Danas i ovdje: Pravo na život

MOŽE li pravo na krv i stradanje da bude ispred prava na radost i život? Ikad i igdje na svijetu? Ali, ovo je BiH... Nacionalizam je u njoj uvijek bio u kandžama "humanista" i "patriota", i to na sve tri strane, a njegov pravac djelovanja nezaustavljivo je išao putem dogmatizma, ma koliko se neko trudio da dokaže suprotno. Čak i takve institucije kao što je crkva! Ne treba onda da čudi što je nacionalizam postao opijum za narod i što, na kraju, običnog smrtnika dovede do - samoobmane! Danas BiH hara antikomunizam. Čak prerasta u opštu histeriju. Vidi se prostim okom: ruše se partizanski spomenici, izvrgava ruglu antifašizam, svi se odriču Tita, kao da nije ni postojao... Sve se, dakle, briše, ispravlja i prepravlja; kao da je to istorijski moguće? Na takvim društvenim ruševinama nastaju nove vođe i idoli, sada, u ovom vremenu, u srbizmu i ostalim "izmima" i uspinju se "stepenicama straha i očaja", koje vode do neke nove, nazovi, nacionalne pobjede. Pobjede koja će, kad-tad, pobijediti pobjednika! Pravo na krv ili pravo na radost, kao velika životna zamka, vreba i srpski narod. Moje impresije ispod Kozare, gdje me je, u pitomu Mlječanicu, dovela bolesna kičma... Brojni zapušteni biljezi i spomenici iz Drugog svjetskog rata, svjedoče sada o - porazu pobjede! Blizu su Gradina i Jasenovac. Tamni odsjaj pada i na njih. Na ta dva evropska stratišta, koja uz ljudsku bestijalnost i pomračeni um, svjedoče - istorijski svjedoče - ko se digao na ustanak! Ustanak antifašistički! Prvi u porobljenoj Evropi, 1941. godine! Evropa s kojom se danas nagađamo i pogađamo da li smo (i koliko) njen dio, nikada se neće odreći antifašizma. Ma, kakva Evropa bila! Uostalom, šta je Evropa poručila Mađarima kad im je, kao tobož nasljeđe komunističkog vremena, počeo "smetati" obelisk u slavu sovjetske armije koja je oslobodila Mađarsku. Ruke dalje ili vas neće biti! Šta je rečeno novoj "hitlerovskoj mladeži" u Njemačkoj - pričajte vi priču, ali ne dižite glavu da vas đavo ne bi odnio! Ima i Evropa svoje lice i naličje! A gdje smo mi u cijeloj toj priči? Nisam čuo da je tokom aprilskih svečanosti neko glasno rekao da je Potkozarje dalo takvog čovjeka, kao što je bio "doktor Mladen", ljudska gromada Mladen Stojanović! Ili, da je banjolučka porodica Mažar, jedina u nekadašnjoj Jugoslaviji, dala tri narodna heroja, tri rođena brata: Ivicu, Josipa-Šošu i Dragu. Možda nije glasno rečeno, ne znam... Ili, odavde iz Mlječanice, ispod same Kozare, cijeli svijet izgleda drugačije. I to ne slučajno. Nisu Srbi velika porodica smrti i krvi, već i života i radosti. Čak i kad im istorija nije bila ni naklonjena! Uostalom, zato su kroz vijekove i pobjeđivali. Pa i onda kada nisu bili na pobjedničkoj strani... Tomo MARIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.