Kako je izvršen pokolj na Čardaku na Vaskrs 1992.

DERVENTA - U jeku intenzivnih borbi u Derventi 1992. naselje Čardak, sa većinskim srpskim stanovništvom, bilo je opkoljeno od strane hrvatsko – muslimanskih jedinica. Došle su i snage iz Hrvatske, iz Rijeke. Prvi napad na Čardak je izveden je 23. aprila, a masovna grobnica sa 19 ubijenih Srba, nabacanih jedno preko drugog, pronađena je nakon probijanja koridora.

Zločin nad Srbima u Čardaku, koji se dogodio prije formiranja Vojske Republike Srpske (VRS), zapisan je u Atlasu zločina nad srpskim narodom tokom Odbrambeno - otadžbinskog rata koji je izdao Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih.

Bezuspješno posredovanje snaga UNPROFOR-a

Nakon što su Srbi ostali u okruženju pokušano je, kako piše, bezuspješno posredovanje snaga UNPROFOR-a oko izvlačenja stanovništva.

To se, prema svjedočenjima, desilo 25. aprila 1992. godine. Istog dana desio se i jak napad neprijateljskih snaga. Bio je to dan pred Vaskrs.

„Spaljena zemlja“

- Do podne smo pružali otpor. Nas je bilo najviše 40, 50, a neprijatelj je bio višestruko mnogobrojan. Na njihovoj strani bila je riječka brigada, druga vojska iz Hrvatske i domaće muslimanske i hrvatske paravojne snage. Imali smo mnogo poginulih, nastala je panika i stanovništvo se predalo. Nakon toga je uslijedilo „čišćenje“ terena, a svi koji se nisu predali ubijeni su na kućnim pragovima. Čardak je postao „spaljena zemlja“ jer su palili sve pred sobom. Dio zarobljenih Srba odveli su u Polje, a ostatak u Dom JNA – posvjedočio je Drago Knežević u izjavi datoj službenicima Centra 2022.

O napadu na Čardak pričao je i Ostoja Šarčević.

- Čitavu noć su trajale borbe. Ujutru je bilo zatišje. U nekoliko podruma smo doručkovali jer nismo mogli stati u jedan. Nismo ni bili svjesni da je Vaskrs. Tek što smo krenuli da nazdravimo, pošto se Pero Vrač sjetio da je Vaskrs, započela je paljba. Istrčali smo iz podruma i pogledali niz stranu i vidjeli da idu prema nama raspoređeni u streljačkom stroju. Kada sam ih vidio podsjetilo me na „Kozaru“ i Nijemce koji su napadali – govorio je Šarčević.

Krst i četiri „s“ urezali na čelo

Odmah po zauzimanju Čardaka, piše u Atlasu, počeli su masovni zločini nad srpskim stanovništvom. O obimu zvjerstava svjedočili su oni koji su ih i osjetili na svojoj koži. Među njima i Miroslav Adžić.

- Zarobljen sam na Čardaku 26. aprila i odveden u Polje u jednu kuću. Jedan od pripadnika „Handžar divizije“ je izvadio nož i na čelo mi urezao krst i četiri „s“, zarezao bradu nožem, a voćarskim makazama rasjekao desno uho. Zatim su mi nekom tečnošću polili lijevu nogu ispod koljena i zapalili šibicom. Istog dana su me kamionom odvezli sa Borislavom Miodanićem i lešom Gavre Petkovića u Dom JNA u Derventi. Dok su nas vozili, tjerali su Miodanića da mrtvog Petkovića ljubi u usta – piše u publikaciji.

O metodama mučenja pričao je i Knežević.

- Čuo sam za ustaše i njihove zločine, ali sad sam imao priliku i da se lično uvjerim da ne postoje samo u pričama, nego da su ovdje pored mene. U Rabiću smo bili u vojnom magacinu ispod zemlje. Na ulazu smo vršili nuždu, a hrane je bilo jako malo. Jednom prilikom mi je čovjek kojeg sam pozvao naredio da uzmem pištolj i da se ubijem. Povukao sam obarač, ali je pištolj bio prazan – ispričao je Knežević.

Zloglasna Azra Bašić

Ostoja Šarčević je posvjedočio da je bio u grupi od 15 do 18 zarobljenika koji su odvedeni u Dom vojske. Tu je bila i zloglasna Azra Bašić.

- Pokojni Blagoje Đuraš je bio sav krvav. Nos odbijen, vilica. Naredila je da se sklone, kleknula, izvadila leptir-čakiju. Zaklala ga je. Rekla je „nek vojvoda lakše diše“. Meni i Gariću je naredila da ližemo lokvu krvi koja je bila na grudima Blagoja. Tjerali su nas da igramo kolo po razbijenom staklu – svjedočio je, između ostalog, Šarčević.

Srbi su ubijani i u drugim logorima koji su bili formirani u Derventi, a zarobljenici su, kako je pričano, odvođeni i na radova, a ustvari su bili živi štit s obzirom na to da je VRS počela operaciju „Koridor“.

Prema podacima Centra tokom napada na srpsko naselje Čardak od 22. do 27. aprila ubijeno je 34 Srba. Još četiri lica su ubijena nakon napada, a isto toliko ranjeno. Čitave porodice, kao što su Živković i Zorić, su pobijene.

Presude

Za napad na Čardak nije podignuta nijedna optužnica. Za zločine nad Srbima u derventskim logorima Sud BiH je potvrdio pet optužnica. Azra Bašić je dobila najveću kaznu  - 14 godina zatvora što je dosulo so na rane.

U spomen-kompleksu Čardak u nedjelju će biti služen pomen povodom 34 godine od najvećeg zločina nad srpskim civilima u tom naselju.

POVEZANI TEKST:

Porodice u Derventi svjedoče o ratnom stradanju

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.