Ilić: Ne osjećam se krivim, imam podršku i Srba i muslimana

Tuzla - Svetomir Ilić, kojeg Kantonalni sud u Tuzli tereti za ratni zločin nad četvoricom zarobljenih pripadnika Teritorijalne odbrane BiH na području Smoluće 1992. godine, kaže da se ne osjeća krivim i da je od podizanja optužnice do danas dobio podršku velikog broja Srba iz Smoluće, kao i mnogih muslimana, prenose agencije.

Ilić je podsjetio da je većina Smolućana, nakon probijanja okruženja, izbjegla u Bijeljinu ili Brčko.

- Ja sam otišao u Brčko gdje je kod muslimana koji su ostali tamo vladao opšti strah, jer su svi znali za stradanja Srba u Smolući i očekivali odmazdu. Međutim, oni nisu doživjeli nikakve neprijatnosti i mnogi će, a pomenuću ime Omera Kevrića, svjedočiti o tome u procesu koji se vodi protiv mene - ispričao je Ilić.

On je naveo da će i muslimani iz zaseoka Agići u Smolući, vjerovatno, svjedočiti o ponašanju Srba iz Smoluće prema svojim susjedima i podsjetio da je svojevremeno emitovan snimak na srpskim televizijama u kojem mještani Agića nakon izlaska Srba iz Smoluće pričaju o dobrim komšijskim odnosima i gdje nema ni riječi o mučenjima.

- Skoro je paradoksalno što je optužnica podignuta na dvadesetogodišnjicu stradanja Srba u Smolući. Za stradanje Srba još niko nije optužen, a za to je nadležno Kantonalno tužilaštvo i Kantonalni sud u Tuzli koji gone mene i još trojicu Srba iz Smoluće - rekao je on.

Prema njegovim riječima, u vrijeme kada su zarobljeni pripadnici Teritorijalne odbrane BiH, Smoluća se već mjesecima nalazila u opsadi.

Okruženje je trajalo od aprila do kraja avgusta 1992. godine, a u tom periodu zarobljenici sa protivničke strane razmjenjivani su za zarobljene Smolućane.

- Mi smo se nalazili u potpunoj izolaciji. Nismo imali hranu, medicinsku pomoć, niti mogućnost da stupimo u kontakt sa nekim ko bi nam mogao pomoći. Nedostatak medicinske pomoći bio je najveći problem - naglasio je Ilić.

On je posebno istakao slučaj u kome je zarobljen medicinski radnik iz Smoluće Rado Maksimović kada je pokušao da autom prođe kroz okruženje u namjeri da teško bolesnu Dragicu Mikić, kojoj je trebala ozbiljnija intervencija, preveze do prve bolnice.

- Maksimović se nadao da će ga pustiti, jer je medicinski radnik i jer je riječ o teško bolesnoj ženi. Međutim, njega su zarobili, a razmijenjen je upravo za jednog od pripadnika Teritorijalne odbrane BiH za čije mučenje mene terete. Vratio se izmučen, sa 30 kilograma manje - dodao je Ilić.

Medicinska pomoć bila je problem zbog velikog broja ranjenih vojnika i civila, priča on, i dodaje da je od velike pomoći bio doktor Stanislav Jovanović, danas urolog u bolnici u Brčkom, a tada apsolvent medicine.

On kaže da je doktor Jovanović sjekao ruke i noge ručnom testerom, da je operisao bez neophodnih instrumenata i rane zašivao silkom za pecanje.

- Ja sam bilo pomoćnik komandanta smolućke jedinice za vrijeme okruženja - rekao je Ilić.

On kaže da je zajedno sa svojim saborcima, među kojim su i trojica optuženih Milorad Cvijanović Mićko, Milorad Cvijanović i Vaso Ilić, želio samo da pomogne svim Smolućanima.

- Zarobljenici, za čije mučenje nas optužuju, omogućavali su nam da na razmjeni dobijemo zarobljene Smolućane, a nikakvog mučenja nije bilo, niti smo se nečovječno ponašali prema njima - rekao je Ilić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.