Koliko para, toliko podsticaja

Povećanje obima i kvaliteta poljoprivredne proizvodnje i obezbjeđenje dovoljnih količina hrane za potrebe stanovništva imaju strateški značaj za Republiku Srpsku, koja teži da odgovori tom cilju i zadatku u okvirima raspoloživih finansijskih i drugih mogućnosti.

Bitka za hranu naročito dobija na značaju u vrijeme kada je u svijetu sve izraženija nestašica osnovnih žitarica i raznih drugih poljoprivrednih proizvoda, a uz to se bilježi stalni i to dosta visok rast njihove cijene. O stanju, problemima i drugim aktuelnim pitanjima u ovoj izuzetno važnoj grani privređivanja u Srpskoj, za "Glas Srpske" govori republički ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Radivoje Bratić.

 Republika Srpska raspolaže značajnim zemljišnim i drugim potencijalima, ali je ujedno i veliki uvoznik hrane. Zašto je to tako i šta se čini da se takvo stanje promijeni?

- Tačno je da Srpska raspolaže značajnim poljoprivrednim površinama i po tome je, rekao bih, dominantna na nivou BiH, ali, nažalost, ti resursi se nedovoljno i na neodgovarajući način koriste. Sa jedne strane postoje značajne površine koje su zapuštene i koje se ne obrađuju, a sa druge strane i prinosi nisu na zadovoljavajućem nivou. To znači da se mora povećati iskorišćenost obradivog zemljišta, pogotovo onog u državnom vlasništvu, a uz to je neophodno raditi i na povećanju prosječnog prinosa.

 Kako to može da se ostvari i da li se već nešto preduzima da se stanje promijeni na bolje?

- Naveo bih, između ostalog, da je sačinjena Studija navodnjavanja poljoprivrednih površina u RS, kao i inventura tih površina, a sada se pristupa izradi osnova uređenja, korišćenja i zaštite poljoprivrednog zemljišta. Na osnovu toga trebalo bi da bude sačinjen i zakonski dokument kojim bi trebalo da budu definisani uslovi i obaveze korišćenja poljoprivrednih površina. Zagovornik sam ideje da se vlasnicima   poljoprivrednih površina, prije svih u privatnoj svojini, koje oni ne mogu ili ne žele da obrađuju, uvede dodatni, znatno viši porez na katastarski prihod. Vjerujem da bi to, uslovno rečeno, natjeralo vlasnike zapuštenog zemljišta da počnu sa njegovom obradom ili ako to stvarno nisu u mogućnosti, ponude ga u zakup onima koji su voljni da se bave poljoprivrednom proizvodnjom, ali im za to nedostaje zemljište.

 Koliko to, uz druge mjere, može da doprinese da Republika Srpska sa svojih njiva obezbijedi više hrane za vlastite potrebe?

- Ukoliko se to uradi, a uz to sprovedu i druge odgovarajuće mjere, onda Srpska može da bude značajan proizvođač hrane i da zadovolji, prije svega potrebe svog stanovništva, čime se, praktično na najbolji način može da smanji uvoz. To se odnosi, prije svega na žitarice, a Srpska može i treba da bude i značajan proizvođač mlijeka za čiju proizvodnju i otkup imamo vrlo jasno opredjeljenje. Podsjetio bih da je značajno povećan podsticaj proizvodnje i otkupa sirovog mlijeka, a jedan od rezultata te mjere je da je Republika Srpska u prošloj godini povećala proizvodnju mlijeka za oko 23 odsto. Ta činjenica, svakako, raduje i namjeravamo da nastavimo sa značajnom podrškom ovoj proizvodnji.

 Za podsticaj razvoja poljoprivrede i sela u ovoj godini iz budžeta RS je obezbijeđeno do sada rekordnih 80 miliona maraka. Da li je to dovoljno i koliko može da doprinese povećanju proizvodnje?

