Iz mog ugla: Iskustvo najbolja pouka

Piše Branko DOKIĆ

KORUPCIJA i siromaštvo su usko povezani. Jedno zlo proizvodi drugo, smatraju svjetski zvaničnici koji izučavaju ova pitanja. Prema izvještaju "Transparensi internešnela" (TI) za 2005. godinu na dnu ljestvice korumpirana su neka od od najsiromašnijih zemalja svijeta, među kojima su Bangladeš, Čad i Turkmenistan. Ljestvica se pravi prema indeksima percepcije korupcije. Indeks deset predstavlja najpoštenije a nula najkorumpiranije zemlje. Sve zemlje jugoistočne Evrope osim Kipra, prema pomenutom izvještaju imaju ocjenu nižu od pet što ih svrstava u zemlje u kojima "korupcija" prožima sve aspekte javnog života". Od 159 zemalja obuhvaćenih istraživanjem, BiH je bila na 88. mjestu, Srbija i Crna Gora na 97, Makedonija na 103, a Albanija na 126. mjestu. Interesantan je izvještaj TI objavljen prošle godine u Berlinu. Sačinjen je na osnovu priznanja građana da su plaćali mito. Po tom kriterijumu Albanija je treća zemalja u svijetu po korumpiranosti, čak je 71 odsto albanskih građana priznalo da su plaćali mito. U Makedoniji je to 44 odsto, Rumuniji 33 odsto, Srbiji 21 odsto, Hrvatskoj 8 odsto... BiH sa pet odsto građana koji su prijavili iskustvo vezano za korupciju je najnižim novom korupcijom u regiji. Prema izvještaju TI objavljenom u Berlinu u oktobru 2007. godine, a sačinjenom prema nivou korupcije među javnim političarima i službenicima, zemlje zapadnog Balkana ostvarile su napredak u borbi protiv korupcije. Od korupcije nisu imune ni razvijene zemlje po riječima predsjednika TI Pitera Ejgena. Kompanijama u imućnim zemljama " prećutno je ili otvoreno dozvoljeno pothranjivati korupciju stalnim prilivom novca za podmićivanje", a jedan zvaničnik Savjeta Evrope, na međunarodnoj protivkorupcionoj konferenciji održanoj u Bugarskoj 2005. godine, je izjavio da svaka kompanija koja poslije u srednjoj ili istočnoj Evropi izdvaja oko 2,2 odsto svojih budžetskih resursa za mito. Bilo kako bilo, korupcija je velika prepreka na putu bržeg razvoja zemalja zapadnog Balkana, pa i BiH. Neke od tih zemalja imaju već prepoznatljive akcije protiv korupcije. U Makedoniji je to policijska akcija "Zmijsko oko", a u Hrvatskoj je to operacija "Maestro". Visoki predstavnik Miroslav Lajčak najavio je formiranje antikorupcionog tima za BiH. Svakog dobronamjernog bi to trebalo da obraduje. Ali okolnosti koje su dovele do toga i praksa koju smo imali sa sličnim timovima u BiH zaslužuju ozbiljno upozorenje. Kao prvo antikorupcioni tim je najavljen kao dio paketa sankcija za BiH nakon propalih pregovora o reformi policije počekom oktobra 2007. godine. Ako je stvarno namjera da se sprovede akcija koja će značajnije smanjiti nivo korupcije onda je to napredna, a ne kaznena mjera. Ne sumnjajući, pak u dobru namjeru i ne dovodeći u pitanje potrebu za efikasnim mjerama borbe protiv korupcije, nameće se otvoreno pitanje mandata i mehanizama provođenja tog mandata. Može li se, u opšte, jednokratnim mjerama zaustaviti jedan proces koji traje. Tom procesu (korupcija) se mora suprotstaviti antiproces (antikorupcija) koja će trebati da traje. Taj antiproces ne može da bude sproveden bez aktivne uloge sudstva, policije i efikasne uprave. Tako, na primjer, njemački predsjednik Horst Kohler je početkom prošle godine pozvao Rumuniju, kao članice EU, na udvostručavanje napora usmjerenih protiv korupcije rekavši: "U interesu je Rumunije da nastavi s borbom protiv korupcije i uspostavi nezavisno sudstvo i efikasnu upravu". Za očekivati je da će njemački ekspert, koga je visoki predstavnik najavio da će voditi antikorupcioni tim u BiH, sa državnim i entitetskim vlastima raditi na programu i akcionom planu antikorupcionih mjera. To podrazumijeva njihovo potpuno dosljedno i transparentno praćenje od strane entitetskih i državnih institucija. Ako ne bi bilo tako, onda će, bojim se, antikorupcioni tim biti samo u funkciji neke politike koju će biti lakše provoditi ako joj se doda antikorupcioni predznak. S druge strane, bez dogovora sa entitetskim i državnim vlastima, ne samo da nije moguće boriti se protiv korupcije, već tim visokog predstavnika ne bi imao legitimitet da to radi. Njegovo takvo postojanje bilo bi štetno za BiH jer bi je neopravdano izdvojilo kao neuspjelu zemlju u borbi protiv korupcije u regionu. Iza sebe imamo iskustvo sa naručenim revizijama takozvanih specijalnih revizora OHR-a najavljenih kao eksperti, neki od tih revizora su pokazali da se u poslove revizije nisu ni miješali ili ih nisu razumijevali, svejedno je. Po pravilu su te revizije služile za ciljane smjene pojedinih rukovodećih kadrova. I još za nešto?! Borba protiv korupcije se ne može voditi "ad hok" mjerama niti povremenim specijalnim timovima. Ona se može voditi samo dugoročnim sistemskim mjerama. Može li najavljeni antikorupcioni tim visokog predstavnika da bude dio tog sistema?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.