Intervju: Alnija Brusokiene, generalni direktor Fabrik

Radnici su naš glavni resurs i prioritet i bez njih ničega ne bi bilo. I zbog toga pokušavam da smanjenje broja zaposlenih odgodim dokle god se može, naglasila Brusokiene

ZVORNIČKA Fabrika glinice "Birač" počela je sa radom 1978. godine, a nakon prekida tokom rata, novi vlasnik "Ukio banko investicine grupe" (UBIG) iz Litvanije obnovio je proizvodnju sredinom 2003. godine. Od tada do danas u fabriku su investirana 32 miliona evra, pet puta više od preuzetih obaveza. U jedan od najznačajnijih projekata realizovanih u "Birču" ubraja se i izgradnja "Vertikalne peći" za koju je utrošeno 3,2 miliona evra, a koja će omogućiti maksimalnu iskorišćenost kapaciteta. Generalni direktor zvorničkog giganta odnedavno je Alnija Brusokiene. Ona je na ovu funkciju došla po drugi put, a obavljala je i funkciju predsjednika Upravnog odbora ove Fabrike. Odlučila je, kako je rekla u intervjuu "Glasu Srpske" da se u vremenima teškim za "Birač" vrati na njegovo čelo i pokuša da zajedno sa oko 1.300 zaposlenih prebrode krizu. ? Kako komentarišete privredni ambijent u Republici Srpskoj i BiH, posebno sa aspekta stranih ulagača? - Neću da se žalim na privredni ambijent, on je takav kakav je i kada je UBIG dolazio ovdje 1998. godine, svi su znali da ne idu u Švajcarsku, nego u BiH, gdje postoji mnogo više rizika za ulaganje kapitala nego u, recimo neku zemlju Zapadne Evrope. Ambijent je takav da se mora mnogo više raditi da bi se postigao neki rezultat zato što u svim poslovima u kojima sam ja učestvovala nije postojalo mnogo namjere da se stranom ulagaču pomogne. "Birač" je sada u teškoj situaciji, već godinu i po radi sa proizvodnim kapacitetom od 50 odsto i taj period će, po svemu sudeći, još potrajati. Ali, to nije samo zbog ambijenta, nego i zbog svjetskog tržišta gdje su cijene glinice blizu ili ispod proizvodnih troškova, tako da svaki mjesec znači borbu za rad, za smanjivanje troškova i već godinu i po mi smo pokušavali da sve smanjujemo, osim broja radnika. ? Kada poredite uslove za poslovanje kod nas i u Litvaniji, šta ističete kao razlike? - U Litvaniji je jednostavnije poslovati nego ovdje, jer ne postoje nacionalne razlike, kao ni politička borba na tom nivou. U BiH ima mnogo struja i raznih interesa, tako da bilo šta da želiš da uradiš, moraš da prođeš kroz određenu borbu. Da je ovdje tako, uvjerila sam se i kroz naše učešće na tenderu za privatizaciju kombinata "Aluminij" iz Mostara, gdje smo se, iako smo ponudili najveću cijenu i najveće investicije, susreli sa određenim antagonizmom samo zbog toga što nismo nečiji prvi favorit, odnosno zbog porijekla kapitala kod određenih ljudi. ? Konzorcijum UBIG-a i poljskog "Aluminium Konin Impeksmetal" podnio je tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu protiv Ministarstva energije, rudarstva i industrije Federacije BiH. Tužbom je zatraženo da se poništi odluka ovog ministarstva kojom je odbačena žalba Konzorcijuma protiv odluke o izboru četiri najpovoljnija ponuđača jer smatrate da Komisija za privatizaciju "Aluminija" nije mogla donijeti tu odluku, već je to u nadležnosti Agencije za privatizaciju Federacije BiH. Šta očekujete iz tužbe? - UBIG će sa tužbama ići do kraja, bilo da je kraj ovdje ili u Strazburu. Do sada nisam vidjela čovjeka koji bi na sebe preuzeo odgovornost da odluči u tom postupku. Sav taj vruć krompir pokušavaju da prebace jedni drugima i mislim da će to potrajati. Razlog zašto sam je vodila borbu za "Aluminij" je taj što