Modriča i okolina tuguje za predsjednikom Milanom Jel

Sudbina je htjela da je naš Milan umro na dan kada je pobijedio na izborima za predsjednika Republike Srpske, a sudbina je htjela da premine na mjestu, gdje je najviše volio da bude, a to je bio fudbalski teren. Sve što je radio, radio je sa velikom voljom, kaže Teodor - Braco Teodorović

ZASTAVE na polja koplja nijemo svjedoče da se nešto strašno dogodilo... Republika Srpske je izgubila predsjednika, a Modriča dobrog čovjeka, privrednika, sportskog radnika, komšiju kakav se više ne rađa. - Smrt našeg dragog predsjednika, saradnika, komšije sve nas je iznenadila. Izgubili smo velikog prijatelja, komšiju, velikog čovjeka s kim sam proveo dosta vremena na radnom mjestu, sportskim terenima - kaže Teodor - Braco Teodorović, član menadžmenta u Rafineriji ulja Modriča. Teodorović koji je godinama bilo bliski saradnik Milana Jelića kaže da je njegova smrt teško nadoknadiv gubitak. - Pored toga što je Republika Srpska izgubila dobrog predsjednika, mi Modričani smo za Milana Jelića bili vezani i emotivno. Njegova smrt je za nas trostruki gubitak. Izgubili smo predsjednika Republike Srpske, izgubili smo kao građani Modriče i na kraju kao njegovi lični prijatelji. Milanova smrt je gubitak kojeg možda u ovom trenutku nismo ni svjesni, ali će vrijeme vrlo brzo pokazati šta je on značio za ovaj grad - kaže Teodorović. Radnicima modričke Rafinerije duboko se u sjećanje urezalo vrijeme koje je Milan Jelić proveo kao njihov generalni direktor. - Milan Jelić je od Rafinerije ulja Modriča stvorio ugledni kolektiv. Po dolasku u preduzeće 1995. godine nastavio je da radi i sačuva ono što je bila. Imali smo sreću da nam u firmu dođe jedan takav čovjek, da je sačuva i da poslije bude uspješno i privatizovana. Mi radnici smo dobili akcije na berzi, i poslije privatizacije niko nije ostao bez posla. Vrijednost firme je sačuvana. Ovo je jedno od rijetkih preduzeća u Republici Srpskoj, ali i u širem okruženju, firma koja je sačuvala vrijednost koju je imala i prije rata - podsjeća Teodorović. Svi o Milanu Jeliću govore kao o čovjeku iz naroda. - Sudbina je htjela da je naš Milan umro na dan kada je pobijedio na izborima za predsjednika Republike Srpske, a sudbina je htjela da premine na mjestu, gdje je najviše volio da bude, a to je bio fudbalski teren. Sve što je radio, radio je sa velikom voljom - kaže Teodorović. Jelićevo ime ostaće krupnim slovima zapisano u analima privrednog, političkog, kulturnog i sportskog života Modriče. I ne samo Modriče, nego i cijele Posavine, i na kraju Republike Srpske. Glavni inženjer u laboratoriji modričke Rafinerije Gordana Josipović još uvijek ne može da prihvati surovu stvarnost. - Od 1988. godine sam u Rafineriji. Promijenila sam mnogo direktora, ali nijedan nije bio kao Milan. Imao je vremena za sve - od portira, čistača kruga do rukovodioca sa kojima je uspješno vodio firmu. Kaže se da je svako zamjenljiv. Milana niko ne može zamijeniti - kaže Gordana Josipović, a njene riječi uglavnom ponavljaju i ostali radnici. Julijan Drinić, radnik na traci za pakovanje gotovih proizvoda sa oznakom "Optima" ponavlja Gordanine riječi. - Teško je povjerovati da nas je Milan napustio. Umro je kao predsjednik, međutim on je za nas bio najprije direktor, kolega sa posla. Ne vjerujem da se više takav čovjek može roditi. Bio je sve, a prije svega dobar čovjek. Pomagao je narodu koliko je mogao i umio! Ispred stadiona fudbalskog premijerligaša BiH "Modriča Maksime" zastave na pola koplja - zastava Kluba, UEFA-e i naravno, srpska trobojka. Milutin Nikolić zaposlen u Sekretarijatu kluba i Ministarstva sporta smrt Milana Jelića vidi kao strašan gubitak. - To je bila ljudska veličina! Nema riječi da se opiše kakav je bio. Živio je za ovaj klub, grad, Republiku Srpsku, za sve koji su željeli bolji život u BiH - kazuje Nikolić. Polupuste ulice Modriče. Svi prate direktan televizijski prenos opijela u Doboju povodom smrti predsjednika Srpske. Kao rijetko kada Modriča u trobojkama. Nažalost, na pola koplja. - Čuli smo sinoć! Bilo je na vijestima. Još uvijek ne možemo da vjerujemo da je to istina. Duboko saučešće porodici Jelić! Ako je iko mislio i radio za mlade u nekom gradu onda je to gospodin Jelić radio za nas, mlade Modriče - kazuje šesnaestogodišnji Saša Marković. Sedamnaestogodišnji Saša Blagojević, junior Fudbalskog kluba "Modriča Maksima", kaže da je klub stigao do vrha bh. fudbala najviše zahvaljujući gospodinu Jeliću. - Predsjednik Jelić je dokazao da i mala mjesta kakvo je Modriča imaju šansu ako se dobro radi - kazuje Balgojević. Njegove riječi potvrđuje i Milenko Simić. Tuguje Modriča, tuguje selo Koprivna gdje je Milan rođen, ali i selo Vranjak gdje je proveo dio djetinjstva. Drago Blagojević iz sela Vranjak je sa Milanom Jelićem 1973. godine krenuo u osnovnu školu. Poslije je Milan otišao u Suboticu na fakultet, a Blagojević "trbuhom za kruhom" u Sloveniju. - Rijetko smo se viđali, ali i kad je postao predsjednik Republike Srpske nije zaboravio druga iz školske klupe - kazuje Blagojević. Miladin MIHAJLOVIĆ ŠTETA, ŠTETA... Milorad Stajić, komšija iz susjednog sela do Vranjaka kaže da je Milan bio čovjek kakvog treba tražiti. - Ko mu se nije obratio nije mu pomogao. Šteta, šteta, neopisiva šteta! Završio je velike škole, ali mu nije bilo ispod časti da sjedne sa nama seljacima ispred zadruge i upita šta treba. Šteta, šteta, velika!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.