Da li je Franjo Komarica iskren kada govori o povratku H

U Posavini obnovljen veliki broj kuća, povratnicima dodijeljena mehanizacija za obavljanje poljoprivrednih radova, a poklonjena je i stoka. Međutim, u svim mjestima obnovljene kuće "zjape" prazne.

BANjOLUČKI biskup, Franjo Komarica, redovno koristi svaku priliku da u javnosti apostrofira kako se izbjeglice i raseljena lica hrvatske nacionalnosti i dalje ne vraćaju u Srpsku, indirektno (ili direktno) optužujući aktuelnu republičku vlast za to. Tako biskup Komarica nedavno nije propustio priliku da pred najveći katolički praznik podsjeti da između dva Uskrsa "nije bilo pomaka u rješavanju problema izbjeglih i raseljenih Hrvata". Naravno, pri tome je mislio na probleme sa njihovim povratkom u Republiku Srpsku. Međutim, da li su ovakve optužbe Franje Komarice utemeljene na istini ili na pokušaju da se stvarno stanje ne prikaže onako kako zaista jeste, već kako odgovara dnevnoj politici? Ako je suditi po trenutnom stanju na terenu, u dijelovima Srpske, koji su prije građanskog rata u BiH bili naseljeni hrvatskim stanovništvom, većina domaćinstava je dovedena u funkcionalno stanje - kuće su popravljene ili nanovo izgrađene, pomoćni objekti takođe, a tu i tamo može se vidjeti i poneko živo biće. Namjerno kažemo "može se vidjeti", jer su na pomenutim područjima Srpske Hrvati prisutni u većem broju samo preko vikenda ili za vrijeme godišnjeg odmora. Iako ima sve uslove za povratak i život na svojim predratnim ognjištima, hrvatsko stanovništvo ne želi za stalno da se nastani u Republici Srpskoj. Vjerovatno zato što im je tamo, gdje su otišli tokom rata, sada bolje... Svojevremeno, dok je obavljao dužnost pomoćnika ministra za izbjeglice i raseljena lica u Vladi Republike Srpske, Mato Majstorović je često znao da kaže kako su "sredstva uložena u povratak Hrvata u Posavinu, sredstva bačena u vodu". Da je Majstorović bio u pravu, govore i činjenice sa lica mjesta. Kako je javio dopisnik "Glasa Srpske" iz Broda i Dervente, Boro Teofilović, u Posavini je, zahvaljujući donatorskim sredstvima međunarodne zajednice, ali i novcem koji su vlade oba bh. entiteta uložile u povratak Hrvata, obnovljen veliki broj kuća, povratnicima je dodijeljena mehanizacija za obavljanje poljoprivrednih radova, a poklonjena je i stoka. Sve to učinjeno je sa ciljem da povratak predratnog hrvatskog stanovništva bude održiv. Međutim, i pored takvih uslova, Hrvati se nerado vraćaju u svoja pređašnja mjesta življenja. Za povratak Hrvata u mjesto Bunar, kod Dervente, američka agencija USAID, u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice u Savjetu ministara BiH i vladama Srpske i Federacije BiH, obnovila je 75 kuća Hrvatima u ovom mjestu, koji su - navodno - izrazili želju za povratkom. Ovaj projekat, nazvan "Održivi povratak", koštao je oko 4,5 miliona dolara, a podrazumijevao je i obezbjeđivanje uslova sa samostalnu djelatnost povratnika, kako bi sopstvenim radom zarađivali za svoj i živote članova svojih porodica. Japanska vlada je žiteljima Bunara donirala traktor, a svi povratnici dobili su i po kravu. Međutim, od istinskog povratka nije bilo ništa. Navodni povratnici su stoku, koju su dobili, poklali, a nije poznato gdje se zagubila mehanizacija. Samo u nekoliko kuća u Bunaru danas neko živi, i to - uglavnom - starije osobe. U ostale kuće vlasnici dolaze povremeno, ili da ih obiđu ili da u njima provedu