Foto: GS
Zakopavanje ratnih sjekira između Rusije i Amerike i simbolični sastanak Vladimira Putina i Donalda Trampa na Aljasci imaće pozitivne globalne refleksije, a koje neće zaobići ni uzavreli balkanski region, nad kojim globalisti zlokobno drže upaljenu šibicu. Kaže ovo u intervjuu za "Glas Srpske", pravnik i dobar poznavalac geopolitičkih procesa u svijetu Branko Pavlović, ističući da su u svijetu krenuli istorijski procesi koje niko neće moći zaustaviti, pa ni otuđene globalističke elite.
- Verujem da će se i situacija u BiH popraviti, te da se bošnjačke političke snage neće više moći ponašati kao do sada, a za šta su dobijali podršku zapadnih globalista, jer Tramp i Putin žele stabilnost u svetu. Ako im se pridruže i evropski suverenisti i antiglobalističke snage u Nemačkoj i Francuskoj, imaćemo sasvim drugačiju sliku u svetu. Za godinu ili dve, mnogo toga bi se moglo promeniti, a što bi išlo i naruku srpskog faktora, a pogotovo kada je u pitanju Republika Srpska, koja vodi jednu istorijsku borbu protiv zapadnih kolonijalista. Treba biti čvrst i izdržati najnovije pritiske i napade. Što bi rekao naš narod, posle kiše dođe i sunce - istakao je Pavlović.
GLAS: Da li suđenje Miloradu Dodiku i oduzimanje mandata predstavlja posljednji trzaj globalista, ali i bošnjačkih elita kojima se očigledno žuri da završe "posao" sa Republikom Srpskom?
PAVLOVIĆ: Jeste, ali je on u isto vreme veoma opasan. Stoga stalno, kroz međunarodne kontakte, treba poručivati da je ovaj proces politički, te da je usmeren protiv Srpske i srpskog naroda. Treba ukazivati i da politička borba srpskog naroda predstavlja i svojesvrsni obračun sa globalistima i kolonijalnim silama, a Kristijan Šmit i inostrane sudije su samo njihove poluge.
GLAS: Ali ove snage se ne predaju. I dalje pod kontrolom drže ključne karike vlasti, pa i one pravosudne, kreirajući razne političke procese protiv svojih neistomišljenika? I to je slučaj ne samo u BiH, već i drugim evropskim zemljama.
PAVLOVIĆ: Istina. Ali to su poslednji trzaji globalista, jer se radi o klasičnom primeru pokazivanja slabosti. U toj svojoj ideološkoj isključivosti oni ne prezaju ni da najjače političke grupacije proglašavaju neprijateljima. Ali, nemoguće je zaustaviti započete procese koji su po mnogo čemu istorijski. O tome svedoče i ankete koje se periodično rade, a koje otkrivaju rast popularnosti takozvanih suverenističkih partija i politika širom Evrope. Vladajuće elite to pokušavaju suzbiti, stati tome u kraj, ali kasno je, jer točak koji je pokrenut ne može se zaustaviti ni na koji način. Stoga verujem da bi do pozitivnih promena uskoro moglo doći i u Francuskoj, ali i Nemačkoj u kojoj su mogući vanredni izbori naredne godine.
GLAS: Predsjednik Donald Tramp intenzivirao je pregovore oko okončanja rata u Ukrajini. Sporazum bi trebalo da ima i dio posvećen bezbjednosnim garancijama, a što između ostalog podrazumijeva i da će Ukrajina od SAD dobiti 100 milijardi dolara vrijedno oružje koje će platiti Evropska unija. Da li postaje sve očiglednije da će najveći ceh ovog rata, pored Ukrajine, platiti ova zajednica i njene članice?
PAVLOVIĆ: U pitanju je Trampova taktika, vrlo dobra sračunata. Verujem da dobar deo evropskih država neće pristati na tako nešto. Takav stav postoji u Nemačkoj i Francuskoj, koje žele novac ulagati u svoj vojno-odbrambeni sektor, kako bi podigli BDP. Na taj način bi pokazali nezadovoljnim ljudima da nisu u recesiji. Kada čitamo Trampove izjave i analiziramo ih, možemo videti da on u stvari pokušava da gura ruske interese, i to na način, odnosno retoriku da budu prihvatljivi biračkom telu u SAD. Njegov krajnji cilj je da Ameriku izvuče iz rata u Ukrajini, a da pri tome to ne izgleda kao izdaja. Šta će biti krajnji rezultat? Ko će platiti najveći ceh? Odgovor se sam po se bi nameće. EU se već nalazi u katastrofalnom stanju, kako političkom, ekonomskom, tako i ideološkom. Na kraju će doživeti i vojni poraz.
GLAS: Da li je i sastanak Trampa i Putina i najbolji pokazatelj da je ova zajednica postala sporedni i drugorazredni međunarodni faktor?
