IN MEMORIAM Milan Jelić, predsjednik Srpske od 9. novembra 2006. do 30. septembra 2007. godine: Živio je s narodom i za narod

Bio je to čovjek koji je uvijek birao dobre puteve i njima vodio naprijed, istovremeno, usput, tragajući za načinima kako da pomogne svima koji su pokucali na njegovo vrata. Da bude otac, humanista, sportista, predsjednik Republike. Bio je, prije svega, prijatelj naroda, time i Srpske, pa tek onda njen predsjednik. Mogao je još mnogo toga, ali nažalost, nije stigao.

Te riječi poštovanja i danas, gotovo deceniju i po poslije smrti, biraju članovi porodice i saradnici kada pričaju o Milanu Jeliću, vizionaru iz Modriče, koga će Srpska vječno pamtiti kao svog šestog predsjednika koji je na poziciju stupio 9. novembra 2006. godine. Preminuo je 30. septembra 2007. u 52. godini od posljedica srčanog udara, dok je rekreativno trčao na stadionu u Modriči. Milanov sin Petar za “Glas” kaže da je veoma ponosan kada i danas, poslije toliko godina, vidi toliko ljudi kod očevog groba na koji redovno dolaze zvaničnici Srpske i polažu vijence, posebno oko Dana Republike. 

- Vidim da ljudi i danas cijene i poštuju što je u životu uspio da uradi, a mi kao porodica, ljudi u Modriči i širom drugih sredina trajno ćemo pamtiti njegova djela - naglasio je Petar.

Sa ocem je, uprkos njegovim brojnim obavezama, sjeća se bio svakodnevno i u svemu je vidio očevu brigu za običnog čovjeka. Prisjećajući se uspomena i tog perioda ne krije da je uspijevao biti predsjednik i otac bez, kako se kaže, po muke.

- Kada pogledam sad sebe kao oca, ne stižem neke stvari, iako imam sigurno 20 puta manje obaveza nego što je on imao, ali on je jednostavno bio čovjek koji je sve i svuda stizao. Da svima bude uzor i primjer, pokaže tako treba, a kako ne. Bio je očit primjer da se sve može kad se hoće - kaže Petar Jelić.

Naglašava da su mnogi shvatili ozbiljno i pratili njegove vizije i korake.

- Otac je bio čovjek koji je svojim ponašanjem davao primjer ostalima kako treba. Kao sinu, ostavio mi je sva vrata otvorena u životu. Gdje god smo se pojavili, ko god ga je znao, svi samo najljepše pričaju o njemu. To je i bio on. Jednostavan, a mogao sve. Čovjek iz naroda koji je napravio nešto i opet brinuo o svima. Za svakoga je bio tu, a znam šta smo proživljavali kod kuće. Koliko je ljudi dolazilo i ako se desilo da nekome ne može da pomogne, sigurno nije ni odmogao. To je bilo njegovo oličenje. Jedan u milion - rekao je Jelić.

Njegov otac sahranjen je na groblju u svojoj rodnoj Modriči. Posljednjem ispraćaju prisustvovali su političari iz cijele zemlje i regiona, svijeta.

Sahranjen je uz državne počasti i vjerski obred, a od njega se tada oprostio i Nikola Špirić koji i danas o Jeliću priča s poštovanjem.

- Vrijeme prolazi, ali ne može da zasjeni ono što je bio svojoj porodici, prijateljima, Srpskoj. Bio je dobar čovjek, s krasnim ljudskim osobinama, strateg, vizionar. Na našu nesreću veoma kratko se zadržao na poziciji predsjednika, ali je nezaboravan i neprolazan. Posvećen mladima, brinuo je i težio socijalnoj pravdi. Jednostavan, a poseban čovjek. I sam oproštaj od našeg predsjednika dovoljno je rekao o tome šta narod misli o njemu - rekao je Špirić.

Mladen Krekić, bivši načelnik Modriče i danas podvlači da su ponosni na svaki Jelićev korak.

- Teško je sve reći u nekoliko rečenica. Bio je veliki prijatelj. Volio je ljude, volio da živi. Nažalost, nije se dalo. Volio je svoj grad, porodicu iznad svega, a bio posvećen Srpskoj i sportskim aktivnostima u kojima je uživao. Čast ga je bilo poznavati - rekao je na početku razgovora Krekić.

I sada kada pričaju o njemu, kada izgovaraju njegove ime, imaju osjećaj kao da je živ.

- Živio je s nama, a bio tako skroman da se nigdje nije isticao. Ni kada je bio predsjednik Republike Srpske. Nije dijelio ljude po tome da li su bogati ili siromašni, već htio da pomogne. Mi smo bili prijatelji, ali je i dio moje porodice. Na njemu se nije primjećivala ni funkcija, niti bilo šta drugo. Imao je životni san i on je volio da priča s ljudima, pomaže im koliko god je mogao, a to je radio srcem - zaključio je Krekić.

Kod Jelićeve vječne kuće dato je i obećanje da će je trajno čuvati policija Republike Srpske, jer ni on ne bi dozvolio da to bilo koja druga radi.

Priznanja

Milan Jelić rođen je u Koprivni, kod Modriče u martu 1956. godine. Srednju školu završio je u Doboju, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Subotici, a doktorirao u Banjaluci. U  karijeri je bio odbornik u Skupštini opštine Modriča, generalni direktor “Rafinerije ulja”, poslanik u Narodnoj skupštini RS, profesor, predsjednik Fudbalskog saveza Srpske i BiH i ministar privrede, energetike i razvoja RS. Kao poslovni čovjek dobitnik je više priznanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.