- S obzirom na visok rast cijene repromaterijala i drugih troškova u poljoprivrednoj proizvodnji mi smo svjesni da bi za podsticaj trebalo više novca. Međutim, Vlada Republike Srpske je obezbijedila onoliko koliko to u ovom trenutku dozvoljavaju budžetske mogućnosti, a u takvoj situaciji veoma je bitno da se ta raspoloživa podsticajna sredstva usmjere i iskoriste na najbolji mogući način. U tom smislu predviđeno je da se oko 50 odsto od pomenutih 80 miliona maraka izdvoji za podsticaj proljećne sjetve na otprilike 200.000 hektara, ili tačnije po 200 maraka po hektaru zasijane površine. To jesu prilično značajna, ali ne i dovoljna sredstva, pogotovo ako se u obzir uzmu izuzetno visoki troškovi proizvodnje.

 Pojedina poljoprivredna udruženja, a naročito ono u oblasti proizvodnje duvana, nezadovoljni su raspodjelom novčanih podsticaja za ovu godinu. Šta možete reći o tome?

- Moram još jednom da ponovim da su podsticajna sredstva za ovu godinu tolika kolika jesu i mi smo ih raspodijelili na način za koji smatramo da je najbolji. Shvatam da bi svaka poljoprivredna grana željela više, ali niko neće da gleda mjere integralno. Sa druge strane, naša je obaveza da to gledamo integralno i da selektujemo nešto što je važnije ili manje važno za društvo, a za primjer mogu da navedem hljebno žito sa kojim se ne može ništa izjednačavati. A kada je u pitanju proizvodnja duvana, rekao bih prvo da podsticaj nije ukinut, kako to izjavljuju pojedini proizvođači, već i oni imaju pravo na po 200 maraka po hektaru zasijane površine i to je u ovom trenutku realno moguće. Ipak, ukoliko se do kraja godine obezbijede neka dodatna sredstva kroz rebalans, nastojaćemo da im se pomogne kroz regresiranje otkupa duvana u iznosu koji bude realno moguć.

 Postoje li još neki načini i mogućnosti da se pomogne poljoprivrednicima u zasijavanju većih površina ratarskim i drugim poljoprivrednim kulturama?

- Svakako da takvih mogućnosti ima, s tim da treba stvoriti uslove za njihovo ostvarenje. Pokrenuo sam, između ostalog, da tako kažem veliku ofanzivu da se na nivou BiH pokuša riješiti pitanje takozvanog plavog dizela, odnosno jeftinijeg pogonskog goriva za poljoprivrednike, koje bi bilo oslobođeno carine, akciza i drugih dažbina. Zalagaću se da to bude trajna mjera za poljoprivrednike, kao što to imaju i poljoprivrednici u zemljama okruženja. Osim toga, dodatna sredstva za podsticaj razvoja poljoprivrede u ovoj godini, a tu mislim i na jesenju sjetvu, mogla bi da budu obezbijeđena i putem rebalansa budžeta, naravno ukoliko rebalansa bude.

 Šta je do sada učinjeno u okviru zajedničke aktivnosti sa Direkcijom za robne rezerve Republike Srpske oko ugovaranja i otkupa od domaćih proizvođača tržnog viška pšenice roda 2008. godine?

- Tu aktivnost smo pokrenuli protekle jeseni u sklopu sjetve hljebnog žita i drugih ozimih strnih žita u Srpskoj i kod domaćih poljoprivrednih proizvođača obezbijedili, ili bolje rečeno rezervisali za potrebe robnih rezervi određene količine pšenice. Značajan dio te pšenice je već plaćen u decembru, a nastaviće se sa isplatom i preostalog dijela ugovorene pšenice. Direkcija za robne rezerve, koja da podsjetim djeluje u sastavu Ministarstva trgovine i turizma, ima obavezu da završi cjelokupni posao vezan za otkup, a ukoliko se ukaže mogućnost, bilo bi dobro da se i iz proljećne sjetve pokušaju rezervisati određene količine hljebnog žita.  

