Bečke šetnje

Popust na doživotno članstvo (Specijalno za „Glas Srpske“ iz Beča)

MOJ muzički istomišljenik i prijatelj Nebojša, neukroćeni rokerski duh nesretno zarobljen u tijelu simpatičnog sjedokosog gospodina - kog ću nadalje u ovom tekstu zvati Šone, jer mi to njegovo hajdučko ime, na papiru, djeluje, nedovoljno savremeno - dakle taj Šone i ja imamo običaj da pri našim rijetkim banjolučkim susretima postavimo jedan drugom, naizgled nelogično pitanje, koje je ustvari, autoironično intonirana, interna šala: „Jesi li obnovio članstvo u zagrebačkom Klubu studenata elektrotehnike?“ Ta šala odnosi se na bizaran događaj, ili bolje rečeno jedan od mnogih bizarnih događaja, koji slikovito opisuje zavidnu energiju dvojice, na prvi pogled ozbiljnih ljudi, a ustvari vremešnih provincijskih muzičkih fanatika, koji su nerijetko svu silu ovozemaljskih zadovoljstava znali pretpostaviti putovanju na neki od koncerata opskurnih, ali u našem muzičkom leksikonu vrlo cijenjenih izvođača. Dakle, u jednom od tih istorijskih pohoda našli smo se pred zgradom zagrebačkog Elektrotehničkog fakulteta, u namjeri da prisustvujemo nastupu visoko cijenjene američke andergraund atrakcije. Ono što nismo znali, a pokazalo se kao vrlo značajno - za ulazak u salu Kluba studenata elektrotehnike neophodno je posjedovati člansku kartu bez koje je kupovina karata, pa tako i prisustvo koncertu nemoguće. Blijedi pogled junoše iz studentske službe, s onu stranu stakla biletarnice, nije nas mogao pokolebati. Zatražili smo učlanjenje po hitnom postupku. Dvojica lažnih studenata, koji uz to što su navodno zaboravili ponijeti indekse, imaju adrese u drugoj državi, i imena kao preuzeta iz srpskih narodnih epova, a povrh svega izgledaju kao, u najmanju ruku, loše kamuflirani policijski inspektori višeg ranga, mogli su kod dečka iz studentske službe izazvati samo dvije stvari - sažaljenje ili strahopoštovanje. Šta god da su bili razlozi njegovoj popustljivosti, dečko je, netrepnuvši pri upisivanju naših „studentskih“ generalija, iz klupskog sefa izvadio pečat kojim je svečano ovjerio naše članstvo, koje, treba li reći, do danas nije prekinuto. Ovih dana, kao sasvim slučajan ali savršen lajtmotiv priči o rokerskoj nepokolebljivosti - ličnim kanalima, tj. nekom vrstom, za nas pečalbare prilično uobičajene, paralelne poštanske dostave, iz Beograda, preko Novog Sada i Banjaluke - dobio sam knjigu autora Žikice Simića „Električna zastava: tajanstveni voz za neonsku dugu“. Kako je to u pogovoru knjige rekao recenzent Aleksandar D. Kostić, a za informaciju onim manje upućenim čitaocima - zbirka je to eseja, spektakularno zrelog i zaokruženog autorskog rukopisa osobe sa jedinstvenim stilom, fascinantnom erudicijom i strasnom ljubavi prema onom o čemu piše, a to je - da se šaljivo izrazim medicinskim, Simiću bliskim rječnikom - stanje svijesti koje karakteriše smanjena psihička osjetljivost, praćena blago povišenom tjelesnom temperaturom, uslijed razornog djelovanja električnog pražnjenja - ili jednostavno rokenrol. Nama koji njegov rad pratimo i poštujemo duži niz godina, Žikica je sabrat po slušalačkom ukusu i mladalački intenzivnoj muzičkoj znatiželji, uzor po neporecivom empirizmu, kao i počasni član u našem, istina neregistrovanom, ali zato ništa manje vrijednom, Društvu sredovječnih rok entuzijasta. Kada uprava studentske službe zagrebačkog Elektrotehničkog fakulteta, jednog dana, odluči da preduzme mjere i retroaktivno naplati članarinu za taj svoj famozni klub studenata, pa nam po poštaru pošalje opomenu pred isključenje zbog višegodišnjih neizmirenih obaveza, ja ću biti spokojan jer na mojoj nekadašnjoj banjalučkoj adresi neće pronaći nikog, ali će Šone, razapet između osjećaja pripadnosti nevidljivom rokerskom bratstvu - držeći se kodeksa časti po kom se iz tog bratstva istupa jedino u horizontalnom položaju - i uobičajenog instinkta štedljivosti, po svemu sudeći istreniranog na mnogim rukovodećim funkcijama, u svom promućurnom poslovnom maniru, pri plaćanju, najvjerovatnije, zatražiti popust na doživotno članstvo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.