Danas i ovdje:Komšićev rat riječima

Piše Maja RADETIĆ

POSLIJE najnovijih mjera koje je nametnuo visoki predstavnik Miroslav Lajčak i reakcije zvaničnog Beograda, iz Sarajeva je krenuo novi talas optužbi na račun Srbije i njenog rukovodstva. Među najžešćim je, kao i obično, predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić koji je drsko i ratoborno, upozorio srpskog premijera Vojislava Koštunicu. "Drži prste dalje od BiH, jer bi mogao dobiti i po prstima i po nosu", izrekao je, služeći se uličarskim žargonom, i ostao na funkciji, prvi čovjek Predsjedništva BiH. Šokantnu verbalnu prijetnju, Komšić je u srpsku prijestonicu lansirao "revoltiran Koštuničinim stavom" da su očuvanje Kosmeta i Srpske najpreči ciljevi državne nacionalne politike, i da Srbija kao garant Dejtonskog sporazuma mora da vodi računa o njegovom sprovođenju". Nepristojnom rečenicom, koje bi se pametni postidjeli, Komšić je zalupio vrata odmjerenoj i tolerantnoj međudržavničkoj komunikaciji, ali i objelodanio stav politike kojoj se priklonio, a u kojoj ne nedostaje jezika mržnje. Komšić je dozvolio sebi da "doliva ulje na vatru" i da se upusti u"rat riječima" krajnje opasan u trenutku kada je BiH u najdubljoj političkoj krizi od završetka rata, kada je srpski narod u BiH zabrinut za svoju egzistenciju i kada je nepovjerenje među konstitutivnim narodima doživjelo svoj trijumf. Iako bi trebalo da predstavlja tročlano Predsjedništvo, jer za to, ako ništa drugo, prima veliku platu, Komšić otvoreno prijeti garantu Dejtonskog mirovnog sporazuma i nedoličnom i politički infantilnom izjavom vrijeđa, ne samo najvišeg srpskog zvaničnika, i srpske institucije, nego i cjelokupan srpski narod. Prijeteći potpisniku Sporazuma kojim je okončan rat u BiH, Komšić prijeti i miru na ovim (hi)rovitim prostorima. Osokoljen djelovanjem međunarodne zajednice u BiH, ali i inspirisan radikalnim idejama "Islamske deklaracije", koje je nedavno ponovio u muzeju Alije Izetbegovića u Sarajevu, Komšić je pokazao i da ima problema sa političkim identitetom, jer njegov izbor nije plod volje hrvatskog naroda. Stoga, ako je njegov naredbodavac Haris Silajdžić do članaka u ratnohuškačkoj retorici kao sredstvu u borbi za unitarnu BiH, onda Komšić mora, poput svih dokazanih poltrona, biti do lakata. Vodeći ratnu politiku ili, pak, pateći od posttraumatskog ratnog sindroma, koga je zaradio kao "Zlatni ljiljan", Komšić je nedoličnom porukom upućenoj Koštunici, očekivano pokupio i simpatije javnosti susjednog entiteta, i "oborio s nogu" istomišljenike u dijaspori, što dokazuju razne zvanične i nezvanične Internet prezentacije Bošnjaka, na kojima se hvali "odvažni" Komšićev vokabular. Da je BiH normalna država, Komšić bi, kao predstavnik vlasti trebalo da snosi odgovornost za javno izgovorenu riječ. Ako ne mari za odmjerenu političku konverzaciju i olako proizvodi diplomatske skandale, i nedopustivo pali kratki fitilj u bosanskom buretu baruta, ne bi li na to trebao biti upozoren i kažnjen!? Rukovodeći se tom logikom i srpski predsjednik Boris Tadić pozvao je Lajčaka da reaguje na neprimjerene poruke koje se upućuju zvaničnicima Srbije. Ćutanje najviših federalnih i BiH zvaničnika, jasno pokazuje da je Komšić samo rekao ono što većina njih misli i priželjkuje. A izostajanje javne osude iz Kancelarije visokog predstavnika ide u prilog tezi da je su bonski aršini dvostruki. Zbog riječi jednih i ćutanja drugih, strah Srba od majorizacije krajnje je osnovan, a preglasavanje se nikako ne smije dozvoliti...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.