Kako je u tajnosti pripreman napad na kolonu JNA u Tuzli?

BANjALUKA - Napad na pripadnike JNA koji su u predvečerje 15. maja 1992. krenuli u mirno povlačenje iz kasarne „Husinska buna“ u Tuzli i danas, 34 godine kasnije, je zločin bez kazne koga su, do tančina, prema svjedočenjima, isplanirale tamošnje civilne i vojne službe.

KLjUČNE INFORMACIJE

• U napadu na kolonu JNA u Tuzli 15. maja 1992. ubijena su 54 vojnika, ranjeno 78, a zločin ni nakon 34 godine nije dobio sudski epilog.
• Svjedočenja ukazuju da je napad bio unaprijed isplaniran, uz postavljanje barikada, „ježeva“ i oružanih položaja duž rute povlačenja.
• Svjedok Mirjana Đukanović tvrdi da je prije napada dešifrovala poruku: „Kolona će biti napadnuta oko 17 časova.“
• Očevici su opisali paljenje vozila, ubijanje ranjenika i prisustvo TV ekipa koje su snimale napad.
• Posmrtni ostaci dijela žrtava pronađeni su u masovnoj grobnici na lokalitetu „Trnovac“.
• Za napad na „Tuzlansku kolonu“ niko nije pravosnažno osuđen.

Tuzla je u SFRJ, kako piše u Atlasu zločina na Srbima tokom Odbrambeno-otadžbinskom ratu za 1992. koji je izdao Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Srpske, doživljavana kao primjer jugoslovenskog grada u kojem skladno žive razne etničke grupacije i to bez ikakvih problema. 

Međutim, prema zapisanim izjavama svjedoka savremenika, odnosi su počeli da se zaoštravaju i prije kobnog 15. maja napadima naoružanih hrvatskih i muslimanskih formacija na pripadnike JNA tokom odsluženja vojnog roka  u kasarni „Husinska buna“. 

Rupe i ježevi

Da su se Muslimani u Tuzli aktivno pripremali za rat vidljivo je, stoji u Atlasu, i iz dopisa Predsjedništva opštine. Nekoliko dana prije izlaska kolone JNA po ruti kretanja su, prema navodima, kopane rupe u asvaltu za mine, postavljani ježevi te pravljeni zakloni. 

Na sam dan izvlaćenja kolone u pravcu Skojevske ulice nije bilo civilnog stanovništva. Samo naoružani uniformisani pripadnici. 

- Predstavnici civilne i vojne vlasti Tuzle garantovali su mirno izmještale odobrenim pravcem, a u tajnosti su spremali oružani napad na kolonu u rejonu Brčanske malte – piše u Atlasu. 

Šifrovana poruka

Da je napad unaprijed bio isplaniran potvrđuje i svjedočenje Mirjane Đukanović koje je, uz brojne druge, zapisano u publikaciji Centra. 

- Od '76. godine radila sam u Štabu Teritorijalne odbrane. Priprema za napad na „Tuzlanski kolonu“ su intenzivirane dva mjeseca pred događaj. Ogledale su se u organizovanju zapreka na raskrsnicama, dovlačenju „ježeva“, postavljanju grudobrana i organizovanju Zelenih beretku – piše u Atlasu zločina. 

Dežurstvo na radnom mjestu je kobnog dana preuzela oko devet časova. 

- Oko 11.30 časova, preko sistema veze, primila sam šifrovanu poruku koju sam na svoju inicijativu dešifrovala, a poruka je glasila: Kolona će biti napadnuta oko 17 časova. Sve je spremno i raspoređeno – posvjedočila je. 

Kada je napustila kancelariju, vidjela je zaposjednute ulice, posebno raskrsnicu Brčanska malta i okolinu. 

- Vidjela sam pripadnike TO u crnim uniformama sa naoružanjem, kao i mitraljeska gnjezda. Na raskrsnicama su bile cisterne sa eksplozivom kao prepreke. Kada je kolona izašla iz kasarne, odnosno kada je počelo pucanje na nju, vidjela sam kako gore kamioni i tijela vojnika, uz prasak i detonaciju i kako pripadnici TO skaču na vojnike, na ranjenike, gaze ih i ubijaju – piše u zapisniku o saslušanju Mirjane Đukanović u bijeljinskom Osnovnom sudu u maju 1996. godine. 

