Ko preživi ovo, pričaće

Banjaluka, Prijedor - Ko preživi ovo, pričaće, posljednje su riječi koje je Srđan Kostić rekao svom ocu Miši, majci i djevojci na pisti aerodroma Zalužani prije nego što je poletio na svoj prvi padobranski skok i posljednji let.

Posljednji let

Srđanov otac, čim se avion digao sa zemlje, primijetio je da nešto nije u redu, jer je motor čudno brujao. Avion je poletio u 12.04 i pao u 12.05. Srđanovi roditelji su krenuli u izgubljenu bitku za život svog sina i njegovih drugova. Sjeli su u automobil i počeli automobilom da guraju srušeni avion pokušavajući tako da dođu do njihovih tijela.

Tragedija u kojoj su poginuli članovi Padobranskog kluba Banjaluka, pilot Alen Crnalić (24), dugogodišnji instruktor padobranstva Nemanja Goronja (32), instruktor Stefan Karanović (24) i padobranci kojima je to trebalo da bude prvi skok Nikola Stević i Srđan Kosić desila se u nedjelju.

- Prošao sam rat i ratišta, moji padobranci su ratovali sa mnom i zajedno ginuli, ali nikad se ovakva tragedija nije desila. Žao mi je što nisam poginuo sa svojom braćom - kazao je juče novinaru “Glasa Srpske” predsjednik Padobranskog kluba Duško Grmuša.

Kaže da je u njegovom letačkom iskustvu i padobranstvu bilo sportskih povreda, lomova, neotvaranja glavnog padobrana i skakanja uz pomoć rezervnog, ali da se nikad ništa slično nije desilo.

- Moj nećak Nikola Stević od pete godine nosio je moju vizit-kartu i stalno me pitao kad će skakati padobranom. Sad kad je postao punoljetan i trebalo da prvi put skoči, desilo se ovo. Alen Crnalić je naše dijete, odrastao je sa nama na aerodromu. Uz pomoć njegovog oca Zlatana uspjeli smo mnogo šta da napravimo - priča Grmuša.

Dodaje da nije bilo znaka, najave, slutnje, ni nagovještaja da bi bilo šta loše moglo da se desi tog dana.

- Prethodni dan, u subotu, letjeli smo tim istim avionom, a Stević i Kosić bili su spremni za skokove. Vremenski uslovi bili su idealni, sve je govorilo da će to biti još jedan divan dan, porodice su došle da gledaju prve skokove svoje djece. I onda se desila tragedija - govori Grmuša.

Grmuša kaže da se sve odigralo tako brzo da je, kad je vidio da avion polijeće i pokušao da upiše vrijeme polijetanja, on već u sljedećem trenutku pao.

Odmah je dotrčao i pokušao da spasi drugove iz avionske buktinje. Sprženi su mu prsti na rukama i povrijeđena glava.

- Iz aviona smo izvukli mog nećaka Nikolu, davao je znake života. Sklonili smo ga dalje od aviona pa su kasnije mislili da je on iskočio. To nije tačno, bio je u avionu. Pokušao sam da izvučem i Nemanju, ali nisam uspio. Sve je u kabini već gorjelo, bilo je puno dima - priča Grmuša.

Drugari

Plač, tuga i nevjerica juče u četvrtom dva Poljoprivredne škole u Banjaluci među Srđanovim školskim drugovima. Sinoć su svi oni trebali da proslave maturu. Bez Srđana nisu htjeli, ni mogli.

- Nikada nije bio ljut, stalno je bio nasmijan i raspoložen za druženje, šalu i zabavu. Bio je dobar drug svima, a meni najbolji. Još ne mogu da vjerujem da se ovo desilo - riječi su kojima Pavle Šupica opisuje svog druga iz školske klupe.

Ismet Meštrovac, takođe Srđanov drug iz razreda, kaže da je Srđan bio toliko dobra osoba, da se ni sa kim u školi tokom cijele četiri godine nije posvađao.

- Proveli smo nezaboravne posljednje dane u školi, jer smo najčešće poslije nastave bili u parku, šalili se i družili. Srđan je uvijek bio spreman za dobro društvo - dodaje potišteno Ismet.

Profesor Tamara Đumić, razrednik Srđanovog odjeljenja, kojoj je ovo bilo prvo odjeljenje koje je ispratila od prvog do četvrtog razreda, juče nije imala snage da priča o svom učeniku.

- Samo mogu da kažem da je bio dobro dijete, koje nikada, ali baš nikada, nisam vidjela da je zbog nečega ljutito - jedva je izgovorila.

Stanko Vidaković kaže da još ne vjeruje da je njegov drug Nikola Stević poginuo. Zajedno su išli u Ugostititeljsko-trgovinsko-turističku školu tri godine i zajedno radili praksu. Stanko nije ni znao da je Nikola počeo da se bavi padobranstvom. I teško mu je da govori, da se sjeća.

U kućama nastradalih mladića muk.... Tišina koja glasno vrišti svu bol, tugu. Tišinu prekidaju tihi jecaji. Komšije i prijatelji imaju samo riječi hvale za divne mladiće.

- Bio je legenda, pravi komšija. Bili smo drugovi. Nemam riječi… On je bio idealan mladić i da su svi kao on svijet bi bio ljepši. Let u nebo bila je njegova velika ljubav - kaže komšija najboljeg instruktora padobranstva RS Nemanje Goronje.

Tuga, bol i suze i na Aerodromu Urije u Prijedoru. Ljubo Medarević, instruktor letenja i jedriličarstva bio je prvi instruktor pilotu Alenu Crnaliću na jedriličarskoj obuci.

- Bio je iznad prosjeka ostalih kandidata što je morao da zahvali genetici. Alenov djed je bio pilot, otac takođe, i njegovim venama tekao je genetski zov visina. Alen je morao biti pilot - govori sa tugom u glasu Medarević.

Sjeća se da je Alen obuku savladao veoma uspješno i dobio dozvolu za pilota jedriličara, a kasnije 2008. godine otišao na obuku motornih pilota i nastavio da leti u Banjaluci.

- Ne znam šta da kažem, teško mi je, kao i svim prijedorskim pilotima. Poznavao sam Alenovog djeda Haru (Muharema), zajedno smo letjeli godinama, a njegov otac Zlatan je isto tako kao dijete, u stvari momčić od petnaestak godina počeo ovdje da leti. Kasnije je Zlatan otišao na Vojnu akademiju, završio pilotsku akademiju i aktivno leti do danas. To je velika vazduhoplovna porodica - priča Medarević.

Otac i sin, Zlatan i Alen u ponedjeljak, 14. maja, bili su u Prijedoru u Muzeju Kozare na otvaranju izložbe povodom 60 godina Aerokluba “Prijedor”.

Nemanja Goronja

- Nemanja Goronja je tu bio skoro četiri godine, imao je oko 200 skokova. Sjećam se prvog dana kad je došao. Dovela ga je djevojka na panoramski let. Za nekoliko dana opet je došao i prijavio za padobransku obuku. Ostao je, zavolio sve ovo, živio sa nama padobranski život. Spremao se za Ameriku da se tamo usavršava u skokovima, bio je i u Rusiji. Vrhunski i svestrani sportista. Spremao se da prepliva Lamanš - kaže Grmuša.

Goronja je bio rekorder Balkana po broju skokova u jednom danu, u Zalužanima je 2008. skočio 60 puta u jednom danu.

Prije petnaestak dana dobio je sina, a avione je toliko volio da je suprugu zaprosio u “cesni” u kojoj je poginuo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.