Intervju: Duško Jakšić, direktor Ekonomskog instituta

Kada bi mogli, neki ljudi iz BiH na Drini bi napravili zid. Stalno se stvara klima nepovjerenja prema susjednim zemljama. To nije od juče, niti su to posljedice Lajčakovih mjera... Politička samoizolacija jako šteti, izaziva unutrašnje podjele i političke kalkulacije, smatra Duško Jakšić

Direktor Ekonomskog instituta u Banjoj Luci i uvaženi ekonomski analitičar u Republici Srpskoj dr Duško Jakšić, u intervjuu za "Glas Srpske" ukazuje na drugu stranu CEFTA sporazuma, govori o prelamanju političkih i ekonomskih interesa, o tome kako su mjere visokog predstavnika za BiH Miroslava Lajčaka i politički pritisci "prikočili" investitore, kako se na PDV-u prikupljaju jeftini predizborni poeni, o najavljenom poskupljenju električne energije kao destabilizujućem faktoru, o nepoznavanju berzanskog poslovanja u Republici, nepotizmu u privatizaciji... ? U čemu se ogleda značaj primjene CEFTA sporazuma za privrednike u Republici Srpskoj? - CEFTA sporazum egzistira deset godina, i sačinile su ga prve zemlje kandidati u tranziciji za ulazak u Evropsku uniju: Poljska, Češka, Slovačka, Slovenija, Mađarska. One su afirmisale sporazum i stvorile tržište koje je bilo u predfazi prilagođavanja evropskom tržištu. To se pokazalo kao pozitivno, i sve zemlje, koje su postajale kandidati za priključak EU, ulazile su u CEFTA-u, a one koje su postale članice, izašle su iz nje. Pokazalo se da je tada CEFTA bila apolitična, vrlo pozitivna institucionalna forma prilagođavanja uslovima evropskog tržišta. To podrazumijeva svu zonu slobodne trgovine od robe, usluga, intelektualne svojine i niko ne može naći argumente da negira prednosti takvog sporazuma. CEFTA-u sada čine zemlje zapadnog Balkana, Moldavija i Albanija, i ona dobija drugu dimenziju. Sada su se upleli i politički odnosi, tako da je CEFTA danas po mnogima previše ispolitizovana. Na raspravi o ovoj temi u Beogradu čak su je i Slovenci ocijenili kao ispolitizovanu. ? Kakva je pozicija BiH među članicama CEFTA-e? - BiH ima najnepovoljniju poziciju od zemalja potpisnica CEFTA-e. Oko 50 odsto spoljnotrgovinske razmjene BiH ostvaruje sa Srbijom i Hrvatskom, veoma malo sa Albanijom. Isto tako, mi smo njima potrebni kao tržište a otvaranjem slobodne trgovine BiH može da ostvari još veći deficit. Ali, druge solucije nema. Velike kompanije koje pokrivaju ovo tržište nemaju dilemu korisnosti ovog Sporazuma. Drugi vide da BiH nema izvoznog proizvoda, i jedino rješenje je da dođu investitori koji bi stvorili uslove za stvaranje prepoznatljivih proizvoda. Strani kapital je do sada dolazio kroz privatizaciju i donio novi proizvod i organizaciju proizvodnje i područje plasmana. Jedino rješenje da pariramo članicama CEFTA-e je da privučemo investicije i dobijemo proizvode koji će biti atraktivni za probirljivo tržište. ? Na koji način su se mjere visokog predstavnika u BiH Miroslava Lajčaka odrazile na ekonomske prilike u Republici Srpskoj? - Na sceni je čudna pozicija BiH koja se uporno pokušava distancirati od susjednih država, kao dokaz vlastite samostalnosti i postojanosti. Kada bi mogli, neki ljudi iz BiH na Drini bi napravili zid, dok se BiH u narednih desetak godina ne stabilizuje, pa bi se tek onda otvarali. Dakle, u pitanju je politička fobija zatvaranja, dok se ne eliminiše neposredni strani uticaj na BiH. Stalno se stvara klima nepovjerenja prema susjednim zemljama. To nije od juče, niti su to posljedice Lajčakovih mjera, koje su samo potencirale takve odnose. Mislim da politička samoizolacija jako šteti, i da izaziva unutrašnje podjele i političke kalkulacije. U Republici Srpskoj znamo da ćemo mnogo lakše naći zajednički jezik i solidarnost sa Srbijom, s obzirom na istorijske veze, što nam daje povećanu sigurnost i manje panike. U Federaciji BiH se svaka promjena doživljava kao udar na državnost, zbog čega se stvara klima nesigurnosti. ? Poskupljenje