U NOVOJ godini čekaju nas mnogi stari problemi i poslovi.
Ne možemo dalje napredovati sve dok ne ispravimo greške nekih ranijih uspeha i pobeda.
Tako se, svojevremeno, na njemu svojstven način Duško Radović obraćao svojim beogradskim slušaocima u "neka druga i bolja vremena".
Jedan drugi hroničar burnih devedesetih godina prošlog vijeka zapisao je da "danas živimo u vremenu čuda u kome se događaji ne drže ljudske logike, nego uzimaju slobodu da se zbivaju po nekoj svojoj tajanstvenoj, neobjašnjivoj. Zato je to vreme haosa. U njemu ništa ne možemo predvideti, ni u šta se pouzdati, ničemu verovati. Sve je neizvesno osim osećanja da smo nesrećni jer smo u rukama neznanih sila koje se igraju sudbinom nas kao ljudi i građana i sudbinom našeg naroda.
Samo u vremenu čuda jedan istorijski narod kao što je srpski ponovo mora da se bori za opstanak, svoje jedinstvo i pravo na zajednički, slobodan i prosperitetan život"...
Bila je ovo teška i na momente mučna godina. U nekim dijelovima svijeta, kao po pravilu, i godina opasnog življenja. U tom vrtlogu ni Balkan nije ostao neokrznut. BiH, a i Republika Srpska bili su bar nakratko u epicentru krize koju su krojili veliki, valjda želeći da na taj način prikriju sve svoje neuspjehe kojih nije bilo malo.
Tako je ovaj nemirni komad zemlje ponovo postao poligon na kojem oni koji odlučuju o sudbini čovječanstva sprovode svoje velike eksperimente.
Republike Srpska je i u godini koja polako "curi" vodila bespoštednu političku bitku za opstanak i dostojanstvo jer su joj mnogi, sa raznih adresa pokušali potpisati političku smrt. Bio je to, kako se na kraju ispostavilo, jalov posao.
Čak ni pojedini visoki bošnjački političari, kojima je to smisao političkog djelovanja, moraće na kraju da priznaju da je ovo bila godina njihovog uzaludnog nadanja.
Bila je ovo godina u kojoj je kosmetsko pitanje stiglo u dramatičnu fazu i njegovo će rješavanje, ukoliko razuma ne bude, imati nesagledive posljedice za region, ali i svijet.
Posljednji predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov upozorio je da "nijedna grupa zemalja, čak i onih koje imaju veliku moć, ne mogu za sebe da prisvoje pravo da odlučuju o sudbini svijeta".
Reagujući na najavu SAD i Evropske unije da uzmu u svoje ruke ključ za rješavanje kosmetskog čvora, Gorbačov je upozorio da "rušeći međunarodno pravo i zamjenjujući ga loše prikrivenom samovoljom, inicijatori takvog pristupa nisu proračunali sve posljedice svojih aktivnosti".
Gore pomenuti hroničar kaže da dobri običaji nalažu da se na raskršću stare i nove godine svima poželi sreća. "Usuđujemo se, međutim da ovom prilikom zanemarimo tradiciju i da predmetom naših želja ne učinimo sreću nego - razum.
Imamo naime utisak da smo, barem do sada, sreće imali i više nego što smo je zaslužili, ali da smo s razumom počesto bili u manjku.
A da smo manje sreće imali, više bismo se na razum oslanjali. I danas bismo od razumnih predviđanja, a ne nepredvidivog slučaja pravili pretpostavke svoje budućnosti. Ne bismo se s gorčinom osvrtali da iza sebe vidimo tolike godine koje su pojeli skakavci"...
Biće da smo i u ovoj godini imali sreće ali i barem zrnce razuma. A na tuđu (samo)volju ovaj "vrli" svijet odavno se navikao...