Ispovijest Čede Prodića, bivšeg zatočenika logora Polj

Najteže mi je bilo u logorima u Polju i Brodu. Tu se na mene "nameračio" Ivica Vrdoljak zvani Geza. Sjećam ga se, bio je krupan momak. Imao je zavijenu ruku, vjerovatno je bio ranjen. Bio je poznat po tome što je vrelim gvožđem logorašima stavljao žig na golom tijelu, ispričao je Čedo Prodić

KADA je čuo da je na graničnom prelazu u Orašju uhapšen Ivica Vrdoljak, zvani Geza osumnjičen za ratne zločine protiv srpskih civila u logorima Polje i Rabić, kod Dervente, u glavi bivšeg zatočenika hrvatskih logora u Derventi Čede Prodića (47) oživljena su sjećanja na stravične dane provedene u tamošnjim kazamatima. - Vratio sam se petnaest godina unazad. Sjećanja su počela da se vraćaju, a želio sam da sve to zaboravim - priča za "Glas Srpske" Čedo Prodić, koji i u tijelu ali i duši nosi teške rane zadobijene za vrijeme četvoromjesečnog tamnovanja u hrvatskim logorima. Čedu su sa još tridesetak mještana derventskog naselja Čardak, među kojima je bilo žena i djece, dok su 1992. god. slavili hrišćanski praznik Vaskrs zarobili pripadnici Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća odbrane i pripadnici takozvane Teritorijalne odbrane BiH. Među tim ljudima bilo je i komšija Hrvata i muslimana obučenih u vojničke uniforme. - Pokušao sam da ih zamolim da mi objasne zašto nas hapse, ali niko od njih nije želio da govori, prisjeća se Čedo i dodaje kako je, kada su odvedeni u bivši Dom JNA u Derventi, koji je pretvoren u logor za Srbe, jednog komšiju u "ustaškoj uniformi" i koji ih je navodno čuvao da ne pobjegne, molio da mu da malo vode. Molio sam ga, pošto smo se od ranije poznavali, bili smo komšije, da me spasi ili ubije. Samo je okrenuo glavu i otišao, od mene - kaže Čedo. U Domu JNA svi smo, kaže, bili izloženi novim torturama. - Nas je tukao ko god je stigao i mogao. Ljudi su plakali, molili da ih pobiju, samo da bi se na taj način spasili muka. Zatvorili su nas u podrum doma. U jednoj prostoriji veličine tridesetak kvadrata bilo nas je više od šezdeset. Prostorija je bila bez svjetlosti, vlažna, puna vode. Onako isprebijanim davali su nam so da jedemo a onda smo po dva tri dana bili bez vode - prisjeća se Čedo logoraških dana. "Ispitivanja" i batine su bili svakodnevna "terapija", kaže on, i dodaje da je nakon nekoliko dana iz doma JNA prebačen sa još stotinjak zatočenika u logor na Rabić. Tu nas je bilo oko 200. U jednoj prostoriji smo boravili, i vršili fiziološke potrebe. Od smrada nismo mogli da izdržimo. Pojavile su se i uši. Hranu nismo dobijali danima, a kada bi je i donijeli jedan hljeb bi dijelili na stotinjak logoraša, priča Čedo Prodić. Logoraši su odvođeni na prve borbene linije gdje su korišćeni kao živi štit i za kopanje rovova. U jednoj takvoj akciji poginulo je osam zatočenika. Čedo Prodić, ipak, ističe da mu je najteže bilo kada je odveden u logor u Polju i Brodu. - Tu se na mene "nameračio" Ivica Vrdoljak zvani Geza. Sjećam ga se, bio je krupan momak. Imao je zavijenu ruku, vjerovatno je bio ranjen. Bio je poznat po tome što je vrelim gvožđem logorašima stavljao žig na golom tijelu. Sjekao i čupao uši, odsijecao nos, nož zabadao u tijelo. Mene su on i još trojica stražara izveli, stavili između vrata. Jedan je uzeo nož i zabio mi u leđa a Vrdoljak je armiračkim kliještima probijao moje uši. Drugi stražar me je tukao pištoljem po tijelu. Od bolova i sav obliven krvlju padao sam u nesvijest. Ostali stražari su izlazili i ulazili u prostoriju uvijek preko mene - prisjeća se Čedo Prodić, koji "jedva čeka" dan da se susretne sa Gezom na sudu. Spreman je, kaže, da na sudu svjedoči protiv ovog nečovjeka. Derventsko Udruženje ratnih zarobljenika je pozdravilo hapšenje Ivice Vrdoljaka i očekuje da i ostali odgovorni za stradanje Srba iz ovog grada za vrijeme rata u BiH budu privedeni i procesuirani. Ovo udruženje je Haškom tužilaštvu predalo tužbu protiv počinilaca ratnog zločina nad derventskim Srbima. Potpredsjednik Udruženja ratnih zarobljenika iz Dervente Drago Knežević u izjavi za "Glas Srpske" naveo je da su za vrijeme rata u Derventi postojala četiri logora u kojima su dovođeni Srbi. Više od 100 derventskih Srba je prošlo kroz hrvatsko-muslimanske kazamate nad kojima su vršena nečuvena zlostavljanja, silovanja, batinjanja. Logoraši su ubijani na očigled ostalih koji su kasnije tjerani da ližu krv ubijenog zatočenika. Prema riječima Kneževića, derventski logoraši najodgovornijim za formiranje logora na ovom području smatraju ratnog predsjednika SO Vinka Begića, zvanog Šiljo, načelnika policijske stanice Ivana Dusparu, predsjednika Kriznog štaba Ivana Čuljka, predsjednika ratnog štaba Jozu Čalića, komandanta Teritorijalne odbrane Luku Olujića, predsjednika Hrvatske demokratske zajednice i Stranke demokratske akcije za Derventu Iku Stanića i Sulejmana Alijagića. Kao izvršioce zločina derventski logoraši okrivljuju komandante logora u Poljarima, Polju, bivšem Domu armije u Derventi i logora u bivšem skladištu JNA na Rabiću, kod Dervente, kao i stražare u ovim logorima Damira Lipovca, Nihada Hamzića zvanog Fric, Almasa Nezirevića, Angijada Jusanovića zvanog Talijan, Edina Mrkonjića, Jozu Bricu, Ivicu Vrdoljaka zvanog Geza, Stipu Jukića, Stipu Nujića komandira Vojne policije i druge. B. TEOFILOVIĆ Zločini Potpredsjednik Udruženja ratnih zarobljenika iz Dervente Drago Knežević ističe da su pripadnici regularne vojske Hrvatske potpomognuti paravojnim hrvatsko-muslimanskim jedinicama iz Dervente za vrijeme četvoromjesečne okupacije opštine počinili stravične zločine nad srpskim stanovništvom. Za ove zločine još niko nije odgovarao, pa je hapšenje Ivice Vrdoljaka vratilo nadu kod bivših zatočenika da će zločini počinjeni nad derventskim Srbima za vrijeme posljednjeg rata ipak biti procesuirani.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.