Božić temelj spasenja

Rođenje Gospoda Isusa Hrista ili Božić, kako ga u narodu nazivamo, temelj je našeg spasenja. Pored Vaskrsa i Duhova, Božić je jedan od tri najveća hrišćanska praznika.

Paroh medljanski protojerej-stavrofor Nikola Peno ističe da su opisi iz Jevanđelja veoma bitni kako bismo razumjeli zašto je Hristos naš Spasitelj.

- On je čovjek iz sjemena Avramova, čime se ispunjava obećanje Gospoda dato Avramu da će iz njegovog sjemena izaći Spasitelj svijeta. Iskupljenje od prestupa prvog Adama nije mogao da izvrši običan čovjek jer, po riječima sv. Vasilija Velikog "ne može brat spasavati brata, niti iko samog sebe" - kazao je Peno.

Ističe da je bilo potrebno da spasitelj bude nestvoreni, besmrtni i vječni Bog koji će imati jedinstvo sa stvorenom prirodom.

- Upravo je to Njegovo rođenje bilo od Duha Svetoga i Marije Djeve, bez učešća muža. Ovaj događaj je akt slobode koju je Bogorodica shvatila kao služenje Bogu i zato je pristala rekavši: "Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj", a njene riječi "Kako će to biti kad ja ne znam za muža" ukazuju da je riječ o nesvakidašnjem događaju i da je za njegovo ostvarenje bila neophodna vjera, koju je Presveta Djeva nesumnjivo imala - ispričao je paroh, podsjetivši na citate iz jevanđelja.

Slobodnim prihvatanjem Božijeg blagovoljenja od strane Presvete Bogorodice Bog je postao čovjek. To je razlog, dodao je on, zbog kojeg su sa svetim apostolima mnogi sveti oci mogli blagovjestiti da se uistinu desilo rođenje Sina Božijeg u tijelu i da je, po riječima sv. Jovana Damaskina "rođen ne bogonosni čovjek, nego ovaploćeni Bog".

- U Gospodu Hristu, kroz Ovaploćenje, ponovo je uspostavljena unutarnja veza i jedinstvo između Boga i čovjeka, jedinstvo netvarnog i tvarnog. U Simvolu vjere se kaže da je Ovaploćenje ostvareno radi nas ljudi i radi našeg spasenja što je i glavni cilj Ovaploćenja Sina Božijeg. S obzirom na to da u Novom zavjetu ne stoji kada se tačno rodio Isus, prvi hrišćani nisu slavili Božić - rekao je on.

Praznovanje Božića počelo je u četvrtom vijeku u Rimu u želji da se potisne pagansko praznovanje boga Sunca, jer je Hristos jedino Sunce Pravde, a pravoslavni vjernici proslavljaju ga 7. januara - kazao je Peno.

Komercijalizacija praznovanja

U današnjim, urbanim uslovima Božića se proslavlja u donekle promijenjenom obliku.

Peno naglašava da se način praznovanja mijenjao kroz istoriju, te da se danas sve više komercijalizuje praznovanje Božića.

- Praznovanje se svodi na davanje i primanje prigodnih poklona čime se gubi njegov pravi smisao. Svjedoci smo da danas mnogi ne znaju šta se zapravo slavi na Božić - kazao je Peno.

Ističe da Božić treba da bude praznik mira, ljubavi, praštanja i zajednice, jer je i Hristos svojim Ovaploćenjem uspostavio ponovnu zajednicu sa palim čovjekom uzevši tijelo i postavši dio nas. Dodaje da su za Božić vezani mnogi običaji koji se sve češće zaboravljaju.

Obilježja Božića

Uoči Božića slamom se posipa pod i domovi se pretvaraju u vitlejemsku pećinu u kojoj je rođen Isus Hrist, koji je povijen u slamu i kome su se najprije poklonili pastiri.

Neizostavni simbol Božića je i badnjak, koji predstavlja grane kojima je založena vatra po Isusovom rođenju. To je i simbol Isusa

Hrista, koji je u naponu svoje snage, silom svoga božanstva, raskinuo lance ropstva grijehu, preporodio čovjeka i u njemu razbuktao plamen ljubavi prema dobru, vrlini prema Bogu, omogućivši mu spasenje od grijeha, zla i vječne smrti - smrti duhovne.

- Na Badnji dan domaćin rano ujutru odlazi da usiječe badnjak koji donosi kući. Badnjak simbolizuje drvo koje je bilo založeno u Vitlejemskoj pećini kada je Isus rođen, kao i drvo Krsta Hristovog na kojem je on postradao radi nas, i radi našega spasenja - rekao je Peno.

Jedno od obilježja Božića je i česnica - pogača koja se pravi na sam dan Božića, u nju se stavlja novčić i lomi se sa članovima porodice u vrijeme ručka. Posvećenost ognjištu se ogleda u okupljanju cijele porodice za trpezom.

Božić se slavi tri dana, a vjernici se pozdravljaju sa "Mir Božiji - Hristos se rodi", uz otpozdrav "Vaistinu se rodi". Na dan Božića svi ljudi su srećni, a toplina i mir vladaju u domovima jer ovaj dan predstavlja porodični praznik prepun prave ljubavi, dobrote, istine, pravde i praštanja.

Materice

Materice se slave drugu nedjelju pred Božić. Ovo je najveći hrišćanski praznik majki i žena. Toga dana djeca porane i unaprijed pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad zavežu svoju majku, za noge, na isti način, kao što su njih majke vezivale na Detince. Majka se pravi da ne zna zašto je vezana. Djeca joj čestitaju praznik, a majka onda dijeli djeci poklone, i na taj način se odvezuje.

Zaboravljeni običaji

Nakon što domaćica postavi Božićni ručak, domaćin pali svijeću i kadi ukućane. Otpjeva se tropar ili pročita "Oče naš", a potom se pristupa lomljenju česnice u koju je stavljen novčić. Vjeruje se ko ga nađe da će ga sreća pratiti čitave godine.

- Ovi običaji, kao što sam već rekao, često se zaboravljaju u našem narodu što ne smijemo dozvoliti. Potrebno je da njegujemo običaje naših predaka i nikad ne zaboravimo neizmjernu ljubav Božiju prema čovjeku, koji je postao čovjek i Svojom smrću pobijedio smrt i svoje Vaskrsenje učinio i našim Vaskrsenjem - poručio je paroh Nikola Peno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.