Danas i ovdje: Mesićev labuđi pjev

Piše Maja RADETIĆ

HRVATSKI predsjednik Stjepan Mesić, koji je "ispunio obećanje" i kao posljednji predsjednik SFRJ "rasturio Jugoslaviju", po ko zna koji put, ponovio je da je "Republika Srpska genocidna tvorevina nastala u ratu etničkim čišćenjem". Mesić je, osim toga, ustvrdio da Srbima ne odgovara "demokratski uređen Kosmet" i da ponovo priželjkuju granicu na liniji Virovitica - Karlovac - Karlobag, kao i da "Beograd vuče konce pogubne politike u Banjoj Luci". Nije slučajno što su Mesićeve izjave "u kojima se Beograd optužuje za nestabilnost na Kosmetu i BiH, a srpski političari da opet sanjaju granice velike Srbije", date u vrijeme najžešće diplomatske bitke za status Kosova i Metohije i najdublje političke krize u BiH. Ponašanje hrvatskog predsjednika, osim što je direktan atak na Dejtonski mirovni sporazum, čiji je potpisnik i garant i Hrvatska, predstavlja i flagrantno miješanje u unutrašnja pitanja i teritorijalnu organizaciju BiH. Ako se, uz to, prisjetimo da je prvi čovjek Hrvatske nedavno izrazio i želju da, poslije isteka drugog predsjedničkog mandata 2010. godine, bude novi visoki predstavnik u BiH, onda je sasvim jasno kako bi Mesić upravljao BiH i kakav bi status Republika Srpska i Srbi u njoj imali. Sigurno isto onako nezavidan kakav danas imaju u Hrvatskoj, iz koje su, kako je konstatovala i Vlada Srpske, "sistematski protjerani, obespravljeni i onemogućeni u ostvarivanju prava na povratak". Treba li napomenuti da je Mesić za vrijeme ubijanja Srba u Hrvatskoj bio visoki funkcioner HDZ-a i da su se za vrijeme njegovog političkog djelovanja desili stravični zločini nad Srbima. Političku karijeru, koju je egzaltirao devedesetih izrekavši čuvenu rečenicu "Ja sam odradio svoj posao - Jugoslavije više nema", Stjepan Mesić, izgleda, priželjkuje da okonča u BiH, i da potom slavodobitno poruči: "Ja sam odradio svoj posao - Republike Srpske više nema." Kako drugačije protumačiti kontinuiranu politiku drskih i osionih napada na Republiku Srpsku, njenu poziciju i legitimitet, i pozive za njeno ukidanje, i to od predsjednika države koja je izvršila najtemeljitije etničko čišćenje u Evropi... Međutim, ono što više zabrinjava od samih Mesićevih retrogradnih izjava je njihov eho u BiH. Na drske i srbofobične kvalifikacije oštro su reagovali samo predstavnici srpskog naroda, dok su ih hrvatski i bošnjački funkcioneri dočekali likujući. Kako i ne bi, kada Mesić izjavama da je "Srpska genocidna tvorevina" diriguje "bosanskom" horu u kojem pjevaju Haris Silajdžić, Željko Komšić, i ini drugi federalni političari. Opijeni antidejtonskim napjevima, za koje je, očigledno, gluva međunarodna zajednica, zaboravili su da takve nacionalističke note, zapravo, labuđi pjev, ali ne za Republiku Srpsku, nego za BiH. Osim što pjevaju istu unitarističku pjesmu, Komšić i Silajdžić, prezauzeti su i napornim praćenjem svake izjave koja dolazi iz zvaničnog Beograda. Stoga ne iznenađuje što je Komšić svoj prostački vokabular rezervisao isključivo za političare iz srpske prijestonice, pa hrvatski mogu, bez dozvole, da grade most i neometano rovare po granici BiH. Prisjetimo se samo kako je Komšić, "lak na obaraču", premijeru Srbije Vojislavu Koštunici, zbog izjave u kojoj se pozivao na međunarodno pravo i ugovore, zaprijetio da će "dobiti po prstima i nosu". Uzalud što su Mesićevi prsti duži i duboko sežu u suverenitet dejtonske BiH. I što, nimalo demokratski, i neodgovorno, nos "gura" u uređenje susjedne međunarodno priznate zemlje i vrijeđa pripadnike jednog od konstitutivnih naroda i, samim tim, otežava izgradnju povjerenja i održive budućnosti BiH...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.