Danas i ovdje: Svoj put i sudbina

NI KOMEMORACIJE, ni parastosi nisu nam isti. Ni tužne svečanosti, ni veselja nisu isti ni po datumima, ni po vremenu. To je još jednom pokazao parastos nevinim žrtvama ustaškog genocida u Donjoj Gradini 22. aprila, na dan proboja zloglasnog logora smrti prije 62 godine u Jasenovcu. Nisu nam iste sudbine, ni patnja i bol. Parastosu u Donjoj Gradini prisustvovali su rukovodioci iz Republike Srpske i Srbi iz zajedničkih organa BiH. Nije bilo lidera ni predstavnika partija drugih naroda iz BiH, ni predstavnika organa Federacije BiH. Sve dojučerašnje njihove stranačke i liderske priče i akcije su utihnule samo jedan dan. Nigdje ih nije bilo! Posebno ne bošnjačkih prvaka. A opet će sutra po policijskim reformama, ustavnim promjenama, vitalnim nacionalnim interesima, grbovima... Gdje su bili? Zašto nisu došli u Donju Gradinu? Zašto? Zar Jasenovac i Donja Gradina nisu velika opomena miroljubivom svijetu, zar tu nisu počinjeni najkrvaviji zločini u Drugom svjetskom ratu? Zar tu nije počinjen genocid najstrašniji koji pamti ljudski razum? Zar nijeme brojke bez imena i prezimena ne govore same o karakteru zlodjela, o razmjerama zločina i genocidu. Krajnje je vrijeme, kako reče premijer Milorad Dodik na parastosu u Donjoj Gradini, da genocid potvrdi prvenstveno Međunarodni sud pravde u Hagu, koji je nedavno genocidom imenovao zločin u Srebrenici. Ovo je i te kako važna poruka! Zašto ćute u svijetu oni koji nose i mašu tasovima i utezima pravde. Zašto se ne izjasne? Ali podsjetimo one, ako ih još možda ima, a ne znaju: U Donjoj Gradini pomračeni umovi ubijali su srpsku djecu u naramcima, bebe u kolijevkama... U savremenim ratovima tako nešto nigdje drugdje nije zabilježeno. Ali pravda eto kasni, pa kasni! Svojim nedolaskom na parastos omalovažava se istorija, ublažavaju zločini, ne osjeća tuđa patnja i vječna tuga za umorenima. Imaju preča posla. Zašto je Kristijan Švarc-Šiling toga dana bio van BiH. Najavljuje privatnu posjetu Donjoj Gradini. Nije to mjesto za izlete. Gradina je tuga pregolema. Ali neka. Neka dođe Šiling. Neka vidi. I neka se stidi! Vidjećemo kako će biti i kako će se i on i neki drugi ponašati kada bude obilježavana godišnjica zločina u Srebrenici. Kako se može prihvatiti i ta tužna činjenica da u Donjoj Gradini na parastosu žrtvama ustaškog genocida međunarodnu zajednicu, uporne zagovarače neke nove i najnovije demokratije, predstavljaju niži međunarodni službenici?! Ali neka. Rekosmo s početka. Ni parastosi ni komemoracije, ni jubileji nisu nam isti. Ni prošlost, pa ni budućnost! Ono malo, nejačkog vezivnog tkiva u BiH teško da može povezati različite sudbine naroda, njihovu istoriju, razmjere stradanja u posljednjih stotinu godina, u dva svjetska i jednom građanskom ratu. Po svemu su razlike velike. Zato nam ni budućnost ne može biti ista. Kako sada stvari stoje, zajedno ćemo teško uspjeti da uhvatimo priključak sa svijetom. Ne može niko oteti narodu njegove snove, želje i nadanja. Prije samo nekoliko dana na sastanku predstavnika balkanskih zemalja pominjan je Kosmet mada nije bio na dnevnom redu, ali tema je isuviše vruća da se ne pomene. Zbog bezbjednosti regiona i svih naroda u njemu. Zbog toga su oni pominjali Kosmet, ali i Srbi zbog svoje istorije, opstanka i budućnosti. Uporno se odbijaju bilo kakva poređenja i veza između Kosmeta i Republike Srpske. Za sada, možda se silom može braniti bilo kakva povezanost, ali ko može eksplicitno da tvrdi da sadašnja situacija i pozicija Republike Srpske nisu samo tren u sasvim drugačijoj budućnosti?! Vrijeme, ipak, nosi svoje. Kao i želje, koje kod srpskog naroda tinjaju i ne gase se. Pantelija MATAVULj

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.