osnovnih životnih namirnica eskaliralo je u novembru. U kojoj mjeri su ona (ne)opravdana, i na koji način se može zaustaviti njihov dalji rast? - Stvorena je klima neizvjesnosti i nesigurnosti i za kapital i za radna mjesta, što je prouzrokovalo povećanu tražnju na tržištu. Prije svega, oslabila je kontrola u tom segmentu. Poskupljenja brašna, ulja i mlijeka, između 20 i 40 odsto, nisu opravdana i to se ne može tolerisati. Ranije smo imali velike sisteme i lako kontrolisali tržište. Sada imamo veliki broj malih snabdjevača, koji rade poluilegalno ili nelegalno i teško ih je kontrolisati. Nema renomiranih i prepoznatljivih firmi, koje drže do imena i svojih pozicija. U tom slučaju, možda bi mogla pomoći CEFTA, jer bi ponovo imali velike trgovinske lance na ovim prostorima, koje je lakše kontrolisati. Ne razumijem pekare koje traže nova poskupljenja, jer na taj način sebe uništavaju. Jer, ako dođe do ekonomskog raspada, oni su prve žrtve. Nismo još došli u poziciju da snabdjevači vode računa o stabilnosti tržišta. Onda se vraćamo na to da nemamo prepoznatljivih, stabilnih i dugoročno orijentisanih domaćih firmi. ? Zahtjev Partije demokratskog progresa da se osnovne životne namirnice, lijekovi, dječija hrana i mineralna đubriva oslobode PDV-a okarakterisan je kao prikupljanje predizbornih poena. Nevezano za zahtjeve političkih partija, treba li ove namirnice osloboditi PDV-a ili adekvatnim socijalnim programima ublažiti posljedice koje trpi siromašni sloj stanovništva? - Prije uvođenja PDV-a postojali su jasni zahtjevi da se uvedu diferencirane stope, ali su stranci nametnuli jedinstvenu stopu jer su smatrali da će subjektivni, politički faktori dovesti do haosa. Mislim da su ispravno postupili. Sada kada je došlo do poskupljenja, govoriti da je rješenje u tome da se smanji PDV je isto kao kad dobiješ grip, pa se neko sjeti da treba izmisliti vakcinu. Zahtjev PDP-a zaista liči na prikupljanje predizbornih poena. Trebalo bi sačiniti analizu efekata PDV-a i njihov uticaj na budžet i strukturu budžeta, jer su daleko iznad očekivanih. Mislim da ima prostora za smanjenje stope PDV-a, ali ne da se to učini kao posljedica bunta, već objektivnog i smišljenog socijalnog programa. ? Analitičari upozoravaju da će prihodi od PDV-a padati iz godine u godine. Na koji način će se to odraziti na projekciju budžeta? - Savremena ekonomija je dovedena do potpune matematičke vjerodostojnosti. Primjenom Sporazuma CEFTA ukida se dio izvornih prihoda ali, u svakom slučaju, treba se bazirati na ekonomski rast, koji je najvažniji. Ako se ne dobije na PDV-u, dobiće se na povećanom broju zaposlenih i prometu robe, većem profitu. Oporezivanjem se ne smije ekonomska aktivnost prigušivati, već pospješivati. ? Već dvije godine PDV, mimo svih očekivanja, puni republičku kasu. Međutim, osnovna primjedba kritičara vlasti je da su budžeti izrazito potrošački, bez razvojnih komponenti. Kakav je Vaš stav? - Ne slažem se sa tom konstatacijom. Ukupna javna potrošnja u Republici Srpskoj je 38 odsto, u Švedskoj je skoro 60 odsto u Francuskoj skoro 55 odsto. Da li je budžet razvojni? Svake godine se pokušavalo u budžetu obezbijediti oko 100 do 200 miliona maraka za razvojne projekte, a sada ima čak milijardu i 300 miliona za te svrhe. Postoje i dalje problemi u nekim sektorima kao, na primjer, u zdravstvu za koje nema dovoljno para kao i u penzionom sektoru. U Republici Srpskoj i BiH je najniži odnos penzije i prosječne plate. ? Dokument okvirnog budžeta od 2008-2010. godine predviđa povećanje plata i broja zaposlenih u javnom sektoru, što je prilično frustrirajuće sa stanovišta običnog građanina opterećenog poskupljenjima i PDV-om? - Paradoks je sjediti u onako raskošnoj zgradi Vlade i primati malu platu. Za mene je važnije uraditi Nacionalni investicioni plan, koji imaju Srbija i Hrvatska da se vidi ko će, kako i koliko investirati. Bugarska i Rumunija imaju još manje plate od