Književno dostojanstvo

Piše Branka STEVANDIĆ

KOME ćemo dati ovogodišnju nagradu? - pita književnik, član udruženja koje dodjeljuje nagradu, svoga kolegu. - Paaaaa - misli se ovaj drugi - mogli bismo Peri. Znaš, bolestan je i star, možda, mu je ovo posljednja nagrada. Ili Marku, znaš, on nam je učinio - zaključuje. - Peri ili Marku, pa ne znam koji nam je više valjao - u nedoumici je prvi. - Maaaa, daćemo Peri, i on nas je zadužio, a Marko će nam valjati još - odlučan je. Tako otprilike teče razgovor većine onih koji dodjeljuju književne nagrade u Republici Srpskoj. Nećemo ih imenovati, namjerno, (mada bi bio podugačak spisak), jer će se već prepoznati. Niko od ovih koji su u poziciji da dodjeljuju književne nagrade ne pita šta je napisao Marko ili Pero, niti valja li taj njihov rukopis. Presudno je hoće li im Marko i Pero valjati ili jesu li im već valjali. Nerijetko se dešava da ti isti nisu pročitali nijednu knjigu Markovu i Perinu, ma ni bilo koju drugu. Još ste u nevjerici? Dovoljno je samo da vidite popis imena koja u posljednjih desetak godina dobijaju književne nagrade u Republici Srpskoj, raspitate se malo u njihovim uzajamnim vezama i sve će vam biti jasno. Prosto kao pasulj. I znaju to svi, samo ćute. Poneko se odvaži i pobuni, ali bez većeg odjeka. Ni mi nećemo da navodimo imena, mada spisak imamo, (nije to nikakva tajna), da ne bismo među kukoljem, greškom prozvali, i neko zrnce žita, rijetko, doduše. Nije nam ni namjera da prozivamo, nego upozorimo i pokažemo da znamo. Umjesto da nagrade pripadaju najboljima, dodjeljuju se raznim mešetarima u književnosti. Žiri se formira, ali ne misli svojom glavom, nego aminuje unaprijed donesenu odluku onih koji odlučuju. Time ne samo da se obezvređuju književne nagrade i omalovažavaju članovi žirija, nego i književnost i pisci, naročito, oni čestiti koji su život posvetili pisanoj riječi i koji mogu da pogaze sve, ali ne i književno dostojanstvo. Mi smo konkursom "Glasa Srpske" za najbolju novinsku kratku priču "Mladen Oljača", bez obzira na različita shvatanja i komentare, pokazali da znamo šta je dostojanstvo. Sada su oni na potezu, ali ne vjerujem da ti sa početka našeg teksta znaju šta je književno dostojanstvo, jer da ga imaju postupali bi časno. Utješno je, a tužno je što i tražimo utjehu, što je jedina istinska nagrada trajanje djela u vremenu i što nagrada na duže staze u sudbini knjige gotovo da gubi značaj. Znaju to i oni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.