Foto: Carinski terminali privatne zlatne koke
Banjaluka - Preduzeća i opštine koje u svom vlasništvu imaju carinske terminale ubrali su od 2007. godine čak 128 miliona KM, a za taj iznos direktno je ostala uskraćena Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, koja je zadužena za carinsku politiku.
U BiH trenutno postoji 41 carinski terminal, od kojih je čak 31 u vlasništvu preduzeća ili opština koji imaju potpisane ugovore sa UIO, dok je deset terminala u vlasništvu te institucije. Pravna lica koja su vlasnici carinskih terminala imaju obavezu da 30 odsto prihoda uplate na račun na koji UIO prikuplja indirektne poreze i sa kojeg se novac dijeli budžetima institucija BiH, entiteta i Brčko distrikta. S druge strane UIO priliv od carinskih terminala u njihovom vlasništvu u potpunosti uplaćuje na jedinstveni račun. Ovakav način raspodjele prihoda definisan je odlukom Upravnog odbora UIO koja se primjenjuje od marta 2007. godine. Prije toga su pravna lica koja imaju terminale sav prihod koji su ostvarivali zadržavali za sebe. To znači da je prihod koji su ostvarili od naplate naknade na carinskim terminalima i veći od 128 miliona KM.
- Od početka primjene te odluke do septembra 2015. godine pravna lica koja drže carinske terminale su po osnovu uplate 30 odsto ostvarenih prihoda imali obavezu da uplate 55 miliona KM na jedinstveni račun - rekao je načelnik Odjeljenja za komunikacije UIO Ratko Kovačević.
Dodao je da novac prikupljen od vlasnika carinskih terminala UIO raspoređuje zajedno sa svim ostalim prihodima od indirektnih poreza.
- Da je barem dio tih prihoda bio na raspolaganju UIO do danas su mogli biti izgrađeni svi terminali u vlasništvu UIO, odnosno države. Time bi i sav prihod završavao na jedinstvenom računu - naglasio je Kovačević.
Osim gubitka prihoda za budžete zabilježeno je i više slučajeva u kojima je UIO morao prinudnim putem naplaćivati naknadu od vlasnika terminala. UIO je pokrenuo proceduru za izmještanje carinskih terminala sa pojedinih lokacija, s obzirom na to da njihovi vlasnici nisu ispunjavali obaveze iz ugovora.
- Primjer za to je carinski terminal koji je držao "Agrokomerc" iz Velike Kladuše, koji nikad nije želio da potpiše ugovor sa UIO i koji nikada nije dobrovoljno bilo šta platio, već je UIO jedino prinudnim putem uspio da naplati dio duga. U tom slučaju je sproveden tender za izbor novog držaoca carinskog terminala i izabran novi držalac terminala - kazao je Kovačević.
Dodao je da je slična situacija bila i sa carinskim terminalom u Brodu.
- Zbog činjenice da smo gotovo cijeli iznos koji je trebalo da uplati "R&S company" kao držalac terminala u Brodu naplatili prinudim putem, UIO je raskinuo ugovor i izabrao novog držaoca carinskog terminala u Brodu - rekao je Kovačević.
Privatni carinski terminali zadaju glavobolje špediterima. Predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni transport iz RS Nikola Grbić kaže da na tim terminalima vlada javašluk i da privatnici cijene formiraju po vlastitoj želji.
- Zakon propisuje da cijene na svim terminalima moraju biti iste, ali to nije slučaj. Privatnici diktiraju svoje cijene, što je nevjerovatno. Očigledno je da im je to dopušteno, jer nekome tako odgovara i ima finansijsku korist od toga - istakao je Grbić.
On kaže da je situacija loša i na terminalima koji su u vlasništvu UIO.
- Na najfrekventnijim graničnim prelazima Gradiška i Rača nema pitke vode, mokrih čvorova, a trava je visoka dva metra. Osim za ulazak u terminal plaćamo i dvije ili tri marke za koje nikad ne dobijemo račun i ne znamo šta plaćamo - kazao je Grbić.
Član Komisije za spoljnu trgovinu i carine Predstavničkog doma Parlamenta BiH Miroslav Milovanović kaže da je teško reći zašto je kreirana takva politika i zbog čega svi terminali nisu u vlasništvu države.
- Prošle godine je bio predviđen novac za kupovinu terminala u Gradišci, ali mislim da ni to nije sprovedeno do kraja. Sigurno je da ima prostora da ta oblast bude unapređena i vjerovatno ću na jednoj od sjednica otvoriti to pitanje - kazao je Milovanović.
Izvršni direktor Udruženja ekonomista RS SWOT Saša Grabovac kaže da posmatrano čisto sa ekonomske strane nema dileme da bi terminali trebalo da budu u vlasništvu države.
- Time bi država ostvarivala znatne prihode. Novac koji je otišao preduzećima mogao je biti iskorišćen za izgradnju terminala u državnom vlasništvu. Trebalo bi razmisliti koliko ustupanje terminala privatnim firmama nanosi štete UIO, ali i društvu - kazao je Grabovac.
2015. (devet mjeseci) 11,2
2014. 14,2
2013. 13,7
2012. 12,9
2011. 13,8
2010. 13,3
2009. 12,7
2008. 16
2007. 14,5
2006. 6,4
Ukupno 128,7
40 - teretna i druga vozila koja nisu u kategoriji putničkih
10 - putnička vozila
5 - sva prazna vozila nosivosti veće od 3,5 tona po prelasku kroz terminal
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.