POZORIŠTE u Republici Srpskoj još uvijek traži svoje mjesto. Djelimično utabanom stazom korača jedino nacionalni teatar u Banjoj Luci, dok su sve ostale pozorišne ustanove u magnovenju. Tumaraju. Traže mjesto pod suncem, jer ni u ovom polju kulture ne postoji pravac razvoja, a mnogi se i ne usuđuju da se uhvate u koštac sa osnivanjem profesionalnog teatra.
Izuzetak su pozorišni stvaraoci u Trebinju i Istočnom Sarajevu. Tamo postoje alternativne pozorišne grupe, koje okupljaju srodne duše. Igra se sa puno ljubavi i entuzijazma. Glumci dobijaju priliku da se približe sebi i gledaocima. Zajednička im je moderna pozorišna igra i dramaturgija i ansambli koji se postepeno popunjavaju i koji čine glumci, uglavnom, amateri.
Zajednička im je i besparica i to što nemaju kuću, nego se potucaju po različitim kulturnim centrima, ali pozitivno je što su uspjeli iznjedriti festivale - Trebinje festival amaterskih pozorišta "Festival Festivala", a Istočno Sarajevo Festival male scene i monodrame.
Festivali su u ovim sredinama postali važan činilac tamošnje kulturne i društvene stvarnosti. Konkretnim predstavama ove male pozorišne grupe su se nametnule i kao očigledan dokaz da je moguće praviti uspješno pozorište i van centara, poput Banje Luke.
Pozitivan efekat ovakvih festivala je edukacija publike u malim sredinama, što je prvi preduslov za osnivanje teatarskih kuća. Doduše, malih, ali koje će repertoarski iskočiti i poremetiti uobičajeni provincijski poredak.
Nagrade na ovim festivalima, ali i umijeće pravljenja predstave sa oskudnom scenografijom i kostimografijom, glumcima amaterima i u impovizovanim prostorima, a ne na sceni i pod reflektorima, dovoljan su razlog da se ovim pozorišnim grupama pruži utočište, odnosno da dobiju svoju pozorišnu kuću kako bi mogli napredovati. Pokazali su da potencijal imaju.
Branka STEVANDIĆ