KO je lud, a ko pametan u sluđenoj zemlji kojom vladaju Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali, a u kojoj sve jeste i ništa nije; (ne)izdvajanje Srebrenice iz Republike Srpske, stalni ataci na opstanak Republike Srpske, mržnja i ratnohuškačke poruke sa potpisom Harisa Silajdžića, veto koji će predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović morati da koristi da bi sačuvao svoj politički integritet...
Prije toga, imam obavezu da predstavim BiH u jednom vremenu, vremenu komunizma, jer sam u njemu živio i radio, a tad nije bilo Bošnjaka, dok su Srbi, Hrvati i ostali bili manji od najmanjeg makovog zrna.
Glavni BiH vladari bili su: Đuro Pucar, Osman Karabegović, Džemal Bijedić, Branko Mikulić, Rato Dugonjić, Hamdija Pozderac; zvali su BiH i kod komunista "tamni vilajet", a istorija se, kroz Andrićeva i Kočićeva djela, tumačila "činjenicom" - istorija je ono što se dogovorimo!
Komunisti su, inače, postigli ono što nikome, ni prije ni poslije njih, nije pošlo za rukom - postigli su vlasništvo nad istorijom! Šta će reći buduće vrijeme, nije se pitalo. Floskulu su pokušali da pretvore u praktičan život ovog podneblja; ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska, i hrvatska, i muslimanska. Bosna i Hercegovina!
Zanimljivo rečeno, ali je li moglo u svakodnevici da živi? I da traje! Svi smo mi Tito; lagali smo se beskrajno, u korist vlastite štete.
Istina je došla 1990. godine, kada se raspala komunistička Jugoslavija, a otvorila se vrata za krvavi rat u kojem je BiH izvršila definitivno istorijsko samoubistvo!
Šesnaest godina kasnije; što je još gore, a kakvi god bili, komunisti nisu najgori! Mogu li se uporediti Đuro Pucar - Radovan Karadžić, Osman Karabegović - Alija Izetbegović, Branko Mikulić - Mate Boban ili je i u politici poređenje uvijek i za svagda nebeska čarolija kao zabava za nesrećni narod.
Sve je u BiH isto, samo malo drugačije, bez Tita, njegovi sljedbenika, komunista; imaju "novi borci" za BiH, koje predvodi Bošnjak Haris Silajdžić. Srbi i Hrvati ni u jednoj prilici ne kriju da im je Srbija i Hrvatska bliža od BiH, a Beograd i Zagreb draži od Sarajeva.
To je naša istina, ali šta kaže veliki svijet? On je kategoričan - BiH mora biti država, može i sa dva entiteta, ne zvuči uvijek njihova priča ubjedljivo, jer pitanje je koliko je BiH i prostor, a ne država.
Kad nije preživjelo ono sa komunistima, uz red i presiju, ako je trebalo i sa milicijom i sa vojskom, kako će ovo sa ultranacionalistima, a koje podržavaju cijeli narodi.
Nestala je BiH koju su, u sastavu Jugoslavije, uz unutrašnju podnošljivost i kakvu-takvu toleranciju, podržavali i pomagali i Srbija, i Hrvatska, i Slovenija, i Makedonija, i Crna Gora! I Rusi! I Amerikanci! Dakle, svi podržavali, a opet nestala!
Umrle su iluzije, ili nisu; lažemo li se i danas, istorijski po hiljaditi put.
Bošnjački politički lider Haris Silajdžić govori tako da se jedino može zaključiti ovako:
"BiH će biti država ako svi Srbi prihvate da su krivi za sva zla ovog svijeta!
Onda "objašnjenje" reisa Mustafe Cerića: "Svi narodi na Balkanu, riješili su pitanje nacionalne države; svi, izuzev Bošnjaka!
Treba li objašnjavati šta je reis Mustafa Cerić htio da kaže?
Definitivno i konačno i slijep vidi da je BiH ubila samu sebe. Malo burno, malo tiho, a kad se osvrnula, gotovo, nema više; mrtva a živi!!! Tako se iz ničega dobija ništa.
Niko ovdje nema snage da kaže: narodi i država koji, kvislinge i zločince proglašavaju za zaštitnike i heroje, a proglašavaju ih svi u BiH, izvan su civilizacije i budućnosti.
Drugačije, a istinitije, to se jednostavno zove - (samo)ubistvo s predumišljajem.
Tomo MARIĆ