PAVLOVIĆ: To je bila jasna i nedvosmislena poruka evropskim liderima, koji beže od suočavanja sa novom geopolitičkom realnošću. Ali nije ovo samo poruka Evropi, već i ratobornim generalskim glasovima iz krugova Pentagona. Oni su pretili da će sravniti sa zemljom Kaljingrad. Nakon što je Tramp na crvenom tepihu dočekao Putina, postaje jasno da američki predsednik spušta loptu na zemlju. S druge strane EU je i dalje na poziciji da se mora naneti strateški poraz Rusiji i onda ne treba da čudi što su oni izopšteni iz svih razgovora.
GLAS: EU bi do 2028. od SAD trebalo da kupe 750 milijardi dolara vrijedne energente. Sporazum obavezuje ovu zajednicu da uloži i oko 600 milijardi dolara. Da li EU unija zakucava još jedan ekser u svoj ekonomski kovčeg?
PAVLOVIĆ: Mislim da je u čitavoj ovoj priči mnogo važnije ovih 600 milijardi dolara. Radi se o novcu koji bi ova zajednica trebalo da investira u Ameriku i to u vremenima kada Evropa jednostavno vapi za novim projektima. Njoj su preko potrebne investicije. Privredni rast je oko nule. I umesto da tih 600 milijardi dolara ulože u razvoj i nove tehnologije, oni će taj novac plasirati preko bare. To je klasično ekonomsko samoubistvo. Što se tiče energetskog sporazuma, EU već izdvajala oko 750 milijardi za kupovinu energenata. Problem je što su se Evropljani obavezali da će kupovati američki tečni gas, koji će im biti prodavan po daleko većim cenama nego u SAD. Šta to znači? Evropa će na ovaj način dodatno izgubiti na konkurentnosti. Ova odluka će ih skupo koštati.
GLAS: Usvojen je i plan jačanja odbrambenog sektora, za šta je planirano 800 milijardi evra. Kako namaknuti ovaj novac, jer kada se podvuče crta i vidi koliki su rashodi po samo ovih nekoliko prethodnih stavki, dolazi se do cifre od čak 2.400 milijardi dolara?
PAVLOVIĆ: Jedina zemlja, članica Evropske unije koja može toliko da se zaduži je Nemačka. Oni to pokušavaju preko Brisela, računajući da će tako doći do povoljnijih zajmova, novca koji ne bi direktno opteretio nemački budžet. S druge strane imamo zemlje poput Italije, Francuske i Španije, koje su već prezadužene i teško da će moći na svojim leđima da iznesu novi teret. Ono što je najveći problem u ovoj suludoj priči jeste što se na ovaj način ne doprinosi povećanju produktivnosti i konkurentnosti. Mislim da će ovo Nemačku gurnuti u grupu prezaduženih zemalja, odnosno, verovatno će se naći u poziciji da im on iznosi 100 odsto BDP-a. Kod Italije to iznosi čak 130. Ovoliki dugovi postaju nemogući za servisiranje, ali i sam izlazak iz dužničke krize postaje gotovo nemoguća misija bez ozbiljnijih rezova koje bi najviše osetili obični ljudi. Ako ovome dodamo da pomenute države imaju i veliki budžetske deficite, onda možemo videti u kakvoj nezahvalnoj poziciji se nalaze.
GLAS: Kako objasniti ponašanje evropskih vladajućih elita, koje su sve više suočene i sa velikim kritikama unutar zemalja iz kojih dolaze, a tu prije svega mislim na Francusku i Njemačku? Primjera radi, prema posljednjim anketama opozicioni AfD trenutno uživa najveću podršku građana, koja u procentima iznosi oko 26 odsto?
PAVLOVIĆ: Dobro ste akcentirali Francusku i Nemačku, dvije države u kojima su opozicione stranke sve jače. U njima trenutno vladaju elite koje su ostale zarobljene u globalističkom imperijalizmu, koji je do dolaska Trampa na vlast bio oslonjen na Ameriku. Što se tiče AfD, on trenutno, zajedno sa koalicionim partnerima uživa podršku oko 40 odsto građana Nemačke. Ono što je interesantno za ovaj opozicioni blok jeste da je on za normalizaciju odnosa sa Rusijom i ukidanje sankcija. Slična situacija i u Francuskoj gde je partija Marin le Pen na poslednjim izborima dobila nešto manje od 40 odsto, ali u Velikoj Britaniji u kojoj svakim danom raste otpor prema politici Kita Starmera. Suverenisti opasno prete da ugroze vladajuće globalističke elite, a što bi umnogome relaksiralo situaciju, kako u svetu, tako i kod nas.
Borba dolara i evra
GLAS: Da li i koliko evropskim državama otežavajuću okolnost predstavlja i odnos evra i dolara? Pojedini analitičari ukazuju da je Tramp svjesno devalvirao vrijednost američke valute.
PAVLOVIĆ: Vrednost dolara je namerno oborena za nekih desetak procenata. Uradio je to Tramp vrlo svesno i planski kroz tarifne ratove sa drugim državama. Na ovaj način američku robu, prilikom izvoza, čini pristupačnijom i povoljnijom. Ova taktika je dovela i do toga da je evropska roba daleko skuplja od američke u SAD. Prema sadašnjim procenama američka roba je od evropske konkurentnija za nekih 25 odsto. Evropska centralna banka će morati da reaguje na ovaj nesklad u vrednosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.