Goran Maksimović za "Glas": Sloboda nije dar, za nju se bori svaki dan

Sloboda je za srpski narod fundamentalna vrijednost koja određuje naš identitet, sadašnjost i budućnost. Vijekovima se, braneći ovo parče zemlje na kojem živimo, srpski narod konstantno borio protiv osvajača, stranih vlasti i nametanja tuđih pravila. Istorija nas je naučila da opstanka i slobode nema bez svoje države, čime se naglašava državotvorni karakter našeg naroda. Sloboda je neraskidivo vezana za Časni krst, u čemu se ogleda njena duhovna vrijednost.

Poručio je to u intervjuu za "Glas Srpske" komandant Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka u Oružanim snagama (OS) BiH Goran Maksimović povodom obilježavanja 12. maja - Dana Vojske Republike Srpske.

- Srpski narod svojom slobodom nikad nije želio da ugrožava ničiju slobodu, ali je svoju slobodu branio životima i braniće je. Nikad nije vodio osvajačke ratove, branio je svoje. Uslijed naivnosti i zabluda, pogrešnih političkih procjena ili ambicija, oslobađali smo i one koji nisu ni željeli da budu oslobođeni. U današnjim okolnostima sloboda je borba za očuvanje identiteta. Ako se osvrnemo unazad, shvatićemo da su mnogi položili svoje živote za našu slobodu i da sloboda nije dar već nešto za šta se bori, žrtvuje i što se osvaja svaki dan. Samo tako možemo spriječiti stalne nasrtaje na naš identitet, krađu i prisvajanje naše istorije i posebno opasne revizionističke pristupe istoriji - poručio je Maksimović, naglašavajući da je puk kojim rukovodi zadužen i odgovoran za očuvanje identiteta srpskog naroda i njegovanje tradicije i vojnog nasljeđa Vojske Republike Srpske (VRS)..

GLAS: Kakav je položaj Trećeg pješadijskog (RS) puka?

MAKSIMOVIĆ: Postojanje pukova predstavlja osnov postojanja oružanih snaga i bio je jedan od osnovnih razloga prihvatanja promjena u oblasti odbrane. Realizacija zadataka obuhvata širok dijapazon aktivnosti za koje mora da postoji senzibilitet i razumijevanje, a ignorisanje realnosti postojanja drugačijeg i različitog može da dovede do nepotrebnih situacija. Položaj puka je zadovoljavajući, a prostora za unapređenje ima. Puk će beskompromisno nastaviti sa realizacijom predviđenih zadataka.

GLAS: Ovaj puk je sinonim za Vojsku Srpske nastalu prije 34 godine. Zbog čega je još "živa" među srpskim narodom ponajviše?

MAKSIMOVIĆ: Puk se doživljava kao pravni i duhovni nasljednik identiteta VRS. Formiran je sa zadatkom očuvanja nasljeđa te vojske kroz očuvanje identiteta, baštinjenje tradicije, simbola i istorije. Simbolika i obilježja puka nedvosmisleno se povezuju sa VRS. Nosilac je obilježavanja Dana i krsne slave VRS koji su ujedno i Dan i krsna slava puka. Puk upravlja muzejom u kojem se nalaze sredstva korišćena od strane VRS, čime čuva pamćenje na njenu istoriju, a tu je i Spomen soba žrtava odbrambeno-otadžbinskog rata kao mjesto posebnog pijeteta i pamćenja. Postoji snažna i neraskidiva emocionalna veza između puka i našeg naroda, jer se puk sa jedne strane doživljava kao garant opstanka srpskog naroda unutar strukture oružanih snaga, a sa druge strane tu je intenzivna i živa veza sa borcima koji su učestvovali u odbrambeno-otadžbinskom ratu.

GLAS: Iz redova VRS palo je više od 23.000 života. Šta osjećate kad zakoračite u Spomen-sobu?

MAKSIMOVIĆ: Spomen-soba puka je mjesto gdje se nalaze imena i vojnika i civila koji su položili svoj život za Republiku Srpsku. Ne možete a da ne osjetite poštovanje, tugu, empatiju, a istovremeno i ponos. Posmatrajući imena, posebno godine starosti poginulih sunarodnika, razmišljate dublje o vrijednosti života i značaju slobode. Posebno su emotivni trenuci kada posjetioci na zidu Spomen sobe ugledaju ime bliskog srodnika i člana porodice. Skoro da nema porodice iz Srpske koja nije imala svog člana u VRS, ali nažalost skoro da nema porodice kojoj se imena njenih članova ne nalaze na zidovima Spomen sobe. To stvara snažan osjećaj povezanosti i naglašava veličinu njihove žrtve.