Famozne kule 

O napadu na pripadnike JNA je govorio i svjedok Savo Milutinović. 

- U Tuzli sam živio od 1958. godine gdje sam radio u organima unutrašnjih poslova. Tog kobnog 15. maja 1992. u moj stan došla su dva naoružana lica i zaprijetila meni i supruzi da ne izlazimo i ne koristimo telefon, a oni su izašli na balkon, zauzeli borbeni položaj. Imali su automatske puške. Istovremeno sam vidio kako se na dva susjedna solitera, koji se zovu kula „G“ i kula „F“ instaliraju TV ekipe sa kamerama. Ja sam na televizoru mogao da posmatram direktan prenos kretanja vozila po ulicama. Prenos je organizovao TV „Studio Tuzla“  – ispričao je Milutinović koji je svjedočio i u Okružnom sudu u Beogradu dvije godine nakon napada na kolonu. 

Poruke i zdravica 

Interesantan detalj koji se desio u trenutku pakovanja preostalih stvari iz kasarne u kamione ispričao je 1996. na saslušanju Vidoje Savičić. 

- U kasarnu „Husinska buna“ moja jedinica je stigla 15. maja oko osam časova i učestvovali smo u utovaranju opreme u kamione. U kasarni sam vidio i jednog vodnika JNA, muslimana čije mi ime i prezime nije poznato, i čuo ga kako je govorio „tovarite, tovarite, ali nećete izaći“. 

O kojem oficiru JNA se radilo objasnio je Goran Đurić. 

- Među starješinama u ovoj kasarni primjetio sam starijeg vojnika JNA Muminovića koji je ispoljavao nezadovoljstvo zbog evakuacije kasarne i čuo sam kada je arogantno komentarisao „tovarite, tovarite, ali vidjećemo da li ćete to izvući“. 

Ćurić pamti i scenu neposredno pred početka napada na kolonu. 

- Kada smo prolazili kroz raskrsnicu na Brčanskoj malti  i skrenuli u pravcu Požarnice, na krovu jedne od stambenih zgrada, vidio sam grupu pripadnika TO sa pivskim flašama u rukama koje su podigli u pravcu nas kao u znak nazdravljanja, a odmah zatim je počela pucnjava i napad na kolonu – zapisano je u publikaciji Republičkog centra u kojem su zavedena i svjedočenja vojnika o tome kako su i kolege ubijane, a čiji su posmrtni ostaci bačeni u grobnicu na lokalitetu „Dječje groblje Trnovac“. 

Nakon brojnih opstrukcija, ekshumacija je počela 19. oktobra 1999. godine. Tijela su bila spaljena, a DNK analizom do sada je identifikovano 22 tijela za koja je utvrđeno da je riječ o žrtvama napada na kolonu JNA u Tuzli. 

Zločin bez kazne 

Muslimanske jedinice u Tuzli napale su 15. maja 1992. kolonu JNA i, prema zvaničnim podacima, ubile 54 vojnika, a ranile 78, prekršivši dogovor prema kojem je kolona, koja je kao i ostale jedinice JNA napuštala BiH, trebala da mirno ode iz grada. 

Od 44 zarobljena vojnika petorica su kasnije ubijena, a ostali su zlostavljani i mučeni. 

Međutim, za zločin nad kolonom JNA u Tuzli pravosnažno nije niko osuđen, iako je do sada vođeno nekoliko procesa. 

Najpoznatiji je predmet protiv Ilije Jurišića koji je vođen pred pravosuđem Srbije. Iako je prvobitno proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, Apelacioni sud u Beogradu ga je oslobodio svih optužbi 2015. 

Jedini predmet koji je okončan pravosnažnom osuđujućom presudom tiče se Ivana Kolera, ali njemu nije stavljano na teret sam napad na kolonu JNA, već nečovječno postupanje prema zarobljenicima koji su nakom napada zarobljeni u zatvoru u Tuzli. 

Potvrđena mu je kazna u trajanju od jedne i po godine zatvora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.