Mario Crnković za „Glas“: Kada kažu da je sve u skladu sa normama, širom otvori oči

Znate ono kada evropske diplomate dolaze u BiH pa su im puna usta pažljivo biranih fraza i lekcija kako nismo dovoljno dobri, ali eto oni će nam učiniti uslugu i objasniti kako mi to ne valjamo. Za sve su oni tu da nam objasne kada su u pitanju naše unutrašnje stvari, ali kada članica Evropske unije radi 20 godina na tome da izgura radioaktivne i druge opasne otpade na granicu sa BiH, tada ćute. U toj tišini odjednom im ponestaje riječi, ostaje samo poneka floskula koja ne bi bila dovoljna ni prosječnom osnovcu.

Kaže to za "Glas Srpske" Mario Crnković, prvi čovjek "Grin tima" iz Novog Grada i član domaćeg Ekspertskog tima za praćenje stanja i aktivnosti u vezi s problematikom odlaganja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva na Trgovskoj gori.

Nadležni u Hrvatskoj, uprkos protivljenju BiH, uveliko na Trgovskoj gori pripremaju teren za skladištenje otpada iz Nuklearne elektrane "Krško", iako ne posjeduju sve što im je potrebno od dozvola, a u ovom momentu nije objavljena ni studija uticaja na životnu sredinu. Sve to je poslednjih dana upalilo novi alarm u BiH, a Crnković ističe da je realizovati terenske radove, prije studije uticaja na životnu sredinu i svih potrebnih dozvola sve samo ne normalno.

- To i jeste suština problema. Kada imate situaciju da je postupak procjene uticaja u toku, a istovremeno se godinama radi na pripremi dokumentacije, istraživanjima, razminiranju dijela terena i institucionalnom guranju projekta, onda je sasvim opravdan utisak da se ne traži odgovor na pitanje da li je lokacija prihvatljiva, nego da se po svaku cijenu traži način da se već donesena politička odluka naknadno upakuje u proceduru. To je siledžijski pristup, koji između ostalog želi da pošalje poruku da je stvar već gotova, a stvari su jako daleko od gotovih – naveo je Crnković.

GLAS: Ipak, riječ je o zemlji koja je članica EU i koja čeka otvaranje pregovora o članstvu. Da li je i zašto Brisel po strani i uslovno rečeno ne reaguje na, kako i sami kažete, činjenicu da krše razne konvencije u ovoj oblasti?

CRNKOVIĆ: Ne možemo reći da je Brisel potpuno nijem, ali je politički i institucionalno je mlak, anemičan i neodlučan. Evropska komisija u svojim izvještajima o BiH godinama registruje da BiH osporava hrvatski plan na Trgovskoj gori. Dakle, problem je zvanično evidentiran na nivou EU. Međutim, iz toga još ne vidimo nikakav konkretan politički pritisak koji bi odgovarao težini prekograničnog rizika. Uzeću lični primjer, šta meni koji živim na tri kilometara od Trgovske gore znači što je tamo neko negdje na nekom sastanku konstatovao da postoji "izazov" na relacijama BiH i Hrvatske. Brisel ima mogućnosti i instrumente kada hoće da ih koristi, ali kada je u pitanju BiH, bojim se da ne postanemo kolateralna šteta bahatosti interesnih grupa iz susjedne zemlje i mlakog djelovanja Brisela.

GLAS: Među prvima ste iskoristili termin "ekološki rasizam" govoreći o problematici Trgovske gore. Koji su to glavni argumenti s ove strane Une za odlučno "ne" radioaktivnom i drugom otpadu na toj lokaciji i tu konstrukciju "ekološki rasizam"?

CRNKOVIĆ: Sam termin "ekološki rasizam" prvi je skovao Benjamin Čavis osamdesetih godina prošlog vijeka, definišući ga kao namjerno lociranje objekata sa opasnim otpadom u zajednicama koje su marginalizovane ili nemaju dovoljno političke i ekonomske moći.

U slučaju Trgovske gore, teško je ignorisati elemente tog obrasca. Planirana lokacija je opština Dvor, jedna od najsiromašnijih u Hrvatskoj, sa većinskim manjinskim srpskim stanovništvom. Lokalna zajednica se toj ideji protivi više od 20 godina, ali taj glas je u kontinuitetu ignorisan. Vjerujem da ne trebam podsjećati da se lokalno stanovništvo preko 20 godina protivi crtanju mete na Dvoru, ali njihov glas je praktično ignorisan. Odluka je suštinski donesena 1999. godine, političkim putem, samo četiri godine nakon završetka rata, a poznato je šta se dešavalo sa stanovništvom koje je tu živjelo tokom rata, kao i 1995.godine. Opasni otpadi se namjeravaju izgurati na granicu sa BiH, koja je jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi, a granična opština Novi Grad koja je prva na udaru je nerazvijena opština.

