Danas i ovdje: Igra ping-ponga

Piše Željka DOMAZET

SARAJEVO - Buxet institucija BiH počeo je sve više da liči na ping-pong lopticu, koja se svakih petnaestak dana prebacuje iz dvorišta Savjeta ministara u dvorište Predsjedništva i obratno. Mada je ova krupna obaveza bh. institucija u Predsjedništvu u formi prijedloga trebalo da bude utvrđena do 1. novembra prošle godine, ukoliko se ova igra prebacivanja loptice nastavi u stilu kako je počela, moglo bi se desiti da BiH i kraj marta dočeka bez usvojenog buxeta. Kao i oko mnogih drugih stvari u BiH, i oko buxeta domaći političari se "slažu" kao - rogovi u vreći. Dok jedni smatraju da je buxet prekomotan, kao i mnogo toga u ovoj čudnoj državi, drugi su mišljenja da bi finansiranje bh. institucija - za koje su mnogi analitičari konstatovali da ne rade ništa - trebalo "podšprajcati" većim finansijskim sredstvima. O tome kakav bi buxet BiH u ovoj godini trebalo da ima, ne postoji saglasnost ni u samom Predsjedništvu BiH. Dok bošnjački član kolektivnog šefa države traži dodatna sredstva za izbjeglice, hrvatski za nauku, tehnologiju, razvoj i poljoprivredu - oblasti koje uglavnom tretiraju entiteti - srpski član Predsjedništva je mišljenja da buxetom ne bi trebalo ugroziti finansijsku stabilnost zemlje i da ga treba svesti u normalne okvire. Da bi se kompletna priča o buxetu institucija BiH začinila, čelnici bošnjačkog naroda su otišli dotle da su i za ovu zavrzlamu optužili premijera Republike Srpske Milorada Dodika. Vele da je po njegovom nalogu raniji prijedlog buxeta srezan, da on novac želi da prigrabi Republici Srpskoj i da se u BiH uglavnom sve radi pod njegovom dirigentskom palicom. Da Dodik ima "muzičkog dara" - znano je svima, ali ove tvrdnje su, ipak, otišle predaleko, jer "ovaj dežurni krivac bez krivice" nikada, za razliku od drugih, nije pretendovao da diriguje cijelom BiH. Zvaničnici iz Ministarstva finansija i trezora tvrde da se u priču o buxetu u BiH odavno uplela politika i da, žargonski rečeno, bh. institucije žive na infuziji. Kad se u vidu ima činjenica da se za tu infuziju iz xepa buxetskih obveznika trebalo izdvojiti 1,18 milijardi maraka, postavlja se pitanje koliko bi nas to preglomazna administracija koštala kada ne bi nosili epitet bolesnika. Dok predstavnici međunarodne zajednice, dobro upućeni u prilike u BiH, upozoravaju da se u zemlji koja je nešto više od deceniju izašla iz rata i kojoj su potrebne infuzije da bi pokrenula privredu i obnovila svoje kapacitete, treba drastično smanjiti skupu administraciju, prema buxetskim nacrtima ona i sada ovu iscrpljenu državu košta više nego ijednu u okruženju i Evropi. U situaciji u kojoj se nalazimo, planirati troškove institucija BiH za 33 odsto veće nego prethodne godine, uz činjenicu da nisu potrošena sredstva iz 2007. više je nego neodgovorno i neozbiljno. Uz sve to, tražiti da se taj broj poveća ne znači ništa, nego da su oni koji to zagovaraju odavno zaboravili u kakvoj državi žive i kako im narod već odavno ne uspijeva sastaviti kraj sa krajem. Koliko će ova igra vraćanja ping-pong loptice, zvane buxet institucija BiH, trajati - još uvijek je neizvjesno. Ukoliko se desi da Savjet ministara i Predsjedništvo BiH ne usaglase stavove i u tome ih ne podrži većina poslanika, svi ti visokoumni zvaničnici, koji se uglavnom ne miješaju u svoj posao, doći će u situaciju da novca neće biti ni za plate, ni za gorivo ni za bilo šta što ide na teret države. Tada će i praktično doći do totalne blokade sistema, što valjda nikome u ovom trenutku ne odgovara, a ponajmanje onima koji tu državu i predstavljaju. Građani, koje, uostalom, malo ko pita za bilo šta, odavno su blokirani praznim novčanicima i praznim stomacima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.