Sveti Sava danas među Srbima

Prošlo je više od 800 godina od rođenja Rastka Nemanjića, najmlađeg sina velikog župana Stefana Nemanje i njegove supruge Ane.

Rastko je kao tinejdžer napustio svoje otačastvo i sa ruskim monasima uputio se na Svetu Goru, u manastir Sv. Pantelejmona, a zatim je postrižen u Vatopedu i na monašenju dobio ime Sava. Na taj način ispunio Hristove riječi iz jevanđelja: "Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na Nebu; pa hajde za mnom" (Mt. 19, 21). Ovo inače predstavlja i prvi poznati kontakt Srba i Rusa, ali Savino zakonodavno djelo će u vijekovima koji budu dolazili ostaviti uticaj na razvoj prava među Rusima.

Kao mlad monah na Svetoj Gori Sava je zajedno sa ocem Simeonom započeo obnovu jednog zapustjelog manastira, koji će pretvoriti u srpsku lavru Hilandar, koji će postati jedno od najznačajnijih žarišta duhovnosti, pismenosti i kulture među srpskim narodom. Savino djelo je nastavljeno sa pisanjem tipika za Kareju, Hilandar i Studenicu, kojima je uređen život u manastirima, koji su bili slobodni od svake vlasti.

Savin veliki trud na polju snaženja crkvenog života među Srbima nagrađen je stvaranjem autokefalne Srpske crkve, čiji je postao prvi arhiepiskop. Sastavljanje Zakonopravila ili Nomokanona, čime je recepcija rimskog prava došla među Srbe i danas se ubraja u najviša dostignuća srpskog društva u cjelini.

Veliki putnik, koji se otisnuo u Svetu zemlju, da posjeti grob svog velikog prethodnika Svetog Save Osvećenog, obiđe stara svetilišta i mjesta u vezi sa Hristom Spasiteljem, centre drevnih patrijaršija i da predstavi srpski autokefalni, samodržavni narod. Od Save je stvoren čovjek poznat skoro cijelom tadašnjem svijetu.

Djela govore

Ovaj članak nema za cilj ponavljanje već poznatih činjenica iz života prvog srpskog arhiepiskopa i svetitelja. U ovakvim prilikama ljudi se uvijek preispituju i razmišljaju šta nam danas znači djelo Svetog Save, šta možemo istinski da naučimo od njega i primijenimo u današnjem vremenu. Da li su to samo ponavljanja dobro poznatih činjenica iz Savina života, da bi bio pohvaljen njegov genije, iako to samom Savi nije potrebno, jer njegova djela govore za njega.

Danas se Sveti Sava proslavlja kao školska slava, koga slave škole širom srpskih zemalja, djeca mu pjevaju pjesme; učiteljima, nastavnicima i profesorima se upućuju čestitke povodom njihovog praznika i tako se Sava ne(namjerno) posmatra kao ličnost kojoj djeca posvete nekoliko stihova i pjesama, i On ostane u sjećanju kao neko kome su posvećivane priredbe u školskom uzrastu. Ipak, Sava je najveća ličnost srpske istorije, duhovne i svjetovne, koji je život posvetio svom narodu i unio smisao u njegovo postojanje i istoriju.

Zbog toga bih izdvojio nekoliko stvari u vezi sa njegovim životom: sloboda izbora, revnost (hitrina), ozbiljnost i djelovanje. Još kao tinejdžer (danas bismo ga tako nazvali) mladi Rastko se otisnuo u nepoznato, vladarske dvore je zamijenio manastirom i, pokazaće se, tako svojim izborom odredio i usmjerio tok srpske istorije. Njegov zavjet, koji se fizički ispunio na Kosovu polju (1389) predstavlja slobodan izbor za Carstvo Nebesko, koje je svojom voljom izabrao i knez Lazar. Stare srpske hagiografije često ističu revnost, odnosno brzinu ili hitrost kao jednu od vrlina svojih junaka, koji ne odgađaju stvari i ne čekaju posljednji trenutak za aktivnu djelovanje, već svaki trenutak svog života žele da iskoriste za dobra i korisna djela.

Pogled na svijet

Čini mi se da je upravo ovo jedan od segmenata koji nedostaje modernom čovjeku, koji odgađa stvari i ne preuzima dovoljno odgovornosti na sebe, zbog čega se problemi i obaveze samo gomilaju, u ionako nagomilanom i ubrzanom svijetu. Savin pogled na svijet je bio ozbiljan i upravo ozbiljnost pristupanja životu, pogled na vjeru, podvig, istoriju čini bitan segment njegove ličnosti. Zbog toga treba reći da Sava nije ličnost koja se spominje samo u školskim priredbama (iako je to potrebno), već u segmentima našeg djelovanja, kao nepresušni izvor za dalja stvaranja i djelovanja.

To nas naposljetku dovodi do posljednjeg pojma - djelovanje. Svaki dan svog života Sava je iskoristio za djelovanje i stvaranje i nije se zadovoljio pričom kako nešto treba da bude urađeno, već je odmah pristupao stvarima koje su bile potrebne srpskom narodu.

U mladićkom dobu je sastavio tipike, sagradio manastir, u zrelom stekao autokefalnost srpskoj crkvi, a u poznim godinama se otisnuo na dalek put da bi srpski narod još više približio izvorištu pravoslavne vjere. Njegova ideja je bila snažna, ali iz nje je proizašlo još snažnije djelovanje, zbog čega je njegovo djelo i dalje centralna nit srpske duhovnosti, istorije i kulture.

Dejan DOŠLIĆ, asistent na Filozofskom fakultetu u Banjaluci

(Projekat "Srpska ideja - saglasje generacija: Srpska politička i kulturna misao i kako se socijalizuju nove generacije" Katedre za politikologiju FPN-a u saradnji sa istoričarima sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, podržan je od Ministarstva za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.