Momir Tošić, poslanik prvog saziva NSRS: Iza nas je stajao narod

Tog slavnog oktobra 1991. godine bili smo i te kako svjesni šta radimo i s kojim ciljem sve radimo. Iza nas je bio i Ustav i narod. Lomili su nas, ali nisu slomili. Prijetili su nam i Zenicom, ali nismo odustali. I danas sam uvjeren da formiranje Skupštine srpskog naroda u BiH nije bio greška, već put ka spasenju.

Otkrio je to u intervjuu za "Glas" poslanik prvog saziva Narodne skupštine Republike Srpske Momir Tošić, koji danas obavlja dužnost predsjednika Skupštine Asocijacije stvaralaca Republike Srpske.

Vraćajući sjećanje na dešavanja od prije tri i po decenije, istakao je da je kompletna situacija krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina u bivšoj državi Jugoslaviji mirisala na teško vrijeme, bez izuzetka za sve narode, uz opasku da su ih posebno očekivali u BiH, znajući sudbinu predaka.

- Nisam puno razmišljao. Odmah sam se priključio Srpskoj demokratskoj stranci (SDS). I danas smatram da je to bio jedan izuzetak potez. Tada sam bio predsjednik Izvršnog odbora u Han Pijesku, stao sam u red sa srpskim narodom i SDS-om. Osjetili smo miris koalicije SDA - HDZ i na kraju se to i ostvarilo - kazao je Tošić, koji je kasnije bio i prvi predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.

GLAS: Kažete da se sukob neko vrijeme već osjećao u vazduhu. Kakva je atmosfera bila pred taj 24. oktobar, odnosno na posljednjoj sjednici Skupštine SR BiH, na kojoj ste bili kao izabrani poslanik?

TOŠIĆ: Odlično se sjećam, gotovo, svega iz tog vremena. Jednostavno se urezalo. Ključni datum koji je nama, srpskim poslanicima, pokazao put kojim moramo ići bio je 14. oktobar 1991, kada smo još jednom preglasani u tadašnjoj Skupštini SR BiH. Posebno na pitanju na kojem se nismo mogli povući, koje je ono bilo crvena linija, odnosno vitalnom nacionalnom interesu, jer su tada žrtvovali, kako su i rekli njihovi, suverenu BiH i bili spremni na sve. Mi smo, s druge stran, imali samo jedan cilj da sačuvamo BiH u okvirima Jugoslavije, jer smo smatrali da je naklonjena koliko i Srbima, toliko i Bošnjacima i da se neće odlučiti na taj korak. To je za nas bilo šokantno. Napuštamo Skupštinu i dajemo im 14 dana da povuku platformu na kojoj su zasnivali svoju suverenost, ne mareći za ono što piše u Ustavu, a to je ravnopravnost svih naroda. Preko toga nismo mogli preći.

GLAS: Deset dana kasnije je, s obzirom na to da se ništa nije mijenjalo, udaren temelj današnje Narodne skupštine Republike Srpske. Kako je tekao taj dan?

TOŠIĆ: To je, za mene, jedan od najznačajnijih, možda i najljepših datuma u istoriji stvaranja Srpske. Nas 77 je učestvovalo u osnivanju te Skupštine. Toga dana smo donijeli čvrstu odluku da formiramo Skupštinu srpskog naroda u BiH, jer druga dva naroda nisu bila spremna ni da raspravljaju o ustavnim odlukama, a kamoli da povuku svoju deklaraciju o suverenoj BiH. Sjećam se silnih pritisaka da ni u kojem slučaju ne održimo sjednicu Skupštine. Na dva sata pred početak sjednice Skupštine zatekao sam se u Klubu poslanika SDS-a u ulici Đure Đakovića sa predsjednikom Radovanom Karadžićem. Vjerovali ili ne, oko 15 časova i 15 minuta zvoni zaštićeni telefon. Sekretarica ulazi i kaže: "gospodine predsjedniče, na liniji je Slobodan Milošević". Pokušavam da izađem, ali predsjednik kao da je želio da ima svjedoka, ostavlja me sa sobom i ja slušam taj razgovor. Meni je djelovao kao vječnost, a trajao je dvadesetak minuta. Bilo je to strašno ubjeđivanje da ni slučajno ne smijemo održati sjednicu i da on mora uticati da se sjednica Skupština tog datuma otkaže i da će još biti vremena za pregovore i tako dalje. Predsjednik je želio čvrsto da kaže da mi nemamo kud. Njegov argument mi i danas zvoni u ušima: Ako danas ne formiramo našu Skupštinu srpskog naroda, nas čeka sudbina Srba u Hrvatskoj. U nekim momentima preneseno je da bi mogli da završimo i u Zenici. Ipak, došli smo u našu plavu salu. Bio je to dan za pamćenje. Tada je sačuvana državnost i dostojanstvo srpskog naroda u BiH, osjetila se snažna energija. Kada su u salu ušli predsjednik Karadžić i predsjednik Krajišnik, sa brojnim našim čuvenim akademicima i predstavnicima u vlasti, bili smo srpska nacionalna snaga i moć koja je svima nama ulivala toliko veliko povjerenje da smo na pravom putu. Taj iskorak je iznenadio SDA, HDZ i međunarodnu zajednicu, jer nisu očekivali toliko čvrst stav.

GLAS: Da li ste bili svjesni odgovornosti koju preuzimate?

