Danas i ovdje: Do viđenja, gospodine Švarc-Šiling

Piše Veljko Kojović

SVE što traje ima kraj, pa i mandat visokog predstavnika međunarodne zajednice u ovoj zemlji. Kristijanu Švarc-Šilingu ostalo je još pet dana neprikosnovene moći. Mnogi su u javnosti, a naročito političari, već rekli šta misle o njegovom djelovanju. Stavovi im se razlikuju koliko i o svemu ostalom. Političari, uostalom, o čemu god govore prvenstveno misle na svoje interese i ambicije, i nije se ni očekivalo da se slože o radu visokog predstavnika. Što se, pak, mene tiče, vjerujem da je odlazeći visoki predstavnik zaslužio dostojanstven ispraćaj. Ostavio je utisak da je više vjerovao u ovu državnu zajednicu, njeno ustavno uređenje i njene mogućnosti, nego većina aktuelnih domaćih političara; da je - makar to izgledalo nevjerovatnim - više brinuo o ovdašnjem stanovništvu od nekih narodnih poslanika i lidera; da se nije pozivao na poziciju i silu, što je svojstveno našim samozvanim moćnicima. A znao je, u to sam siguran, da "jedini grijeh koji mi nikada ne opraštamo jedni drugima, jeste razlika u shvatanjima". Nebojša Radmanović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, bio je precizan i jasan kada je izjavio da je u ovoj zemlji "bez obzira na demokratski izabrane političare, ipak glavni visoki predstavnik". Trebalo bi da znači da su stavovi glavnog obavezujući, zato ima definisana prava i ovlašćenja. A upravo taj glavni, nakon dvodnevnog zasjedanja Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira u BiH, između ostalog, saopštio je da je u ovoj zemlji "došlo do ozbiljnog pogoršanja političke atmosfere, kao i prijetnji nekih vaninstitucionalnih aktera da će rješenje pitanja bezbjednosti uzeti u svoje ruke". To je zanemarila ovdašnja javnost, naročito politička, a mene je obuzeo strah. "Ko strahuje, a ne zna pravo od čega, dvostruko se boji", pisao je Ivo Andrić. Konstatovao sam svoje poznanike, svi vrte glavom, prijetnje van institucionalnih aktera bude im sjećanja na ružne događaje i podsjećaju, ne daj Bože, na oblik državnog udara. Inače je, u posljednje vrijeme, previše vaninstitucionalnih djelovanja: obraćanje generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, sazivanje Predstavničkog doma Parlamenta BiH, ruženje Srba po svijetu i potkopavanje Republike Srpske sa glasnim zahtjevom da se ukine, nipodaštavanje i kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma... da se ostalo ne nabraja. Reklo bi se da je strahovanje opravdano, valjda i zato što se na ovim prostorima desi da se prije ostvari ono čega se bojimo, nego ono što želimo i čemu se nadamo. Očekivao sam da nas visoki predstavnik obavijesti, kad već zna, ko su vaninstitucionalni akteri koji nam rade o glavi. Time bi, sigurno je, ublažio strah. Možda će sve reći posljednjeg dana, tako su učinila i njegova dva prethodnika koji su poslije oficijelnog ispraćaja nametnuli najviše zakona i odluka. Može se pretpostaviti da je aktuelni visoki predstavnik već saopštio svoja saznanja nadležnim institucijama, a oni bi morali da znaju šta da čine. Možda sve ovo i nije toliko važno, koliko meni izgleda. Smjenjuju se, po nekom redu, visoki predstavnici, doći će i šesti, a država je u zabrinjavajućoj krizi. Kao malo šta u BiH, izvjesno je da odlazi sadašnji visoki predstavnik. Gostoprimstvo nam nalaže, a i njegove dobre namjere da odlazećem kažemo: Do viđenja, gospodine Kristijan Švarc-Šiling. A nama kako bude i šta s nama bude!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.