Dragan Dakić: OHR izgubio legitimitet

Zaokret u spoljnoj politici SAD prema BiH, te poruke iz Vašingtona da neće više učestvovati u izgradnji država i nacija, nije nimalo neočekivan. Od trenutka kada je predsjednik Donald Tramp ponovo preuzeo funkciju u Bijeloj kući, mogli su se čuti nagovještaji novog političkog kursa. I ono što se trenutno dešava, predstavlja samo pretvaranje te politike u formalne i faktičke akcije širom svijeta.

- Što se tiče BiH, primjetna je potpuno drugačija percepcija u odnosu raniju. Ako obratite pažnju na rječnik koji se koristi u Vašingtonu, BiH se ne tretira kao druge balkanske države u kojima se u prvi plan guraju centralna vlada i centralni organi. Američka administracija očigledno više ne identifikuje BiH u nekom vanugovornom kontekstu, kao državu koja je u međuvremenu, putem intervencionizma, raznih stranih pomoći i diktata, formatirana da samo izgleda kao država. Vašington sada posmatra BiH kao ugovorenu državu između strana. To je ono što se jasno može vidjeti i u najnovijem dokumentu Stejt departmenta– kaže profesor međunarodnog prava Dragan Dakić.

Ruši se iluzija

GLAS: Kako bi ta promjena dioptrije Vašingtona trebalo da utiče na unutrašnje odnose i političke aktere u BiH?

DAKIĆ: Mislim da sve strane u BiH time mogu biti zadovoljne. Ruši se iluzija da se međunarodni ugovor može na silu konvertovati u ustav, kao i iluzija da se strane instance koje su ovdje prisutne, poput OHR-a, mogu odomaćiti i pretvoriti u domaće ustanove sa neograničenim zakonodavnim, izvršnim, sudskim i političkim ovlašćenjima. Ta se iluzija gubi i sve se prepušta stranama u BiH, kako je sve ovo vrijeme trebalo da bude. Mi smo pune tri decenije imali na djelu proces konceptualne dekonstrukcije samog ugovornog odnosa u BiH i njegovog nasilnog pretvaranja u ustavni odnos. Razlika između ta dva koncepta nije samo formalna i pravna, ona je faktička. Ako ste u ugovornom odnosu, kao što mi jesmo, on po definiciji podrazumijeva saglasnost i ravnopravnost. To je osnovno pravilo ugovornog prava i osnovni princip Dejtona. S druge strane, ustavna konstelacija podrazumijeva hijerarhiju i mogućnost centralnih organa da nameću svoju volju. BiH nije tako ugovorena, niti je uopšte tako konceptualno postavljena.

GLAS Koji su to izvorni dejtonski okviri kada je riječ o podjeli nadležnosti?

DAKIĆ: Kada pogledate izvorne nadležnosti, BiH ima spoljnopolitički legitimitet i nekoliko taksativno navedenih nadležnosti, dok unutrašnji suverenitet faktički pripada entitetima. To je normirano u Dejtonu. Ovdje nije riječ o nekoj neočekivanoj, revolucionarnoj ili destruktivnoj promjeni. Ovdje je riječ isključivo o pragmatizaciji i vraćanju stvari na temelje na kojima su postavljene. Ne treba zaboraviti da je Dejtonski sporazum američki izum. Međutim, pod uticajem jedne globalne agende, koju nazivamo globalni konstitucionalizam, oni su godinama pokušavali, ne samo u BiH, već i generalno u međunarodnim organizacijama, da od ovog ugovora naprave ustavne akte, a od međunarodnih organizacija naddržavne instance koje diktiraju državama šta da rade. SAD su taj koncept napustile, što se jasno vidjelo i početkom ove godine. Ovo što sada vidimo na lokalnom planu je refleksija tog globalnog trenda.

Republika Srpska može da bude zadovoljna

GLAS: Da li je Srpska spremno dočekala ove geopolitičke promjene?