državnih službenika u Republici Srpskoj, ali veće plate imaju i Federacija BiH, i Litvanija, i Estonija i Hrvatska i Češka. Plate iznad prosjeka imaju zaposleni u finansijskom sektoru (1.188 maraka), državnoj upravi (1.119 maraka), energetici (887), rudarstvu (692), a na dnu ljestvice primanja imaju zaposleni u prerađivačkoj industriji (429 maraka), trgovini (426) i hotelijerstvu (380). ? Rafineriju nafte u Brodu nedavno je preuzeo ruski kupac "NjefteGazInKor". Očekujete li da će novi vlasnik vratiti stari sjaj Rafineriji i da će ona ponovo biti u samom vrhu? - Predratni kapacitet prerade od pet miliona tona poslije rata nikad nije dostignut, jer je radila samo stara linija koja daje mazut. Nova linija, koja je puštena u funkciju neposredno prije rata nije proradila, i ako tako ostane još neko vrijeme, onda je treba ukloniti, jer bi to bio ogroman trošak. Da je neko 1997. godine stavio sve kapacitete u BiH na papir, vjerujem da bi onaj ko prvi bira uzeo Rafineriju nafte Brod, a drugi Rafineriju ulja Modriča. Dakle, ako je na ičemu Federacija BiH zavidjela Republici Srpskoj onda su to ove dvije rafinerije. Zato je Federacija svim silama nastojala da brodska Rafinerija nikad ne proradi. Dolaskom novih vlasnika u Rafineriju nafte, nadam se da će stvari krenuti nabolje. To smatram iz dva razloga; zato što je kupac iz države koja je drugi svjetski proizvođač nafte i što dolazi iz države koja ne zna šta će sa investicijama. Rusi su obećali da će osposobiti kapacitete za godišnje preradu od pet miliona tona, izgraditi gasovod i prugu od Modriče do Broda, što podgrijava nadu da će brodska Rafinerija ponovo biti u samom vrhu. ? Sa stanovišta punjenja budžeta trebalo bi doći do snažnijeg priliva, jer u strukturi uvoza nafta i naftni derivati učestvuju sa čak 11 odsto? - Može se desiti da se poveća uvoz sirove nafte u Republiku Srpsku, ali pretpostavljam da će se povećati i izvoz. U cijeni goriva od dvije marke, sirova nafta učestvuje sa 30 do 40 feninga, što znači da državi pripada oko marku. Pet miliona tona nafte je pet miliona u budžet. Mi računamo da bi godišnji društveni proizvod Republike Srpske mogao porasti za tri do četiri odsto, kada Rafinerija bude radila punim kapacitetom. ? Kako, kao ekonomski analitičar, gledate na pad akcija na Banjolučkoj berzi? Je li razlog netransparentnost ugovora o ulaganju "Čeza" u RiTe Gacko, kao što tvrde nevladine organizacije, ili su razlozi sasvim druge prirode? - Politička i ekonomska kultura i naše poznavanje berzanskog poslovanja je veoma skromno. Berza je najbolji način u svijetu za fluktuiranje kapitala i izjednačavanje uslova poslovanja. Ugovor sa "Čezom" nije dokaz da jedan političko-ekonomski potez može uzdrmati našu Berzu, već je suština u tome da, ako jedna investicija može da obori berzu, to onda nije berza. Ona je u tom slučaju isto kao mala banka, koja ne može da bude garant za velike investicije. Berzanski stručnjaci smatraju da bi se na prostoru jugoistoka Evrope mogla napraviti jedna prava berza. Bečka berza, za koju se, za razliku od Frankfurtske, Pariške, Njujorške i Japanske berze malo zna u javnosti, kupuje berze na prostoru jugoistočne Evrope, među kojima će prva biti kupljena Ljubljanska berza. Činjenica je da je kapital kod nas bio potcijenjen i da nije imao nikakvu vrijednost, ali da polako dolazi na realnu tržišnu vrijednost. Neko je namjerno plasirao i vijest i kapital i izazvao tražnju na Banjalučkoj berzi. Bilo je mešetarenja sa strane i to je definitivno pouka svima, naročito onima koji su dizali kredite da bi kupovali akcije na Berzi, da ne ulažu bez validnih podataka. Postavlja se pitanje da li su i brokeri bili dio te igre? ? Privatizacija strateških preduzeća u Republici Srpskoj je pri kraju. Da li ste očekivali više od Komisije za reviziju privatizacije državnog kapitala u preduzećima i bankama? - Ta Komisija j

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.