Dušan Marić: Nikome više se ne pravdamo što postojimo

Zajedničkom proslavom 15. februara - Dana državnosti pokazujemo da smo jedan narod i da više nismo spremni da se dodvoravamo ni pravdamo onima kojima smeta ne samo postojanje Republike Srpske, već i samo postojanje Srba zapadno od Drine. Da im se pravdamo i što postojimo.

Poručio je to za "Glas" narodni poslanik u Skupštini Srbije Dušan Marić (SNS) koji je i predsjednik Parlamentarnog foruma Srbija – Srpska.

 - I ne samo zbog toga što smo preživjeli Jasenovac, Jadovno, Šargovac, Drakulić, Stari Brod, Šušnjar, Livanjsko polje i Garavice, već i pamtimo i tamo odlazimo da zapalimo svijeću poklanim precima. Da im se pravdamo što 1991. nismo ćutke, kao pokorna raja, kao naši nesrećni očevi i djedovi 1941, mirno u redovima, čekali na jame i kame, već ustali da branimo kuće, nejač i slobodu. U toj borbi smo stvorili Srpsku. Obilježavamo dan njene državnosti. Zajedno sa Srbijom. Na Sretenje. Srela se braća na Sretenje. Da proslave rađanje slobodne Srbije i Srpske. A sva zapadna i istočna sila i ordija koja se obrušila na Srbiju, na njenu suverenu spoljnu politiku i na Srpsku, na njenu borbu da se poštuje stepen slobode koji joj daju Dejtonski sporazum i Ustav BiH, pokazuje da Srbi, bez obzira na ne malo umnožavanje tuđih slugu u svojim redovima i dalje ne trpe lance, ne daju slobodu i mnogima širom svijeta daju primjer kako se za nju treba boriti. Ne smemo posustati, ali je važno da se previše ne zanesemo, da ne pretjeramo, kao što nam se događalo. Pa smo bespotrebno stradali. Ponekad u korist drugih, a na svoju štetu – poručio je Marić.

GLAS: Ima i onih i u BiH koji osporavaju Srpskoj i Srbiji da sarađuju na ovom kao i na drugim društvenim i političkim pitanjima.

MARIĆ: Bilo bi čudo da ne osporavaju. Normalno je kad sarađuju muslimani i Turska, normalno je kad hiljade terorista iz Libana, Sirije i Irana dođu da ubijaju po BiH, normalno je da sarađuju i zakazuju zajedničke vojne vježbe Hrvati i Albanci, ali nije normalno kad sarađuju Srbi sa Srbima. Koje dijeli jedna rijeka. Iako je ta saradnja na korist svih ljudi u Srbiji i BiH.

Novi most na Savi u Rači, mostovi na Drini i putevi prema Drini koje Srbija Aleksandra Vučića gradi ili obnavlja, neće povezivati samo Srbe, već i muslimane. Preko njih će putovati i trgovati i jedni, i drugi, i treći.

Naša saradnja je na štetu jedino onih koji bi najradije da na Drini podignu kineski zid.

GLAS: Pratite političku situaciju u BiH, odnosno Srpskoj? Ko najviše ugrožava Dejtonski mirovni sporazum?

MARIĆ: Kako srpsko dijete sa Kupreške visoravni, koje je četiri godine sa puškom vojevalo za odbranu Srpske, da ne prati šta se u njoj dešava? Nema dana kad ne pogledam kakvo je u njoj vrijeme, a kamoli da ne pratim ostalo. Pratim besramne pokušaje muslimanskog političkog Sarajeva da, uz pomoć samozvanog visokog predstavnika, Srpskoj otmu još neku nadležnost. I tako zakinu još tekovina za koju su se izborili u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, za koje je život dalo više od 20.000 vojnika. Izetbegovići i Šmitovi nas ubjeđuju da bi nam bilo bolje da o sebi ne odlučujemo sami već da to čine oni u naše ime. Da određuju slave i praznike, biraju nam predsjednike, da nam postavljaju kadije i sudije.  I da bi tek tada, kada pristanemo da budemo raja, BiH bila demokratska i evropska a mi srećan i uspješan narod.

GLAS: Kako gledate na činjenicu da u BiH, tri decenije nakon Dejtona, i dalje postoji Kancelarija visokog predstavnika?