Svjestan sam da su ovo teme koje mnogima nisu prijatne i izazivaju reakcije. Bilo ih je i biće. Ali to ne mijenja činjenicu da ovdje postoje elementi koji su već dovedeni u vezu sa konceptom ekološke nepravde, pa i pomenutog ekološkog rasizma.

Važno je da ove stvari prepoznajemo racionalno i bez straha. Da jasno imenujemo deformitete procesa koji se očigledno vodi silom i političkom voljom, a ne isključivo strukom i standardima. Na pravnicima je da to prevedu u argumente koji mogu proći u međunarodnim procedurama. Na svima nama je da napravimo takav okvir da se ovakve situacije više nikada ne ponove, bez obzira kako se neko zove, kojem narodu pripada ili kojoj vjeri.

GLAS: Da li zaista postoji toliko velika opasnost po BiH, ali i druge ukoliko opasni otpad dođe na prostor bivše kasarne "Čerkezovac"?

CRNKOVIĆ: Na žalost, opasnost je velika. Često imamo banalizaciju stvari, tipa da li će RAO iscuriti iz neke bačve ili ne. Ne možemo tako posmatrati stvari. Bilo koji objekat na neadekvatnoj lokaciji je opasnost, a kada su u pitanju radioaktivni otpad, a pored njih otpadi iz industrije, naučnog rada, vojnog porijekla i medicine, naravno da je riječ o višestruko većoj opasnosti.

Upravo zato je za BiH ključno da insistira na potpunoj, stručnoj i prekograničnoj procjeni uticaja, koja uključuje sveobuhvatna i metodološki usklađena istraživanja. Ako je lokacija bezbjedna, a proces ispravan, to se dokazuje transparentnom procedurom i verifikovanim podacima. Ako se procedura razvlači, podaci ne daju u punom obimu, studije i zakoni štimaju u hodu, a javnosti se unaprijed servira priča da je sve riješeno, zabrinutost i oštro protivljenje sasvim je racionalna reakcija.

GLAS: U tom slučaju postoji i opasnost po građane Hrvatske, posebno na tom dijelu, gdje, s druge strane, hrvatske vlasti daju silne donacije i organizuju ekskurzije za đake, tvrdeći da je sve po standardima i da nema nikakve opasnosti.

CRNKOVIĆ: Ne treba se praviti naivan, pa zaboravljati na činjenicu da živimo u vremenu gdje je sve na prodaju, pa nerijetko i ljudski život. Čitava ta priča o lokalnim donacijama, izletima i marketinškim porukama u suštini krčenje prostora za realizaciju političke odluke, a ne stručna reakcija na potrebu da se radioaktivni otpadi „zbrinu“ na pravi način. Povjerenje se ne kupuje evrima, nego se gradi kroz korektnost i dokaze. Da im ne nedostaje sveobuhvatnih dokaza, ne bi toliko ni mlatili evrima.

Sve to nosi posebnu dozu tragikomedije, naročito priče kako su istraživanja realizovali sveobuhvatno u skladu sa najvišim svjetskim standardima, a deminiranja još nisu ni završena. Postavlja se pitanje, kako su onda istraživali, možda preskačući preko mina ili su im narasla krilca pa su lebdjeli kroz šumu kao leptiri. Slučaj Trgovska gora nas uči jednu stvar, kada god čuješ da neko kaže “u skladu sa najvišim svjetskim normama”, valja širom otvoriti oči.

GLAS: Zbog čega Hrvatska ignoriše BiH u vezi sa ovim pitanjem?

CRNKOVIĆ: Ekonomski slabiji, politički manje uticajni na međunarodnom nivou, nismo članica EU, ali ne treba zaboravljati ni to da računaju na pojedince koji će u njihovom interesu zaustavljati i usporavati kada su u pitanju ključne stvari po pitanju slučaja Trgovska gora.

Nisu to nikakve tajne, niti ima potrebe za bilo kakvom mistifikacijom, na nama je da budemo svjesni situacije u kojoj se nalazimo i racionalno povlačimo svaki potez. Imamo dovoljno materijala i načina da se odbranimo, a na kraju krajeva stava sam da trebamo biti od pomoći Hrvatskoj da pronađe iznađe bolje rješenje od Trgovske gore. Naš interes je da se to ne desi na neadekvatnoj lokaciji koja nas ugrožava, a njihovo je da riješe pitanje skladištenja, a kasnije i odlaganja radioaktivnih i drugih otpada.

GLAS: Često ističe da je odluka o Trgovskoj gori donesena kao politička još 1999. godine. Da li je borba sa strane BiH mogla početi ranije ili još ima vremena?

