Iz mog ugla: Prokletstvo vječne čaršije

Piše Tomo MARIĆ

SLOBODNO i nezavisno novinarstvo, pučkom definicijom, objašnjava se ovako: novinarima je sve dozvoljeno, njima niko ništa ne može, oni sude i presuđuju... gotovo kao Bog. Ima u svemu tome logike, ali nema razumne vizije budućeg vremena. Logično je, dakle, da u nekadašnjoj državi (danas razbijena na brojne državice) koja je bila preplavljena poluidiotskim upozorenjima i porukama: "ne pljuj na pod!", "ne gazi travu", "ne uznemiravaj goste", "zabranjeno sjediti nak'o", ljudske slobode, u novom vremenu kada je sve dozvoljeno - izuzev osporavanja Haškog suda i neprikosnovenosti Amerikanaca - dožive atomsku eksploziju. Po dijalektici, a i našoj genetici, uvijek je bilo, na žalost, i ostalo: "čuvaj se psa puštenog sa lanca". Onda naši korijeni... U virtuelnim emocijama tumačimo na hiljadu načina. Nemamo objašnjenje za ovakav primjer: neko je bio Srbin ili Hrvat, pa neopredijeljen, u međuvremenu Jugosloven, potom musliman, danas je Bošnjak - premnogo lomova i vjerolomova za jedan ljudski život. Uz sve to udjenulo se unijačenje, pokrštavanje, zakasnjela krštavanja, nevjerstva i vjerska ludila, odricanje od samog sebe, negiranje oca ili majke pa sve do čukundede, preziranje nekada obožavanog jugoslovenstva kao najvećeg ovozemaljskog grijeha. Koliko je cijeli Balkan, i novinarstvo kao jedna od profesija ikada imalo snage da stane pred ogledalo svoje istorijske istine, a koliko je opet iluziju i fikciju po svaku cijenu željelo da smjesti u realan život? Uvijek je najteži sudar sa samim sobom... Prije dva dana jedno od ko zna koliko zavisnih, nezavisnih, regionalnih, lokalnih... udruženja novinara Republike Srpske, Federacije BiH i BiH uputilo protestno pismo predsjedniku Vlade Republike Srpske Miloradu Dodiku, a iz njegovog kabineta ekspresno odgovorili da je to sve "u funkciji pritiska na Kantonalni sud u Sarajevu koji je trebao da se izjasni o tužbi premijera Srpske protiv novinara Bakira Hadžiomerovića čiju stranu ovo udruženje neprincipijelno i licemjerno drži..." Ovim činom novinarstvo gubi svaku logiku ozbiljne profesije i postaje estradna zabava, kafanskim rezonom da jeftine zabave nikada nisu završavale na sudu. Ne dolazi li se na ovaj način - sve smo u drugom kontekstu, a istom namjerom vidjeli i u emisiji Hrvatske televizije "Nedjeljom u dva" - do negacije nezavisnog novinarstva i nezavisnih medija. Umjesto da jedni druge podupiru - nezavisno novinarstvo i nezavisni mediji - oni se međusobno isključuju i novinarstvo, i kao zanat i kao profesija, sahranjuju bez opijela i jauka. Čak otvaraju veliku dilemu za prošla vremena: da li su nezavisno novinarstvo i nezavisni mediji ikad i igdje postojali? Otud i moje uvjerenje da je original novinarskog falsifikata u emisiji "Nedjeljom u dva" bio javan sprovod neke nove profesije koja se nekada zvala novinarstvo, a pominjano pismo protesta jednog od novinarskih udruženja premijeru Republike Srpske Miloradu Dodiku, dokaz da je novinarstvo poražena i kompromitovana profesija zbog uljeza i mangupa u vlastitim redovima. Nas samih što se tiče, ostajemo i dalje na Balkanu sa prokletstvom vječne čaršije, zvala se ona Zagreb, Sarajevo ili nekako treće, ma kako to zvučalo (ne)logično.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.