Danas i ovdje: Dogovor kuću gradi

Piše Maja RADETIĆ

MOSTARSKI, sarajevski, a potom i aleksandrovački sastanak lidera šest najjačih političkih stranaka u BiH, na kojima su dogovoreni konkretni koraci u reformi policije BiH, kao jednom od ključnih uslova za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pokazali su da je pozitivan ishod moguć kada predsjednici parlamentarnih stranaka pokažu dobru volju i sastanu se da bi razgovarali o reformama. Ovi susreti prvih ljudi vladajućih partija su, takođe, prilika da se obnovi do kraja narušeno povjerenje javnosti i stvori konstruktivna politička atmosfera, kakva dugo nije viđena na ovim prostorima. Osim toga, oni su i šansa da se ostvare sve potrebne pretpostavke neophodne za integraciju u porodicu evropskih država. Da se sprovede reforma policije zasnovana na tri principa navedena u Mostarskoj deklaraciji i Akcionom planu za reformu policije, da se okonča reforma javnog RTV servisa, kao i javne uprave... Politički lideri u BiH, napokon, su preuzeli odgovornost da osiguraju funkcionisanje institucija BiH, i da rade na pomenutim procesima kako bi se BiH vratila na evropski put. Ipak, ne smije se prenebregnuti činjenica da je dogovor domaćih lidera postignut uz aktivno učešće visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, koji ne skriva da je sebi zacrtao da " mora zabilježiti neki uspjeh" i shodno tome obećao da će BiH za vrijeme njegovog mandata potpisati sporazum sa Evropom. Ambiciozni slovački diplomata nije odustao od stava da je kompromis "kada svi malo daju da bi puno dobili" ključna formula uspjeha BiH. I zaista kompromis, a ne negacija, jedino je što BiH čini funkcionalnom državom i što je može održati na šinama ka Evropskoj uniji. Stoga nije slučajno da smo se iz more najdublje poslijeratne krize probudili u vozu za Evropu. Da je kriza, koja je paralisala politički život u BiH poslužila kao katarza kako za domaće političare, ali i za međunarodnu zajednicu. Sarajevski političari morali su prihvatiti činjenicu da se budućnost države ne može graditi na negaciji Republike Srpske, njene policije ili njenih predstavnika u zajedničkim institucijama. Ničiji maksimalistički zahtjevi ne mogu biti realizovani u složenoj državnoj zajednici kakva je BiH. Ako svako vuče na svoju stranu BiH ne može biti, jer je to put u njenu propast, u nestanak i konačnu dezintegraciju. Kriza je tako ugrađena u budućnost BiH, jer je pokazala da BiH nema bez uvažavanja oba entiteta i sva tri konstitutivna naroda. Takođe, posvjedočila je u korist istine, koju bi neki da dezavuišu, da je Dejtonski mirovni sporazum, posebno njegov aneks 4., sveto slovo, sve dok se ne dogovore drugačija ustavna rješenja. Iz krize je lekciju naučila i međunarodna zajednica. Shvatila je da je u BiH prošlo vrijeme nametanja rješenja, a došlo vrijeme partnerstva primjernog savremenim demokratijama. Da je pravi čas da visoki predstavnik "bonsku batinu" odloži u muzej i da počne da radi kao specijalni predstavnik Evropske unije. Kriza u kojoj se zveckalo čak i oružjem, i u kojoj su pojedinci BiH brojili poslednje dane, poslužila je svima za nauk da je jedina formula uspjeha BiH kompromis. Narodski rečeno kuća u kojoj čeljad nisu bijesna nije tijesna. Stoga svi oni koji neblagonaklono gledaju na sastanke političkih lidera, zamjerajući što se oni održavaju po raznim kafanama, a ne institucijama, daju primat formi, a ne sadržaju. Propustili su da shvate da su sastanci lidera neophodna podrška za određene političke ciljeve i pozitivan impuls institucijama, koje će na kraju donijeti konačnu odluku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.