vikend. Slična situacija je u još nekoliko sela na području derventske opštine, u kojima je obnovljen veliki broj hrvatskih kuća, ali u njima niko ne živi. U Šušnjarima, na primjer, još prije pet godina obnovljeno je 50 kuća. Identičan broj kuća obnovljen je i u Poljarima, dok je u Modranu taj broj znatno veći. Međutim, u svim mjestima slika je ista - obnovljene kuće "zjape" prazne. Važno je istaći da su putevi do svih pomenutih mjesta popravljeni, dovedena je struja, a u Modran čak i voda. Ali je, takođe, važno ponoviti da se u ta sela gotovo niko od Hrvata ne vraća... Na koji način su obnavljane kuće i ko je to finansirao, kao i koliko je do sada uloženo donatorskih sredstava u ovu namjenu, teško je reći. U derventskoj opštini, ali i u samom Odsjeku republičkog Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica u ovom gradu ne raspolažu tim podacima. - Svako je ulagao, ali kasnije niko nikome nije polagao račune, pa ne možemo precizno da kažemo koliko je novca do sada uloženo u povratak Hrvata u derventsku opštinu. U svakom slučaju, ta sredstva su ogromna - rekli su u opštini Derventa. Da Hrvati neće da vrate u Posavinu potvrdio je za naš list i predsjednik Skupštine opštine Brod, Josip Opačak. On je rekao da se u ovu opštinu vratilo svega oko 700 Hrvata, ali da taj broj nije zvaničan. - U opštini ne raspolažemo tačnim podacima o povratku Hrvata u Brod. On je istakao da razlog zašto se predratno hrvatsko stanovništvo ne vraća u ovu opštinu nije bezbjedonosna situacija, već ekonomska. Nije samo dovoljno da čovjek ima krov nad glavom. Treba da ima i posao - istakao je Opačak. Kada je riječ o obnovi kuća, Opačak je naglasio da su kuće obnavljane preko raznih udruženja, koja nisu djelovala u koordinaciji sa opštinskim organima. Posao su, uglavnom, sklapali predstavnici tih udruženja, donatori i pojedinci. - Zbog takvog načina obnove danas je nemoguće utvrditi koliko je donatorskih sredstava utrošeno - naveo je Opačak. ISTAKNUTI privrednik iz Dervente, Mato Majstorović, koji je jedno vrijeme radio u Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske rekao je da su Hrvati sa ovog područja oduvijek težili da žive u Hrvatskoj. - Kada im se takva prilika pružila, oni su tu želju i ostvarili - kaže on. Činjenica je da u Posavini ima više obnovljenih kuća, nego hrvatskih povratnika. Prije godinu dana, bivši član Predsjedništva BiH, Ivo Miro Jović, izjavio je u Brodu kako samo u Posavini ima pet hiljada obnovljenih kuća, čiji su vlasnici Hrvati i u kojima niko ne živi. Hrvati, koji su prije rata bili nosioci stanarskih prava, pošto su za "jeftine pare" otkupili stanove u Derventi i Brodu, te iste stanove su prodali. Sada hrvatski političari šalju poruke da Hrvati ne prodaju svoju imovinu, jer će se možda neko nekada u nju vratiti. Dopisnik našeg lista iz Šamca, Vaso Antić, javio je da je u Tišini, kod Šamca, prije rata živjelo 1.125 žitelja hrvatske nacionalnosti u 250 domaćinstava. U ovo selo do danas se vratilo svega 150 stanovnika, koji žive u 50 popravljenih kuća. Još toliko popravljeno je donacijama i vlastitim učešćem, ali te kuće već duže vrijeme nisu useljene. Predsjednik mjesne zajednice Tišina, Pavo Župarić, rekao je da je većina mještana izrazila želju da se vrate svojim predratnim ognjištima. - Pedesetak kuća je popravljeno, ali su zaključane i zvrje prazne. Hrvati najavljuju povratak u Tišinu već duže vrijeme, ali