bi naša privatizacija značila kontinuiran rad "Birča" u narednih 20 godina. Mene je u cijelom postupku iznenadilo da ekonomski parametri ne igraju glavnu ulogu, niti je važno što će se spojiti dvije fabrike koje po prirodi stvari to i treba da učine, ne gleda se na perspektivu rada, već su bitni neki drugi interesi. ? Menadžment u "Birču" 18 mjeseci pokušava da stvori čudo i preživi teški period, a smanjen proizvodni kapacitet uslovljen je i nedostatkom boksita. Kontinuiran rad fabrici omogućilo bi obezbjeđenje sopstvenih proizvodnih kapaciteta aluminijuma. Hoće li se priča o "Aluminiju" razriješiti u narednih godinu dana i postoji li alternativa? - Prioritet je rad ove fabrike i planiram u toku narednog mjeseca odlazak u Vladu Republike Srpske kako bih razgovarala o tome da li u Zvorniku možemo napraviti Elektrolizu. Sa naše strane, što se tiče samog projekta, on nije nemoguć, ali je glavni faktor u odlučivanju obezbjeđenja dovoljnih količina boksita za narednih 20 godina. U Vladi ćemo razgovarati na tu temu, kao i na temu električne energije, tako da oko ovog projekta još uvijek traju analize. ? Vašim dolaskom u "Birač", stigle su i humanitarne akcije čiji ste vi pokretač, bilo da ih organizujete u sklopu proslava nekih značajnih datuma ili mimo njih, i uvijek su uspješne. Otkud ideja i želja da ih realizujete? - Htjela sam, da kada ja nešto slavim, kroz to učinim radost još nekome kome je pomoć potrebna i da tako ta slavlja imaju korist i za one kojima je teško. I sama sam kao dijete, dva puta vidjela teške situacije u svojoj porodici, tako da sada, dok sam na poslu koji je dobro plaćen pokušavam da stvorim normalne uslove za sina, a da višak novca podijelim. Svi koji me poznaju, znaju da akcije ne organizujem radi nekakve reklame, radim to iz srca i svi koji podržavaju akcije to osjećaju, jer mnogo je ljepše dati nego dobiti poklon, a samo je potrebno pokrenuti ljude. ? U teškim vremenima za "Birač", šta je to što bi poručili radnicima? - Radnici su naš glavni resurs i prioritet i bez njih ničega ne bi bilo. I zbog toga pokušavam da smanjenje broja zaposlenih odgodim dokle god se može. To mi preostaje u najgorem slučaju jer mi razumijemo šta znači ostati bez posla u ovo vrijeme. Imamo dobre kadrove, ali postoji grupa ljudi koji možda hoće više da se bave politikom i razgovorima, umjesto radom. U ovim teškim vremenima svi trebaju vrlo ozbiljno raditi, bez nekih dodatnih troškova, jer od našeg rada zavisi budućnost ove fabrike. ? Poslije 18 mjeseci kriza i borbi koje još uvijek traju, jeste li optimista? - Mislim da se sve dešava sa nekim razlogom. Možda moramo proći kroz krizu, ma kako ona teška bila i možda ćemo u tom prolasku naučiti nešto što će nam puno značiti i pomoći za pet ili deset godina, nikad se ne zna. Slobodanka SAVIĆ Dužnosti U zvorničku Fabriku glinice "Birač" Alnija Brusokiene stigla je avgusta 2004. godine kada je obavljala funkciju direktora Sektora za opšte i kadrovske poslove. Bila je i rukovodilac projekta sistema upravljanja kvalitetom ISO 9001:2000, a obavljala je i dužnost sekretara i predsjednika Upravnog odbora Fabrike, kao i poslove koordinacije PR menadžera za sva društva UBIG-a. Investicije UBIG je skoro 10 godina uključen u investicione aktivnosti i razvija svoj posao u Evropi i regionu Balkana. U BiH je danas jedan od najvećih stranih investitora. Ugovorom o privatizaciji "Birča" UBIG se obavezao da će zadržati 950 radnika, dok danas ima 1.320 zaposlenih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.