CRNKOVIĆ: U BiH se stvari većinom odvijaju pasivno i tromo, osim je kada treba povisiti cijene goriva, tada reagujemo bez greške. Žao mi je što ovaj nivo otpora, sistemskog i sistematičnog djelovanja nismo imali nekad ranije. Da smo ovaj nivo imali npr. 2010. ili ranije, slučaj Trgovska gora bi se do sada i zaboravio kao tema. Na žalost svih nas, to nije bilo tako, tako da sada nam preostaje boriti se sa pozicija na kojima se nalazimo. Ne trebamo trošiti energiju i vrijeme na ono što ne možemo ispraviti, naše je da se fokusiramo na ono što je pred nama.

GLAS: Od početka godine se govori da je ova godina u znaku sučeljavanja BiH i Hrvatske u Ženevi. Jednom prilikom ste rekli da će nam bez jakih dokaza biti potrebni mađioničari. Ima li BiH argumente da dokaže da je u pravu i da zaustavi zvanični Zagreb u namjerama?

CRNKOVIĆ: Da nije bilo mobilizacije akademske zajednice, bilo bi jako teško u godini pred nama. Daleko od tog da nemamo dovoljno bez tih doprinosa, ali način kako je to sve sad multisektorski isprepleteno je zaista nešto što uliva optimizam. Bilo je mnogo lutanja, mnogo učenja svih aktera uključenih, ali imamo razloga za zadovoljstvo.

Naravno da uvijek ima prostora za unapređenje. Temelje imamo, na nama je koliko ćemo visoko zidati zidove odbrane. Samo suočavanje delegacija BiH i Hrvatske u Ženevi je nešto što će uz objavljivanje studije uticaja na životnu sredinu, biti nešto što će obilježiti ovu godinu. Bez obzira na to što mnogi očekuju da će obe zemlje staviti svoje najjače argumente na sto, nisam mišljenja da je to realno. Od delegacije Hrvatske je realno očekivati napade u dva smjera, dok BiH treba ići daleko šire u odbrani, ali i prezentovanju argumenata koji ukazuju na kršenja. Ovo je najbolja prilika do sada da ukažemo šta je sve bilo sporno, ali teško da će sve karte završiti na stolu, jer treba nešto sačuvati i za sudske procese.

GLAS: Šta ukoliko BiH ipak ne uspije?

CRNKOVIĆ: U slučaju neuspjeha, imaćemo problema i više nego što možemo da iznesemo, krenuvši od socijalnih i ekonomskih, do nastavka teme. Trenutno, Hrvatska radi na realizaciji ideje dugoročnog skladišta nisko i srednje radioaktivnog otpada, a paralelno sa tim na uspostavljanju skladišta za druge opasne otpade. Možda čak i ove godine, ali realnije je očekivati to tokom 2027 - da tada imamo prve detalje kada je u pitanju namjera Hrvatske da gradi svoje odlagalište.

Trgovska gora će biti glavna, a u praksi jedina meta za odlagalište, tako da sve i ukoliko BiH u idućih nekoliko godina posrne na temi skladišta, dolazi joj tema i odlagališta. S druge strane, ukoliko BiH uspije na temi dugoročnog skladišta, to bi moglo u velikoj mjeri dobar signal da se odbranila i odlagališta. Sve u svemu, baš iz ovih razloga ne volim koristiti brojku da je ugroženo samo 250.000 građana Krajine, riječ je o osjetno većem prostoru i o generacijama koje još nisu ni rođene.

Pozicija Srbije

GLAS: Pominje se posljednjih dana i Srbija. Očekujete li da se i oni aktivno uključe, s obzirom na to da su u ugroženim slivovima rijeka kako to tvrde u BiH?

CRNKOVIĆ: Meni je čuđenje što Srbija nije uključena do sada. Republika Srpska i Srbija imaju sporazum o specijalnim i paralelnim vezama, ali sve i da nemaju, njihova pomoć nam je potrebnija nego ikad. Možemo pričati o ugroženosti savskog sliva, možemo pričati i o tome da je najizvjesnija lokacija za Hrvatsku nuklearku u okolini Erduta što je na samoj granici sa Srbijom, možemo otvarati i druge teme, ali suština je da moramo tražiti proaktivnu pomoć Srbije. Tu mislim na aktivno učešće u procesima. S druge strane, dobro je da se diplomatija BiH u određenoj mjeri pokrenula, ali to može i mora, puno bolje i puno jače. Našu odbranu trebamo graditi na jakim osnovama, argumenti su na našoj strani, ali bez korištenja diplomatije, naše pravo na život neće odjekivati međunarodnim krugovima ni blizu koliko bi trebalo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.