U DOLINU naših nepravdi stigao je, voljom naroda, novi predsjednik Republike Srpske Rajko Kuzmanović, makar oni što su izgubili tvrdili da je bio slab odziv birača i da su svi koji su učestvovali u trci za predsjednika gubitnici.
Ne zvuči baš ubjedljivo: slično smo čuli i prije prethodnih izbora, a mnogo je toga, kada je riječ o politici, već viđeno.
Niko na Balkanu ne želi da stane pred ogledalo svoje istine. Onda bi morao prvo da poravna račune sa sobom, pa tek onda sa cijelim svijetom.
Ovdje su više rušili ljudi nego najveće prirodne stihije; ovdje su se palile naslijeđene bogomolje, stare vijekovima; ovdje važi pravilo "oko za oko, zub za zub", a ne "ljubav za ljubav". Dakle, među nas takve kakvi jesmo, kao novi dokaz da život može biti i drugačiji, došla je jedna nova ličnost na koju tek treba da se naviknemo. Na nas ne liči! Čovjek je od golemog iskustva, naučnik poštovan u svijetu, akademik koji je to postao i koji to jeste.
Otprilike, to bi bila novinarska skica za ram novog predsjednika Republike Srpske profesora dr Rajka Kuzmanovića.
Od svog postanka Republika Srpska se bori protiv svega i svačega. U BiH je bio visoki predstavnik Britanac Pedi Ešdaun koji je kinjeći Republiku Srpsku, uputio neprimjereno pismo Njegovoj svetosti patrijarhu srpskom gospodinu Pavlu, nedostojno rječniku ulice. Da li bi ikada takvo pismo uputio papi, ma kako se on zvao, ili svojoj kraljici Elizabeti, baš bih volio znati? Predsjednik Republike Srpske tada je ćutao.
Rajko Kuzmanović neće ćutati.
Sam život će, istina, u budućem vremenu provjeriti sljedeće; može li u politici neko biti favorit, uvažavan i poštovan ako je uljudan, pristojan, obrazovan i dobronamjeran;
Saznaćemo i koliko je u politici uopšte moguća komunikacija u sudaru različitih mišljenja i viđenja, a da argumenti i činjenice odnesu prevagu;
Uvjerićemo se da li veliki svijet ima iskreno dobre namjere prema ovom dijelu Balkana, ili je sve "velika predstava"- kao što je bilo kroz istoriju - za nečije male ili velike ciljeve.
Akademik Rajko Kuzmanović, novi predsjednik Republike Srpske, uvjeren sam, ponudiće onima koji su ga izabrali, i onima koji nisu glasali za njega, definitivan odgovor kuda ide "veliki svijet" koji je na svom putu do konačnog cilja zastao na Balkanu, malo zbog sebe, a mnogo više zbog nas ovakvih kakvi jesmo.
Spoznaćemo da li se pravo i pravda susreću ili su to dva antipoda od onog dana kada je pravo prevarilo pravdu.
Neću da govorim o poštenju, jer smo ga kompromitovali i izvrgnuli ruglu; neću ni o patriotizmu jer smo ga poistovijetili sa najtežim zločinima; neću ni o časti i čestitosti jer to smo ostavili u prošlom vremenu; neću ni o ljubavi među ljudima, jer ću ispasti budala...
Hoću da se nadam, po ko zna koji put u životu, da sve nije propalo i da neće; hoću da vjerujem da će i nas na Balkanu - s obje strane Save i Drine - ogrijati sunce zaboravljene dobrote.
Ma koliko bilo samo politika, pa i minuli izbor novog predsjednika Republike Srpske Rajka Kuzmanovića, neću da se pomirim da je ovo "vuneno vrijeme" u kojem je čovjek čovjeku vuk i da jedino tako može da opstane na ovoj nemirnoj i često sluđenoj planeti.
Onda bi i sam život izgubio svaki smisao, a ljudi nikada ne bi shvatili da su samo gosti na kugli zemaljskoj koji će jednog dana otići.