 Proteklih dana usljed poplava na području Prijedora, Srpca i još nekih mjesta pod vodom su se našli, pored ostalih i razni poljoprivredni usjevi. Šta se čini s ciljem efikasnije odbrane od poplava i uopšte u oblasti vodoprivrednog uređenja RS ?

- Znamo šta i kako treba da se učini da bi se ova značajna oblast dovela u zadovoljavajuće stanje, ali problem je novac kojeg za te namjene uvijek nedostaje. Radi uspješnije odbrane od poplava, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je još u septembru prošle godine uputilo Vladi Republike Srpske zahtjev za izdvajanje dodatnih sredstava ili za uvođenje opšte vodoprivredne naknade, kao što postoji u Federaciji BiH. Sredstva kojima sada raspolaže Direkcija za vode RS dovoljna su samo da se održavaju postojeći sistemi za odbranu od spoljnih voda, a to se odnosi, između ostalog, na 18 pumpnih stanica raspoređenih praktično od Une do Drine.

 U oblasti stočarske proizvodnje aktuelan je problem zarazne bolesti bruceloze. Šta se preduzima na njenom suzbijanju?

- Tačno, to je veliki problem i na određeni način prijetnja stočnom fondu, jer je samo u zadnjih nekoliko mjeseci izvršena eutanazija značajnog broja grla. Na inicijativu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vlada je usvojila Plan sprečavanja i iskorjenjavanja bruceloze. I do sada su postojale obavezne mjere zaštite od ove bolesti, ali pošto takvih mjera nije bilo u Federaciji BiH, naše mjere su, da tako kažem, bile obezvrijeđene. Sada obje strane imaju planove djelovanja, koje će se odvijati koordinisano, prvo u žarištima bruceloze, a potom i na ostalim područjima u Srpskoj i BiH. 

 Jedna od mjera suzbijanja i iskorjenjivanja bruceloze odnosi se na zabranu prometa goveda, ovaca i koza, čemu se protive predstavnici udruženja stočara iz Semberije i još nekih područja Srpske. Šta mislite o tome?

- Ova mjera nije ničiji hir ili želja, već nužda. Nažalost, njome su najviše pogođeni oni koji se časno bave stočarskom proizvodnjom, ali moram da dodam da je neophodna, prije svega zbog onih koji se nečasno bave ovim poslom. Ukoliko se na odgovarajući način iskoriste svi kontrolni i drugi mehanizmi, to bi omogućilo da se ova mjera ukine, a do tada i u pravoj najezdi bruceloze, neophodno je da se sprovodi. Apelujem na sve institucije, ne samo na republičku i lokalnu veterinarsku inspekciju, već i na policiju koja može i treba da provjeri da li, primjera radi, za stoku koja se prevozi kamionima ili šleperima, postoji propisana dokumentacija. Kada bi se oduzela dva, tri kamiona bez odgovarajuće dokumentacije, uvjeren sam da bi to bila dobra poruka onima koji se bave nečasnim radnjama da moraju sa tim da prestanu. 

Obilježavanje životinja

 - Problema ima i u obilježavanju životinja ušnom markicom. Projekat je započeo u BiH 2004. godine, ali rezultat je ravan nuli. U RS je do sada obilježeno oko 360 hiljada grla goveda i to je u redu ako se gleda samo cifra. Međutim, ne postoji evidencija, niti iko zna koliko je od tog broja zaklanih ili uginulih grla. Za oko 160 hiljada ušnih markica u RS u ovom trenutku ne zna da li su aktivne, jesu li korišćene, razduživane... Zahtijevaću da se ovome stane u kraj, da se obavi inventura i sačini bilans kako bi se obilježavanje moglo nastaviti. U protivnom, ovakva kakva je sada, akcija bi bila besmislena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.