DAKIĆ: Republika Srpska u tom smislu može da bude zadovoljna, jer mi više nismo u dispoziciji u odnosu na centralne organe, kako to predviđa ustavna paradigma, već smo ravnopravna ugovornica. Ipak, moj utisak je da nakon svih procesa koji su nas zadesili od devedesetih godina naovamo, nismo razvili adekvatnu terminologiju, a ni emocije za ovu promjenu političke klime. Odjednom smo dočekali da budemo priznati kao subjekt u procesu, a ne kao objekat koji treba eliminisati kao remetilački faktor.

Kada uporedim političko Sarajevo sa dešavanjima iz prošlosti, čini mi se da su oni danas preuzeli ulogu koju smo možda mi imali devedesetih godina, ne shvatajući obim geopolitičkih promjena do kojih je došlo padom Berlinskog zida.

Posljednji visoki predstavnik – realan scenario

GLAS: Pominje se da bi novi visoki predstavnik mogao biti i posljednji. Koliko je takav scenario realan, s obzirom na to da se Velika Britanija i Njemačka žestoko protive tome?

DAKIĆ: Mislim da je to potpuno realan scenario. Ako pogledate stav Republike Srpske koji ona manifestuje kroz akte NS RS i drugih organa još od 2021,  mi jasno insistiramo na zatvaranju OHR-a. Na to imamo puno pravo u svom ugovornom kapacitetu. U ustavno-pravnom kontekstu to bi možda bilo diskutabilno i centralni organi bi bili zaduženi za takve zahtjeve, ali pošto je na snazi međunarodni ugovor, mi kao ugovornica imamo pravo da tražimo zatvaranje OHR-a, jer je ta instanca davno izgubila osnov svog postojanja. Sa Kristijanom Šmitom taj ugovorni režim je potpuno iskrivljen. On predstavlja frakturu dejtonskog poretka u BiH.

OHR je osmišljen kao ad hok instanca koja je trebalo da pomaže domaćim organima u prevazilaženju postkonfliktnih situacija.  Međutim, OHR je pokušao da evoluira u instituciju sa neograničenim ovlašćenjima, ulazeći direktno u sferu upravljanja političkim procesima. To niti je tako zamišljeno, niti je ugovoreno.

GLAS: Kako onda tumačiti ulogu Evropske unije u cijeloj ovoj priči?

DAKIĆ: Moramo otvoreno reći da EU nema nikakav stvarni pravni kapacitet da od nas nešto potražuje. Ona nastupa isključivo sa aspekta svojih političkih interesa. Poznata agenda "5+2" je čist politički manifest bez pravnog značaja. Naša strana za razgovor su stalne članice Savjeta bezbjednosti UN. Evropska unija je i sama produkt globalnog konstitucionalizma, ona svoje osnivačke ugovore nastoji da pretvori u ustavne akte, a svoje institucije u nacionalnu vladu EU. Zato joj je koncepcija centralizovane BiH srodna i zato žele da je vide kao "uspješnu priču" kroz svoje ogledalo. Ne čudi me što EU i dalje želi OHR sa neograničenim ovlašćenjima, iako je to u suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima sama Unija počiva. Oni u toj instanci vide snagu koja bi završila posao pretvaranja BiH iz ugovorne u ustavnu državu, što vodi do brisanja entiteta, nadležnosti i zaštitnih mehanizama odlučivanja.

"Kukavičje jaje"

GLAS: Nedavno su bivši visoki predstavnici Karl Bilt i Volfgang Petrič pozvali na ukidanje OHR-a, ali uz uslov da se njegova ovlašćenja prenesu na EU kroz proces integracija. Da li je to "kukavičje jaje"?

DAKIĆ: Apsolutno. Ne smijemo da se zavaravamo njihovom navodnom dobronamjernošću. Oni nastupaju kao eksponenti globalističke politike. Njihov tekst je relikt minulog vremena kada su globalisti vjerovali da mogu formatirati narode, države i izmišljati nacije. Oni pokušavaju da naše okove zamijene povocem. Poručuju: "Skinite im ropske lance koji se zovu OHR, a stavite ih na povodac koji se zove evropske integracije u perspektivi".  To je povodac koji nam ne bi dao slobodu, već bi bili vezani za diktat Brisela. Potpuno je svejedno da li gubite političku volju kroz grubo nasilje OHR-a ili posredno kroz ispunjavanje briselskih uslova.

GLAS: Da li je u trenutnim okolnostima realno razmišljati o vraćanju oduzetih nadležnosti Republici Srpskoj?

DAKIĆ: Da ste me to pitali prije nekoliko mjeseci, vjerovatno bih imao mnogo manje entuzijazma. Pravnu mogućnost i mehanizme smo imali uvijek, ali nam je nedostajao presudan faktor, povoljan politički ambijent. Danas taj ambijent postoji. Moj savjet bi bio da ne idemo megalomanski odjednom na više načina, već mudro, korak po korak. Vrijeme radi za nas. Razvoj situacije i globalno i lokalno ide u prilog našim težnjama da izgradimo normalno, održivo i progresivno društvo na izvornim temeljima Dejtona, ni manje, ni više od toga. Fijasko globalista potvrđuje da se stvari moraju vratiti na realne osnove. Sve što je silom i protivpravno oduzeto ne može konvalidirati u nešto pravno valjano i mora biti vraćeno. Geopolitička i politička situacija je sada potpuno na strani Republike Srpske.

Mehanizmi za tužbu protiv Šmita

GLAS: Postoje li realni pravni mehanizmi da se protiv Kristijana Šmita pokrene tužba?

DAKIĆ: Da, to je potpuno moguć scenario. Mi smo svojevremeno imali konsultacije sa poznatim italijanskim advokatom Tartaljom koji je još prije dvije godine navodio to kao mogućnost, i to bi sada trebalo da bude dio strategije o kojoj će odlučiti rukovodstvo Srpske.

Postoji više mehanizama za pokretanje spora. Kao neko ko se bavi međunarodnim pravom, smatram da je prava adresa za tužbu Njemačka. Kristijan Šmit je ovdje djelovao kao diplomatski i politički agent Njemačke, a ne kao fizičko lice. Imao je njihovu kompletnu diplomatsku, tehničku, finansijsku i logističku podršku, uključujući obezbjeđenje i vozila.  Uostalom, on je i sam javno potvrdio tu jurisdikcionu vezu kada je izjavio da se o njegovoj sudbini i odlasku sa funkcije odlučuje u Berlinu, a ne u Vašingtonu. Političko rukovodstvo Srpske treba da odluči da li će postupak pokrenuti pred nadležnim sudovima u samoj Njemačkoj ili kroz adekvatne sudske i kvazisudske postupke unutar sistema UN. Mislim da u okviru UN imamo najviše izgleda za uspjeh, pod uslovom da nastupamo u javnopravnom kapacitetu kao Republika Srpska.

Inostrane sudije

GLAS: Očekujete li da se uskoro otvori i pitanje inostranih sudija?

DAKIĆ: Da. Ustavni sud BiH je svojim aktivizmom najgrublje mijenjao Aneks 4 Dejtonskog sporazuma iako za to uopšte nije ovlašćen. Dokle god u njemu sjede strane sudije, to nije domaći, već internacionalizovani. Osim domaćih aktera koji su ga napravili ugovorom, imamo intervenciju predsjednika Evropskog suda za ljudska prava koji imenuje strane sudije.

Lično nemam problem sa tim da on funkcioniše kao međunarodni, ugovorni sud, ali onda mora biti jasno da takav sud ne može da preuređuje dejtonsku strukturu. Iz toga proizilazi pravo Srpske da sve akte koji su van dejtonskog ugovora jednostavno ne primjenjuje. Kao ugovornica, Srpska ima taj kapacitet. Naravno, to ne možete objasniti kroz primjer neke administrativne jedinice. Ali kada bilo kome u svijetu objasnite da je ovo ugovorni sud i da vi kao ugovornica odbijate izmjene ugovora od strane trećih lica, svi će to razumjeti i podržati.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.