Iz mog ugla: Dodik kao takav

Piše Slavko MITROVIĆ

Kada neko za vas preuzme rizik za koji biste vi bili nesposobni, nemojte pretendovati da ga razumijete, a još manje da mu sudite. Valja reći: Popu pop, a bobu bob. Tako zbori narodna poslovica, a toga se drži i Milorad Dodik. Takav je bio od početka svog političkog djelovanja, kao jedan od najmlađih predsjednika "opštinske vlade" kako se prije rata govorilo za izvršni odbor opštine. Kada je uvodio red u opštinsku birokratiju, imao je na umu da je vlast servis građana. Nikada se nije ustezao javno reći ono što misli. Tako je kao narodni poslanik koji je izabran na listi reformskih snaga Ante Markovića, znao da mu nije mjesto u Skupštini BiH gdje su Srbi preglasavani, ali da mu nije mjesto ni u SDS-u. Zbog svojih stavova bio je kost u grlu Karadžiću i Krajišniku, jer nije pristajao na jednoumlje, a stanje je doveo do usijanja kada je formirao grupu nezavisnih poslanika u ratnoj Narodnoj skupštini Republike Srpske. Prijetnje nisu bile samo na riječima, pa je mijenjajući pravce putovanja, doslovce spašavao glavu. Nije ni čudo, jer je otvorenim pismom tražio od Karadžića da se prekine rat u BiH i krene u mirovne pregovore. U septembru 1995. godine kada je Banja Luka bila pred padom od hrvatsko-muslimanskih snaga, sakupljao je poslaničke potpise da Banja Luka bude proglašena glavnim gradom Republike Srpske. Time je trebalo pokazati da će se Banja Luka odlučno braniti. Iako je pored svojih šest nezavisnih poslanika, imao i potpise 30 poslanika SDS-a, to nije prošlo, jer su se u međuvremenu SDS-ovci svi popišmanili (osim Dragana Đurića iz Prnjavora). Kao opozicionar Dodik je raskrinkavao dogovore nacionalističkih vrhuški u krojenju granica na kraju rata, za koje su po tajnim scenarijima nepotrebno ginuli mnogi borci i civili na svim stranama. Na početku svog prvog premijerskog mandata, sukobio se sa Slobodanom Miloševićem, koji je naviknut na poslušnost funkcionera iz Republike Srpske, ultimativno zahtijevao od Dodika da krajem marta 1998. ne ide u Crnu Goru radi regulisanja duga Crne Gore prema Republici Srpskoj. Noćni razgovor u Miloševićevom kabinetu, uz prijetnje od kojih Dodik nije znao da li će živ stići do kuće, odbijale su se od Dodikovog stava: Ja sam premijer Republike Srpske i moram voditi računa o njenom narodu. Kako sa Miloševićem, tako je uvijek razgovarao i sa strancima. Naročito je smetao Pediju Ešdaunu, za koga se pokazalo da je bio kreator haosa i smutnji, od kojih BiH još uvijek posrće. To je Dodiku donijelo naručene sudske progone. A tek sada kada je pokrenuo Republiku Srpsku da ekonomskim razvojem bude bolji dio Bosne i Hercegovine, stvorio je sebi čitavu bulumentu neprijatelja. Ko su oni? Prije svega oni stranci koji uživaju eksperimentišući godinama sa živim ljudima u BiH, bez ikakve odgovornosti. Taj eksperiment nas sigurno udaljava od pomirenja i sigurnog puta prema evropskim integracijama. Naravno, stranci ne vole prljati ruke, pa angažuju domaće izvođače radova, probrane medije i analitičare, netransparentne internacionalce, protivvladine organizacije. Sve se to plaća putem ovih ili onih agencija. Milion po milion, da se sruši Dodik, a zapravo da se uništi Republika Srpska. Ali Dodiku takvi ne mogu suditi, jer Dodiku, kao i svakom političaru, sudi narod na izborima. Plaćene kukumavke dijele lekcije, optužuju bez dokaza, podmeću i izvrću. Tako misle da propagiraju građansko društvo i ljudska prava. Upali su u zamku koju su im postavili vještiji i pametniji koji za svoje pare očekuju izvršavanje naloga. Nalog je pravljenje građanske države, a tom "uzvišenom cilju"», ravnopravnost Republike Srpske koju traži Dodik, samo je puki neprijatelj. Nešto im ne ide, jer poslije takvih kleveta i laži, narodna podrška Dodiku samo raste. Ali ostalo je još i reformisano tužilaštvo po mjeri stranaca da na dugme odreaguje spremajući nove lažne optužnice protiv Dodika. A kako se to radi, prošle sedmice su pokazali federalni mediji koji su javili: "prvi korak u političkoj likvidaciji Milorada Dodika se već izvodi kroz njegovu kompromitaciju u medijima upravo kao političara sklona raznim malverzacijama, pa i fizičkim likvidacijama kao što je objavila Federalna TV u emisiji - 60 minuta. Procijenjeno je da će sklanjanje Dodika kao kriminalca izazvati puno manje otpora javnosti Republike Srpske, nego njegova smjena dekretom visokog predstavnika. Dakle, zaključak je da ako Dodik mora biti sklonjen, onda neka ide kao lopov, a ne kao političar. Ostaje samo pronaći nekoga ko će podnijeti krivičnu prijavu, a onda će uslijediti hapšenje Dodika.» Da čovjek ne povjeruje da ovo sve javno govore. Baš su to lijepo smislili, ali uzalud im trud.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.