TOŠIĆ: Apsolutno jesmo. Pet, šest dana ranije smo se uveliko pripremali za sjednicu. Bili su uključeni i pravni eksperti koji su poznavali ustavno pravo. Jeste bilo pritisaka, ali tadašnja hrabrost i odlučnost nije viđena. Imali smo narod iza sebe i narod je prepoznao šta nam se sprema gledajući dešavanja u Sloveniji i Hrvatskoj.

GLAS: Ubrzo nakon konstituisanja, usvojena je odluka o formiranju tada Republike srpskog naroda BiH, usvojen Ustav te formirana Vojska. Da li je bilo trenutaka kada ste sumnjali u ishod političkih odluka koje ste donosili, posebno jer je ratni vihor već bio stigao?

TOŠIĆ: Iza nas je stajao tadašnji Ustav SR BiH. Apsolutno smo vjerovali da radimo pravu stvar. Tog 9. januara donosimo Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda u BiH. Mi još vjerujemo da se može doći do onog što narode u BiH čini ravnopravnim. Ni dan-danas ne mogu da shvatim da u tom momentu bošnjački narod nije bio spreman da ostane u Jugoslaviji. Imao sam osjećaj da je njihov cilj bio čak i jači od onog našeg, ali mi nismo imali nikakvog straha 9. januara, kada smo u "Holidej inu" na Svetog Stefana usvojili tu deklaraciju. To je za sva vremena. Stvoreno na pravdi Boga i uz podršku srpskog naroda. Srbe do uspjeha vodi samo jedinstvo. Mi smo se tih godina toliko čvrsto držali da nam nisu mogli pera odbiti. Lomili su nas, lomili, ali nas nisu slomili. Održati toliki broj sjednica Skupštine, imati prenos na TV i to od Bileće do Novog Grada. Preći gotovo hiljade i hiljade kilometara. Sve te sjednice su nešto što ostaje za istoriju. S ponosom smo mogli stati gdje go, pa i pred svaki sud. To što nas je Hag tretirao na taj način je drugi problem, ali istina je, vjerujete li, na našoj strani.

GLAS: Kako je, zapravo, bilo održavati sjednice Skupštine širom te teritorije. Da li je bilo momenata da je, zbog ratnih dejstava, bilo ugroženo ili sporno zasjedanje?

TOŠIĆ: Kada smo išli na sjednicu  Skupštine u Bileću, morali smo da prođemo kroz uski koridor gdje su mnogi stradali. Veliko pitanje bivalo je kako i kojim koridorom da na sjednice dođu i naši ljudi iz Krajine. Kada smo u Brčkom zasjedali, dvije granate su pogodile tik uz zgradu. Morali smo da prekinemo sjednicu. Često se, u dolasku, dešavalo da su neki naši ljudi sa vozačima upadali u zasjede, bilo je i nekoliko teških nesreća. Sve su to stvari kada, na primjer, moraš da juriš kroz Posavinu, jer ne znaš gdje te šta čeka, a i ljudima koji su dolazili iz Krajine u Pale uvijek je bilo rizično. Ali smo dolazili svi. Imam čak i neke spiskove. Skoro, 80 pa i 90 odsto ih je prisustvovalo sjednicama.

GLAS: Zbog čega su održavane mimo sjedišta?

TOŠIĆ: Htjeli smo da pokažemo i narodu i našim ljudima da smo spremni da dođemo u svaki dio. Da pokažemo to jedinstvo sa narodom. Heroji su i svi oni iz novinarskih ekipa koji su pratili sjednice. Sve je imalo isti cilj, a to je da se Srbima ne ponovi NDH. 

GLAS: Šta za Vas danas znači članstvo u Asocijaciji "Stvaraoci Republike Srpske" i koja je njena osnovna misija?

TOŠIĆ: U jednom momentu smo je zapostavili. Podigao ju je Krajišnik da bi potom počele druge kalkulacije, a došlo je i do problema na relaciji sa Boračkom organizacijom. To nikome nije trebalo i mnogo sam zamjerio zbog načina na koji su nas tretirali. Nas nema više nego 30, 40 i nastojimo sa potomcima da održimo asocijaciju. Zahvalan sam državnom rukovodstvu koje je stalo iza nas. Imamo i spomen-obilježje i s ponosom možemo reći da je ova generacija za Republiku Srpsku dala mnogo.

GLAS: Da li smatrate da je društvo na odgovarajući način vrednovalo doprinos poslanika prvog saziva i drugih ljudi koji su učestvovali u izgradnji institucija Republike Srpske?

TOŠIĆ: Apsolutno ne. Nismo ništa tražili, već samo statusnu pažnju  da se zna da smo bili ljudi koji su dali svoj doprinos. Mnoge moje kolege su umrle u teškim i materijalnim uslovima. Mnogi su stradali, oboljeli i još negdje u srcu nosim tugu za njima. Očekivali smo jači statusni tretman da poslanik prvog saziva ima pažnju kako od Republike tako i od opština.

Zapisi

GLAS: Nakon sjednice Skupštine, 35 godina postojanja u januaru iduće godine će proslaviti i sama Republika. Šta biste voljeli da budući istoričari napišu o prvom sazivu Narodne skupštine Republike Srpske?

TOŠIĆ: Dok još ima živih svjedoka, treba pričati o svemu. O svim tim deklaracijama i drugim aktima. Imamo šta da ostavimo pokoljenjima, a veoma malo pažnje se poklanja tome. Ovo je prva država srpskog naroda s ove strane Drine i treba se čuti i zapisati ono što imaju da kažu oni koji su sve to stvarali u veoma, veoma teškim uslovima. To su bili herojski dani i to je nešto neponovljivo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.