Može li Srpska pojedinačnim tužbama demaskirati samovolju visokih predstavnika?

BANjALUKA - Na adresu Evropskog suda za ljudska prava, sa sjedištem u Strazburu, godišnje stiže na desetine podnesaka samo iz BiH u kojima pojedinci tvrde da su im iz nekog razloga narušena ljudska prava, a postupak protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u Sudu BiH je oživio rasprave o tome da li bi jedna takva "žalba" mogla demaskirati visoke predstavnike i šta su, mimo Ustava, radili tokom svojih mandata u BiH.

Sud u Strazburu je, naime, nadležan za odlučivanje da li se poštuju obaveze iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih  sloboda. BiH je 2002. godine ratifikovala Evropsku konvenciju, čime je otvoren put da svaki stanovnik može podnijeti aplikaciju ako smatra da je lično i neposredno žrtva povrede prava predviđenih tom konvencijom i njenim protokolima.

Kristijan Šmit, za koga republički zvaničnici kažu da nema legitimitet da se predstavlja kao visoki predstavnik, ipak je od dolaska u tu fotelju u nekoliko oblasti nametnuo nova pravila, a, između ostalog, pokrenut je i sudski postupak protiv Dodika i vršioca dužnosti direktora "Službenog glasnika Republike Srpske" Miloša Lukića koje Tužilaštvo BiH tereti za "nepoštovanje odluka Kristijana Šmita".

U političkim kuloarima provijava priča da je suđenje Dodiku, bez obzira na to kakva presuda bude, prilika da se ponašanje visokih predstavnika ponovo proslijedi na ocjenu Sudu u Strazburu, uz tvrdnju i jasne dokaze da su oni kroz djelovanje i nametnute odluke, konkretno u ovom slučaju Dodiku kao pojedincu, narušili ljudska prava.

Zagovornici ove teze smatraju da je i tim kanalima potrebno tražiti mogućnost za osporavanje odluka koje je nametnula Kancelarija visokog predstavnika. Jedan od njih je i poslanik SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Milorad Kojić koji je nedavno istakao da sve odluke koje su samoinicijativno nametnute i nisu prošle ustavnu proceduru treba da budu proslijeđene u Strazbur. Kojić za "Glas" ističe da vjeruje da će do toga i doći, ukazujući i na raniju presudu, na osnovu apelacije pojedinaca, da nema retroaktivne primjene Krivičnog zakona BiH u predmetima ratnih zločina.

- Predmet mora prvo proći sve domaće pravosudne institucije, uključujući i Ustavni sud BiH na kraju, da bi pojedinac mogao da se obrati Strazburu. Srpska ne može samostalno da se pojavljuje pred sudom, ali mogu pojedinci koji smatraju da su im narušena prava i zbog nametnutih odluka visokih predstavnika - kaže Kojić. 

Kao primjer navodi epilog suđenja Dodiku.

- Čak i ako presuda bude oslobađajuća, mislim da treba ići sa apelacijom jer tu, na kraju krajeva, biva ocijenjen Šmit, koji čak nema ni legitimitet kao raniji visoki predstavnici. Ovo suđenje je prilika za to, čak i ako bude oslobađajuća presuda, jer postoji pravo da bude zatražena provjera da li su narušena ljudska prava i da li je suđeno u skladu sa validnim zakonima. Ako bi, hipotetički, Strazbur uvažio pojedinačnu apelaciju te vrste, to bi otvorilo polemiku o ostalim odlukama koje su donesene po tom osnovu - rekao je Kojić.

Da je moguće ići tim putem, potvrđuje i stručnjak za ustavno pravo Radomir Lukić, ali ne vjeruje u pozitivan ishod. Kao prilog tome navodi presudu od prije dosta godina, kada je u Sudu u Strazburu odbačena tužba 26 nekadašnjih funkcionera protiv BiH, među kojima je bio i on, a koje je 2004. smijenio tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun uz stav da krše Dejton, blokiraju saradnju sa Hagom i potpomažu u skrivanju haških optuženika.

Lukić za "Glas" kaže da taj sud, u odnosu prema aktima visokog predstavnika kojima se krše ljudska prava, zauzima krajnje pasivan stav.

- Prosto hoće da opere ruke od toga i postupa po jednostavnoj mustri - kažu da to nije u njihovoj nadležnosti, da je visoki predstavnik tu kako bi se sačuvao svetski mir, da on postupa po povelji UN i da je to i nadležnost Ujedinjenih nacija, a ne njihova - smatra Lukić.

Zbog toga, između ostalog, nije optimista kada je u pitanju Sud u Strazburu.

- Ne verujem da bi postupili na drugačiji način i mislim da nisu sposobni da razmišljaju na način da visoki predstavnik nije zakonodavni organ i da nema mandat da donosi zakone. Istina je, s druge strane, da postoje uslovi da se ide na taj put, da se uloži apelacija Ustavnom sudu BiH i ako ne budete  zadovoljni odlukom, ide se dalje prema Strazburu - zaključio je Lukić, ali i dodao da se ljudi bore dok ima nade.

Rokovi

Od dana pravosnažnosti odluke najvišeg pravosudnog tijela u državi, a to je u slučaju u BiH njen Ustavni sud, onaj ko želi da se obrati Evropskom sudu za ljudska prava ima rok od četiri mjeseca. Prema uputstvu, ako istekne taj rok, sudije neće ni prihvatiti predstavku.

Evropski sud nema nadležnost poništavanja domaćih odluka ili ukidanja zakona u državama članicama, ali su neke sudske presude uticale i utiču na promjenu zakona i postupanja u određenim državama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.