GLAS: Puk, kako ste i naveli, baštini tradiciju i čuvanje sjećanja na VRS. Šta za Vas znači biti na čelu takvog puka u ovdašnjim uslovima?

MAKSIMOVIĆ: Naš puk ima zakonsku obavezu i zadatak da čuva identitet srpskog naroda i njeguje vojno nasljeđe i tradiciju Vojske. To nije opcija ili mogućnost već obaveza i odgovornost. Na prvi pogled jednostavan, ovaj zadatak je višeslojan i kompleksan i puk sa raspoloživim kapacitetima i uz pomoć institucija Srpske i drugih organizacija civilnog društva realizuje taj zadatak. Naravno, uvijek može više i bolje i to nam je stalni cilj. Pored mlađih pripadnika puka, važne su nam mlade generacije koje ne smiju zaboraviti za šta su se njihovi očevi borili i ginuli, ne da bi kod njih razvijali netrpeljivost prema bilo kome, već da ne zaborave. Zaborav je najopasniji i siguran put u ponavljanje nesrećnih stranica istorije na ovim prostorima. Okruženje i okolnosti su specifične u više pogleda što usložnjava izvršavanje dužnosti komandanta. Očekivani odgovor je da je čast obavljati ovu dužnost, međutim, imam osjećaj ogromne odgovornosti i obaveze. Svaki dan zahtjeva novi iskorak, ideje, poduhvate i sve što su prethodnici na ovoj dužnosti učinili, treba razvijati i unapređivati. Istovremeno, ova dužnost zahtjeva ogromno zalaganje, požrtvovanost i posvjećenost, jer se samo tako može uspješno obavljati.

GLAS: Koliko kao narod znamo o herojima, jedinicama VRS?

MAKSIMOVIĆ: Prenošenje znanja o istoriji realizuje se kroz formalne i neformalne kanale. Iako su formalni kanali, kroz sistem obrazovanja, često pod različitim uticajem, neformalni nisu i ne mogu biti. Mislim da mi kao narod znamo dosta, jer se mlađim generacijama prenose sjećanja na ta vremena, što ostaje urezano u kolektivno pamćenje. U tome nam pomaže nešto intenzivnija izdavačka djelatnost na prostoru Srpske, jer izlaze monografije bazirane na istorijskim dokumentima, istorijskim izvorima ali i sjećanjima preživjelih boraca. Mnoge od tih monografija se nalaze u Pukovskoj biblioteci, koja raspolaže respektivnim brojem naslova, kako iz nekog prethodnog perioda, tako i iz perioda odbrambeno-otadžbinskog rata. Sam puk ima pravo i obavezu da se bavi istraživačkom djelatnošću, mada ne posjeduje puni kapacitet za to. Stoga realizaciji ovog zadatka pristupamo kroz saradnju sa drugim institucijama i smatram da će pamćenje na VRS ostati zapisano i zapamćeno isključivo kroz ozbiljan naučni i stručni istraživački rad.

GLAS: Do kada će živjeti VRS i kao kakvu će je istorija pamtiti?

MAKSIMOVIĆ: VRS bila je legalna i legitimna vojna snaga naroda Srpske, formirana kao iznuđen odgovor na već uspostavljene oružane formacije druga dva naroda i kao svojevrstan refleks na slutnje ponavljanja najgorih stranica istorije našeg naroda na ovom prostoru. Krasilo ju je jedinstvo i požrtvovanje njenih pripadnika. Naš puk će nastaviti da izvršava svoju svetu misiju očuvanja identiteta i nasljeđa VRS, a dok god postojimo kao narod, pamćenje na našu vojsku neće zgasnuti. Živjeće u mislima i srcima svih nas, u svakom selu i gradu, u očima svakog djeteta koje se probudilo u slobodnoj zemlji. Jer snaga naroda je u pamćenju. Svim borcima i starješinama VRS, svim potomcima i srodnicima, pripadnicima Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka i svim poštovaocima nasljeđa VRS želim srećan Dan Vojske Republike Srpske i Dan puka. Pozivam ih da i ubuduće dostojanstveno obilježavamo značajne datume iz naše istorije i pamtimo one koji su dali najviše za našu slobodu.

Muzej puka

GLAS: Šta se čuva u muzeju u banjalučkoj kasarni "Kozara"? Da li se i dalje prikupljaju eksponati i kakvi su planovi puka na ovom polju?

MAKSIMOVIĆ: Puk razvija muzej puka, odnosno Vojske Republike Srpske i to na lokaciji centralnog muzeja u kasarni "Kozara" te u odjeljenjima muzeja puka, koja postoje na vojnim lokacijama u Bijeljini i Bileći. Materijalno nasljeđe predstavlja ogromnu vrijednost, a prikupljanje materijala i eksponata je stalno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.