Iz mog ugla: Priželjkivani Srbi

Piše Tomo MARIĆ

NA BALKANU, a pogotovo među Srbima, važi samo Balkancima znano pravilo koje glasi: sve što čovjek zna otkrili su mu srce i strast, a ne novac i razum! U novom, silom i milom, prekomponovanom svijetu, u kojem je nestala Jugoslavija, na njenom prostoru nastala (i još nastaju!) brojne nazovi države, samo je Srbija (i uopšte Srbi) ostala vjerna svom viđenju svijeta. Kad se tome još doda neviđeni pritisak i otvoreni pokušaj otimanja Kosova, svakom onom ko ima namjeru i da gleda i da vidi, valjda je jasno kuda ide taj novi - stari svijet. Srbi takvi kakvi jesu ni danas ne žele da prihvate da se neučestvovanje u globalizaciji skupo plaća. Mijenjaju se samo metode, suština ostaje ista. Ko je, opet, bio u službi novog-starog svjetskog poretka simbolično je nagrađen, istina, ne nagrađuje se narod nego pojedinci: korumpirani političari, mega-šverceri, medijski magnati, bjelosvjetski razbojnici... Uz Srbiju, na udaru dijela međunarodne zajednice je i Republika Srpska. Zašto? Zato što želi da bude ono što jeste i da svojom autentičnošću bude ravnopravna u BiH. Ni manje ni više, to joj garantuje Dejtonski sporazum, kao dio Ustava BiH, ali kako to izgleda u praksi, svakodnevni smo svjedoci. Zašto "velikom svijetu" odjednom, ili već duže vrijeme, nije po volji prva politička figura Republike Srpske Milorad Dodik? Prosto, jer i on želi da bude ono što jeste, dio naroda kojem pripada i čije želje i stremljenja zna. Kao takav, našao se na udaru, a mač osvete, stalno mu prijeti takozvanim bonskim ovlašćenjima visokog predstavnika. Prevedeno na nama znani jezik, ucjenjuje se smjenom. Prvo je to činio Švarc Šiling, danas Miroslav Lajčak. Za čudo, bar za sada, nijedan ni drugi nisu imali hrabrosti da posegnu za tako rigoroznom mjerom. Presudila je Dodikova nepokolebljivost, ali i ogromna podrška naroda. Sad se, kao vid borbe protiv organizovanog kriminala, poseže za ponovnim formiranjem međunarodnog antikorupcionog tima. Analitičari koji znaju, i mogu da predvide, "šta se iza brda valja", kažu da se taj tim opet formira isključivo i jedino zbog Milorada Dodika. Cijela mašinerija - medijska, politička, ekonomska, policijska, vojna... - koja prati i pomno slijedi sve akcije dijela međunarodne zajednice, pripremajući teren političkim rezonom da cilj opravdava sredstva. Oni će i reći, jel' da, sve je dobro i sve ima smisla. Možda i jeste dobro, možda i ima smisla, ali ne svuda, ne uvijek i ne za svakoga. Bar smo se te istine nagledali mi u Republici Srpskoj. Gorko smo se uvjerili i plaćali skupu cijenu, gledajući u originalu - bez CNN-a, BBC-a, ABC-a, "Njujork tajmsa",. "London tajmsa", "Algemajne cajtunga", "Le monda", "La stampe", "Korijere dela sere", "El paisa"... - da je najskuplje ono što nije na prodaju. Ne čini li vam se poznata i već viđena životno-jezička filozofija da je latinica namijenjena slobodnim i živim Srbima, a ćirilica za mrtve Srbe, ograđene u grobljima i na spomenicima stratišta. "Veliki svijet", kroz istoriju, u istom omjeru činio je velika djela i velika zlodjela. U istu ravan dođu i jedni i drugi. Narodima koji žele da budu ono što jesu moralni zakon vrijedi za sva vremena. Poslušajte sažet izvještaj Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji: "Srbi mrze Jevreje. Prvi u Evropi su ih, u Drugom svetskom ratu, istrebili iz svoje države, a sada se na toj antisemitskoj i zločinačkoj tradiciji, uz učešće Srpske pravoslavne crkve, gradi novi srpski identitet. Odbor zato preporučuje da se u srpskoj nacionalističkoj politici, posle vojničkog poraza. mora naneti i mentalni poraz. Odbor je ugledan, predsednica odbora Sonja Biserko još toliko. Optužbe su strašne, a preporuke koliko brutalne toliko i opravdane, s obzirom na težinu iznetih optužbi. Srbima nema druge nego da pognu glavu i prihvate krivicu. Ili, ipak, pre nego što to učinimo, još smemo da posumnjamo u ono što odbor kaže? Tim pre što oni koji su, valjda, po prirodi stvari i najzainteresovaniji za celu priču - jevrejska zajednica i u Srbiji i u svetu (Centar Simon Vizental) - o svemu imaju mnogo, mnogo drugačije mišljenje. O Faktima, istorijskim i ovim svežim, da i ne govorimo..." (NIN, 17. januar 2008. godine). Čovjeku ostaje jedino da ćuti od bijesa i - istovremeno - da se bespoštedno bori za istinu. Koliko je to zabluda, a koliko jedini put da se brani civilizacija kojoj pripadamo, pokazaće vrijeme, ma kakvo bilo i ma kakva i kolika se cijena za njegovo trajanje plaćala, sa Sonjom Biserko, njoj sličnim i ko zna sve s kim još.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.