do toga nikako da dođe. Najveći razlog za odlaganje povratka je nedostatak posla. Mi smo stvorili uslove za povratak: škola u selu radi, obnovili smo puteve, električnu mrežu, renovirali crkvu, sredili fudbalsko igralište, čitaonicu... - istakao je Župarić. On je dodao da je prošle godine asfaltiran kilometar i po puta kroz okolne zaseoke. Pola sredstava obezbijedila je Skupština opštine Šamac, a pola sami mještani. Ali, ostaje činjenica da su u Tišini mnoge kuće zaključane, a vlasnici se pojavljuju samo vikendom. Slična situacija je i u drugim selima, u kojima su do rada živjeli Hrvati - Zasavici, Kornici, Donjem i Gornjem Hasiću. U Zasavici, na primjer, gotovo sve kuće su popravljene, a vratilo se samo tridesetak odsto predratnih mještana. Takođe, u Kornici je popravljeno tri četvrtine kuća, a useljeno jedva polovina. Prema popisu stanovništva, obavljenom posljednji put na ovim prostorima 1991. godine, na području opštine Modriča živjelo je 27 odsto Hrvata. Dopisnik našeg lista iz Modriče, Vid Blagojević, podsjetio je da je hrvatsko stanovništvo, osim u samom gradu, živjelo i u Garevcu, Čardaku, Kužnjači, Gornjim i Donjim Kladarima, Donjoj Babešnici i Donjim Riječanima, kao i u selu Pećnik, koje sada pripada opštini Vukosavlje. Prema zvaničnim podacima Kancelarije republičkog Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica u Modriči, od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas na područje ove opštine vratilo se 566 Hrvata. - Svima, koji su tražili, vraćena je imovina. Zašto se na područje Modriče vratio tek neznatan broj predratnih Hrvata, mnogima nije jasno. Međutim, znam da je veliki broj povratnika, a pogotovo Hrvata, u našem Ministarstvu tražio potvrdu o povratku, kako bi mogli da izvade lične karte CIPS-a, a poslije toga su se vratili u Hrvatsku - rekao je rukovodilac modričke kancelarije Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Blagoje Đorđić. Svi povratnici jednoglasno su ocijenili da je bezbjedonosna situacija u ovom dijelu Posavine odlična. Međutim, kada je stvarni obim povratka u pitanju, niko ne može sa sigurnošću da kaže zašto je u selima Garevac, Čarda i Kladari Donji veliki broj kuća obnovljen, a potom zaključan. Djelimičan odgovor na prethodno pitanje mogao je da se čuje sredinom januara ove godine u Odžaku, na tribini o održivom povratku na ovo područje, na kojoj su hrvatski zvaničnici rekli da iz korijena mora da se redefiniše politički stav Hrvata, kada je u pitanju njihov povratak u Republiku Srpsku. Pripremio G. BARAĆ PUSTE KUĆE U posavskim selima Šušnjari i Poljari, u stotinu obnovljenih kuća nema nikoga. U jednoj od njih živi starac, koji nam je rekao da ga vlasnici obnovljenih kuća plaćaju da ih čuva od provalnika. POVRATNIK - Među prvima sam se vratio u Modriču i do sada nisam imao nikakvih problema. Sa komšijama, sa kojima sam nekada bio dobar, i sada imam odlične odnose. Mislim da je Modriča izvanredna sredina za život, a sam grad ima ogromne perspektive za razvoj - istakao je penzioner Jure Ljubičić, nekadašnji rukovodilac u modričkoj stolariji "Osmi septembar". BOGOMOLjE U posljednje vrijeme primjetno je obimnije obnavljanje hrvatskih vjerskih objekata u derventskoj opštini. Katoličke crkve su obnovljene u Kulini i Bijelom Brdu, na Plehanu se gradi samostan, a u toku su obnove bogomolja i u drugim selima ove opštine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.