Sve silom urađeno nikad nije pouzdano, pa ni država!
Otuda i da je BiH iz dana u dan sve više nepostojeća država, ma koliko se neko, bez obzira na moć i silinu, upinjao da dokaže suprotno.
Samo u nepostojećoj državi moguće je da se zvjerski prebije vladika bihaćko-petrovački Hrizostom, da to bude jedan u nizu napada u BiH na najviše vjerske crkvene velikodostojnike, da se tim povodom iz Federacije BiH, iz drugih vjerskih zajednica niko ne oglasi i ne osudi sraman čin, da ne reaguju političari i političke stranke, da se....
Jedino u nepostojećoj državi logično je da njen dojučerašnji predsjednik Nebojša Radmanović na kraju svog prvog mandata, kaže da je to "zavađena zemlja", prožeta mržnjom, istorijskim nasljeđem i krvavim tragovima.
U stvari, što se to u BiH promijenilo u posljednjih stotinu i kusur godina, dok je prolazila put od aneksije Austrougarske, podijeljene na banovine u prvoj Jugoslaviji, u Drugom svjetskom ratu pridodate monstruoznoj državnoj tvorevini NDH, pa onda kao "tamni vilajet" u komunističkoj Jugoslaviji?
Ništa se nije promijenilo, uvijek je bila nepostojeća država, a kad joj se pružila prilika devedesetih godina minulog vijeka, da na silu postane država, zaratilo je najkrvavije što pamti ova civilizacija u posljednje vrijeme.
U kojoj je to državi moguće da jedan od njenih vodećih političara, o Harisu Silajdžiću je riječ, u svakoj prilici i na svakom mjestu, vrijeđa i diskvalifikuje jedan cijeli narod te države, etiketirajući ga za genocid i zločine i to narod koji je u borbi protiv fašizma, po svojoj veličini, stao uz najveće narode po broju žrtava i boraca - antifašista.
Ne dođe li onda, u takvoj nemogućoj zemlji, normalno da se pretuče crkveni velikodostojnik, a da to ne naiđe na opštu osudu svih i svakog !?
Pitanja se samo množe... Odgovori ćute!
Koliko je uopšte razumno da takva nepostojeća država ima budućnost, kad u njoj životno praktično ne može da važi iskonski pravac filozofije života, na kojoj opstaje, a to je - zlu se ukloni, dobru se pokloni!
Na žalost svih onih koji moraju da žive u takvoj državi u njoj ne postoje istine koje treba reći i istine koje treba prećutati.