MARIĆ: Kao na nasilje. Nad zdravim razumom. Nad međunarodnim pravom. Nad Dejtonskim sporazumom. Nad pravom srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda u BiH, da žive slobodno, uvažavajući jedni druge. Kao što treba da se uvažavaju komšije koje vjekovima žive zajedno i braća koja imaju iste korjene. Slovenske i srpske korjene. Možemo mi da se nazovemo marsovcima, da izmišljamo riječi i pravopise, ali to ne mijenja činjenicu da smo jedan narod i da govorimo istim jezikom. Ovaj njemački samozvanac, sarajevski lažni Šćepan Mali, je dokaz da Brisel, Vašington, London i Berlin na BiH gledaju kao na koloniju. Igračku. S kojom se igraju po sistemu zavadi pa vladaj. Da bi kontrolisali tržište i zarađivali na našim svađama i sukobima. Nema sreće u kući u kojoj žive rođena braća, a u kojoj odluke donosi neko iz sela. Čak i ako taj iz sela nije baraba i bitanga već domaćin. A nama odnose u BiH uređuju evropske barabe. Među desetinama onih koji su prodefilovali kroz BiH, od Ešdauna, Petriča i Vestendorfa, do ovog današnjeg, ne možeš naći jednog koji nije bio bitanga, već koliko-toliko dobronamjeran čovjek, namjeran da BiH i narodima donese dobro. Ako pratite društvene mreže i komentare, vidjećete da je toga svjesna ogromna većina muslimana, Hrvata i Srba u BiH. I to daje nadu da ćemo se dozvati pameti, okrenemo budućnosti i mirnom suživotu i da će u Sarajevu jednom na vlast zasjesti ljudi koji u Srpskoj neće gledati navodnu genocidnu tvorevinu, već volju srpskog naroda. Volju jedinog naroda u ovom dijelu Evrope nad kojim je izvršen genocid. I to ne genocid od nacista i Hitlera, kako su komunisti pola vijeka lagali, već od naših komšija, naše braće, Hrvata i muslimana.

GLAS: Jasno je da je Srpskoj važna podrška Srbije, kao bratske zemlje i zaštitnika Dejtona, a da li je i u kojoj mjeri Srbiji važna jaka Srpska u okvirima dejtonske BiH?

MARIĆ: I obrnuto. Što su jači i bezbjedniji Srbi na Uni, jači su i bezbjedniji i Srbi na Drini. Upravo zato Srbija gradi mostove na Savi i Drini, upravo zato je na inicijativu predsjednika Vučića uložila oko 100 miliona evra u razne projekte u Srpskoj i opštinama u Bosanskoj krajini, u kojima su Srbi većina. I uložila bi još da se od novembra pretprošle godine nije našla na (ra)združenom udaru Zapada i Rusije, njihovih službi i družbi. U brutalnom pokušaju da je, preko filijala i plaćenika, čiju su mrežu strpljivo gradili, uglavnom preko raznih nevladinih organizacija, ekonomski i politički razvale. I od nje naprave svoju marionetu. Neku novu BiH. Sve sa visokim predstavnikom.

GLAS: Dio projekata Srpske i Srbije koči tzv. političko Sarajevo. Ima li nade da će se to promijeniti na korist svih naroda?

MARIĆ: Nada uvijek postoji ali je ova moja, o lijepom komšijskom životu u BiH, tanana. Ima li muslimana i Hrvata koji nije svjestan da su mostovi na Drini i Savi korisni i za njih? Koji nisu svjesni da bi granični prelaz  na Savi kod Gradiške, nove hidrocentrale na Drini i aerodrom u Trebinju bili korisni i za njih? Naravno da nema. Ali već tri decenije u Sarajevu odlučuju oni kojima je važnija srpska šteta od muslimanske koristi. Važno im je da komšiji Srbinu crkne krava, pa makar zbog toga crkle dvije njihove. A ne može muslimanima u BiH biti dobro ako je loše Srbima i Hrvatima. I obrnuto. BiH je sistem spojenih sudbina. Kao sistem spojenih sudova.

GLAS: Parlamenti imaju veoma važnu ulogu u demokratskim sistemima. Da li ste zadovoljni radom ovog foruma Srbija –  Srpska?

MARIĆ: S obzirom na to sa kavim terorom su se u posljednje dvije godine susretale Srbija i Srpska, zadovoljan sam. Dobro sarađujemo,  jedni drugima sve češće u kuću dolazimo. Predstavnici foruma iz Srbije će danas biti u Banjaluci, u subotu u Dobrunu i Višegradu a već prekosutra oni iz Srpske u Orašcu, da se poklonimo Voždu Karađorđu i ustanicima. Uspostavljanje foruma je dobra stvar, dobra politička ideja. A bilo bi korisno da sličnu saradnju uspostave i parlamenti u Beogradu i Sarajevu.  Radovao bih se da ove godine u Beogradu ugostimo parlamentarce iz Sarajeva, sve tri vjere.

PLANOVI

GLAS: Kakvi su planovi Parlamentarnog foruma za ovu godinu?

MARIĆ: Plan je da održimo dvije sjednice, jednu u Beogradu, drugu u Banjaluci i da učešćem u obilježavanju godišnjica značajnih događaja nastavimo da još više njegujemo kulturu sjećanja.  Da razmjenom iskustava, od političkih do onih koja se tiču administrativne i tehničke organizacije rada parlamenata, unaprijedimo njihov rad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.