Austrougarske.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.