Foto: Agencije
| Isidora Graorac
BRATUNAC - Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac rekla je „Glasu Srpske“ da je stradanje srpskog naroda u Bradini 1992. godine „pravi primjer genocida počinjen nad stanovnicima ovog malog mjesta“.
. Ubijeno je sve što se kretalo, sve što je nosilo srpsko ime i prezime, što je bilo "krivo" jer se našlo na putu hordi zla i monstruma koji su ubijanjem nedužnih civila htjeli da zatru srpsko pleme na ovim prostorima - rekla je Graorac.
Dodala je da povodom obilježavanja sjećanja na stradanje nevinih civila u proteklom ratu, sa dubokim pijetetom i tugom podsjećamo javnost na bolnu istinu da su među najvećim žrtvama ratnih sukoba bili upravo oni koji nisu nosili oružje – djeca, žene, starci i čitave porodice čiji su životi prekinuti samo zato što su pripadali svom narodu i živjeli na svojim ognjištima.
- Stradanje civila predstavlja jednu od najtragičnijih i najtežih rana koje ni nakon svih ovih godina nisu zacijelile. Iza svakog imena ostala je praznina, ugašen dom, prekinuto djetinjstvo, neostvareni snovi i porodice koje i danas žive sa tugom, pitanjima i uspomenama koje ne blijede. Obaveza svih nas jeste da njegujemo kulturu sjećanja, govorimo istinu i čuvamo uspomenu na nevino stradale, kako njihova žrtva nikada ne bi bila zaboravljena niti umanjena – istakla je ona.
Posebno zabrinjava, dodala je, činjenica da za ovaj zločin nad civilima ni nakon toliko godina niko nije odgovarao, dok porodice žrtava još uvijek čekaju pravdu i dostojanstveno priznanje njihove patnje.
- Bez istine i pravde nema ni iskrenog pomirenja niti trajnog mira - istakla je Graorac.
Svetom arhijerejskom liturgijom u obnovljenom Hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Bradini kod Konjica, koju je služio Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije, počelo je danas obilježavanje 34 godine od zvjerskog zločina nad 48 srpskih civila koje su ubili pripadnici muslimanskih i hrvatskih snaga. Nakon toga su spalili Bradinu i okolna sela.
Nakon liturgije služen je parastos žrtvama i položeni vijenci na spomen-obilježje u porti hrama.
Zločinci iz reda muslimanskih i hrvatskih snaga na najbrutalniji način su ubili 48 srpskih civila, ostale protjerali i odveli u logore, a ovaj hram zapalili i srušili.
Od 25. do 27. maja 1992. godine bacili su 26 tijela u jamu ispred pravoslavnog hrama u Bradini. U logorima su živote izgubila još 22 srpska civila, a za pet lica se i dalje traga.
Među 48 ubijenih Srba u Bradini najviše je članova porodice Kuljanin, a stradali su i Vujičići, Mrkajići, Žuže, Kurteši, Gligorevići, Koprivice, Draganići i Živaci.
Preostalo srpsko stanovništvo protjerano je sa ognjišta, njihova pokretna imovina je opljačkana, a kuće i crkva zapaljeni. Prije rata, u Bradini je bilo 280 srpskih kuća sa oko 1.200 stanovnika.
Za stravični zločin u Bradini još niko nije odgovarao, mada se pred Sudom BiH vodi maratonski proces protiv više pripadnika tadašnje takozvane Armije BiH i HVO-a u predmetu "Esad Ramić i ostali" koji su optuženi za ubistva, mučenja i progon srpskog stanovništva u Bradini i okolini.
Jedan od optuženih za ubistva u Bradini bio je Miralem Macić, ali je postupak protiv njega obustavljen kada je preminuo.
Za zločine u logorima Čelebići i Musala, gdje su bili zatvoreni Srbi iz Bradine, prethodno je odgovaralo nekoliko lica pred Haškim tribunalom i domaćim sudovima.
MUP Republike Srpske podnio je šest krivičnih prijava, izvještaja i dopuna prijava i izvještaja protiv 18 identifikovanih lica za koja postoji osnovana sumnja da su između 25. i 26. maja 1992. godine u Bradini počinili jedno ili više krivičnih djela ratnog zločina.
Nakon istrage i prikupljenih dokaza, nepobitno je utvrđeno da su pripadnici muslimanskih oružanih snaga planirali, organizovali i izvršili akciju u kojoj su Bradina i okolna sela uništeni i etnički očišćeni od srpskog stanovništva.
Prema istraživanjima, 25. maja 1992. godine u Bradini je ubijeno najmanje 38 identifikovanih srpskih žrtava, izvršeno je pet silovanja, dok je više stotina Srba protivpravno lišeno slobode i odvedeno u logore, najviše u Čelebiće.
Preostalo srpsko stanovništvo protjerano je sa ognjišta, njihova pokretna imovina je opljačkana, a kuće i crkva zapaljeni.
Na taj način pripadnici muslimanskih oružanih formacija počinili su više krivičnih djela ratnog zločina protiv srpskog civilnog stanovništva, a dokazano je da je u slučaju Bradine i okolnih srpskih sela u opštini Konjic riječ o udruženom zločinačkom poduhvatu, navode iz MUP-a Srpske.
Preživjeli Srbi iz Bradine svake godine sjećaju se da su se tih strašnih dana saplitali o leševe najmilijih.
Hram Vaznesenja Gospodnjeg u Bradini kod Konjica izgrađen je 1938. godine trudom i prilozima mještana na čelu sa tadašnjim parohom Jovanom Slomovićem porijeklom iz Čajniča.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike