Demokratija ili protektorat?

Građani BiH u oba entiteta, pripadnici konstitutivnih i drugih naroda već su se davno opredijelili za demokratiju. To su pokazali više puta za posljednjih četrnaest godina. Ma koliko se nekima sa strane činilo da izbori u BiH uvijek daju iste rezultate i aktere, u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa, vlast u BiH se smjenjivala demokratskim, mirnim putem i po visokim izbornim standardima.

Opredjeljenjem za evropske vrijednosti napravili smo krupne korake za jedno mirno, demokratsko postkonfliktno društvo. BiH je organizovala i provela nekoliko izbora, potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, ušla u Program Partnerstva za mir sa NATO savezom i provela niz unutrašnjih demokratskih reformi koje su rezultovale opštim napretkom zemlje ma šta drugi mislili o tome.

Stvarno pitanje budućnosti BiH je demokratija ili protektorat. Naš odgovor je svakako, demokratija. Ali, nas politička dešavanja u i oko BiH ne uvjeravaju u to.

Zašto se razgovori o tako važnim pitanjima budućnosti BiH odvijaju u vojnoj bazi, koja nije pod kontrolom vlasti suverene države? Kakva se poruka time šalje narodima i građanima BiH? Je li taj čin ohrabrivanje demokratije ili promocija koncepta snage i vojne moće u zemlji koja vapi za demokratijom? Šta je sa suverenitetom zemlje koja želi biti članica EU?

Izgleda da neki predstavnici međunarodne zajednice nisu ništa naučili iz istorije međunarodnih odnosa kada je u pitanju BiH i Balkan. Umjesto da raskinu sa intervencionizmom velikih sila koji su u prošlosti godinama provodili njihovi prethodnici, i danas neki predstavnici međunarodne zajednice ponovo rješenja za BiH traže izvan njenih institucija, mimo legitimno izabranih predstavnika i demokratskih postulata društva.

Kako drugačije shvatiti poziv političkim strankama za predstojeće razgovore u Butmiru, ako ne kao negiranje izborne volje građana. Na razgovore se ne poziva SDS, druga stranka po snazi u Republici Srpskoj, a poziva stranka koja nije ni izlazila na izbore. Je li to demokratija koja nam se velikodušno nudi kao model ponašanja?

Ko bira političke predstavnike u BiH? Narod, građani ili međunarodna zajednica? Zašto po izboru nekoga na razgovorima nema predstavnika stranaka koje je narod birao, kao DNS i SDS i drugih, a pozivaju se oni koji iza sebe nemaju demokratski legitimitet izabranih predstavnika naroda? Ne vjerujem da su to odredili i izabrali Karl Bilt i Džejms Štajnberg - a ako nisu, ko je onda?

Ne mogu da shvatim da su organizatori ovih razgovora koji dolaze iz zemalja sa dugogogodišnjom demokratskom tradicijom organizovali sastanak o tako važnim pitanjima za BiH u vojnoj bazi.

Ako je prije četrnaest godina u ratu bilo nužno sve strane u BiH dovesti za pregovarački sto u vojnoj bazi Rajt Peterson u Dejtonu, kako bi se okončao jedan ratni sukob, teško je razumjeti da se predstojeći razgovori o vitalnim pitanjima budućnosti BiH danas u miru organizuju u vojnoj bazi Butmir u okolnostima koje više mistifikuju situaciju nego što je razjašnjavaju. Ako su namjere organizatora ovih razgovora časne, zašto se razgovori ne organizuju u institucijama BiH na javan i transparentan način? Ovakvi politički potezi više štete nego koriste BiH u njenim nastojanjima da postane stabilno demokratsko društvo.

Sudbina BiH se ne može rješavati u vojnim bazama, za diplomatskim ručkovima u kojekakvim zamkovima ili na aerodromima, već unutar BiH, iskrenim, javnim i otvorenim razgovorom legitimnih predstavnika građana i naroda u BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.